Smjena nesretnog i nesposobnog Marija Banožića s položaja ministra obrane po prirodi stvari i sa stajališta općeg interesa trebala bi biti dobra vijest. No način na koji je on razriješen zasjenio je radost trenutka i izaziva zabrinutost. Koliko god razrješenje jednog nesposobnog ministra bila dobra vijest toliko je način njegovog razrješenja loša vijest. Postupak razrješenja bio je toliko pogrešan da bi za ovo društvo i vladavinu prava bilo bolje još nekoliko mjeseci trpjeti jednog nesposobnog ministra nego ga se riješiti na način kako je razriješen. Razriješen je na neustavan i nezakonit način ⮞
Tako smo, doduše, ostali bez lošeg ministra koji nije smio ni postati ministar, ali dobili još jedan dokaz da imamo autokrata na položaju predsjednika Vlade RH.
Republika Hrvatska je ustrojena kao parlamentarna demokracija. U parlamentarnoj demokraciji vlast je na parlamentu, u našem slučaju Hrvatskom saboru, čije članove biraju građani na slobodnim izborima. Kroz parlament, odnosno Sabor narod ostvaruje svoju vlast. Do uspostave nezavisne Republike Hrvatske iznad narodnog predstavništva redali su se monarsi, diktatori i partija u ime radničke klase. Nakon proglašenja nezavisnosti, razdragani udahom slobode i demokracije naši državotvorci su skovali legendarnu uzrečicu za opis važnosti i novog položaja Sabora: Iznad Sabora je samo Bog.
Manje poetski, simbolički i religijski poziciju Sabora opisuje Ustav RH. U njemu piše da je u Republici Hrvatskoj suveren narod koji svoju vlast ostvaruje u Saboru putem svojih slobodno izabranih zastupnika. Prema Ustavu Vlada proizlazi iz Sabora i odraz je njegove volje, odnosno volje naroda. Sabor prema Ustavu bira Vladu i ministre, a uloga članova Vlade, pa i predsjednika Vlade u odnosu na Sabor je pasivna. Narodski rečeno – Sabor je gazda Vladi jer bira predsjednika i članove vlade. Nitko ne može ući ni izaći iz Vlade bez odluke Sabora. To bi trebalo biti poznato svima, a pogotovo članovima Vlade, saborskim zastupnicima i ustavnim sucima koji su prisegnuli na poštovanje ustava i zakona ili su plaćeni da ga nadziru. Od svih njih samo je zastupnica Dalija Orešković javno upozorila na činjenicu da predsjednik Vlade ne može svojom voljom razriješiti ministra. Predsjednik Vlade nije suveren. Suveren je narod, odnosno u njegovo ime Hrvatski sabor.
Etički dobra odluka s ustavnopravnog aspekta je duboko pogrešna
Smjeniti lošeg, nesposobnog i pohlepnog – formalno istinabog viskoobrazovanog – ministra etički je svakako prihvatljiva odnosno nužna i dobrodošla odluka. Takvo razrješenje trebalo je doći davno prije. Ali razrješenje koje nije ustavno ni zakonito, koliko god bilo korisno i opravdano, pogrešno je i predstavlja grubi napad na parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava. Iako je svima jasno ili bi bar trebalo biti jasno da bacati ministre kroz prozor može samo Sabor, neustavno i nezakonito napucavanje ministra iz Vlade od strane neovlaštene osobe prolazi bez ozbiljnijeg otpora. Tek jedna saborska zastupnica i pokoji profesor ustavnog prava su upozorili na ovaj neustavni akt predsjednika Vlade. Čini se da su mozgovi ostatka nacije preparirani – postoje ali nisu u funkciji.
Za današnju demokratsku Hrvatsku, za Sabor iznad kojeg je samo Bog ljudi su se žrtvovali i ginuli prije trideset godina. No danas se otimanje, ukidanje i degradaciju demokracije uzdizanjem jednog čovjeka iznad Sabora promatra pasivno, kao sudbinu, prirodnu pojavu ili višu silu. Etički opravdanom odlukom o razrješenju izgubili smo nesposobnog ministra ali smo dobili iščašenje ustava priznanjem da je jedan autokrat zauzeo položaj koji se pripisivao samo Bogu.
Trenutno raspoloženje iznad slova Ustava
Bacanje ministara kroz prozor, dakle mimo volje samog ministra, osim što je neustavno i nezakonito je. Zakon o Vladi Republike Hrvatske (dalje Zakon) je odredio način i djelokrug rada Vlade i njenih članova. Zakon tako daje ovlast predsjedniku Vlade da razriješi ministra – ali samo ministra koji sam da ostavku. Zakon uopće ne predviđa mogućnost da predsjednik Vlade razriješi ministra protiv njegove volje. Ta činjenica nije posljedica propusta zakonodavca nego ustavne logike da Sabor – a ne predsjednik Vlade – odlučuje o povjerenju ministru. Ministar može izgubiti povjerenje predsjednika Vlade, ali dok god ne izgubi povjerenje Sabora on će biti ministar.
Možda je predsjedniku Vlade teško prihvatit činjenicu da on ne može bacati ministre kroz prozor, nego da to može tek Sabor ali to je tako! Ako neki ministar i izgubi njegovo povjerenje pozicija predsjednika Vlade zbog toga nije pozicija nemoći. Jednom odabrani ministri nisu sudba predsjednika Vlade. Životna je situacija da s vremenom ministar može nešto zabrljati i da može izgubiti povjerenje predsjednika Vlade, onoga koji ga je i predložio u Vladu. Ali kao što je ministra tek predložio u Vladu tako predsjednik Vlade može tek predložiti saboru razrješenje ministra u kojeg više ne želi u svom timu. Sam predsjednik Vlade ga ne može razriješiti.
Da ponovimo: Kako je Banožić došao u Vladu? Tako što ga je Saboru predložio predsjednik Vlade, a nakon što mu je Sabor ukazao povjerenje. Samo na isti način –i nikako drugačije – može i mora i izaći iz Vlade. Na prijedlog predsjednika Vlade i odlukom Hrvatskog sabora. Sve drugo je kršenje Ustava i Zakona.
Što je predsjednik Vlade bez Vlade? Ništa!
Rješenje o razrješenju ministra Banožića pati od višestrukih problema. Tako pati i od problema ustavom nedozvoljene retroaktivnosti. Sjetimo se nedavnog cirkusa sa stupanjem na snagu Zakona o izbornim jedinicama. Tada je zbog problema retroaktivnosti Sabor morao usvajati izmjenu zakona jer je stupio na snagu prije nego li je objavljen u Narodnim novinama. Ovo rješenje o razrješenju je objavljeno 15.11.2023., a stupilo je na snagu četri dana prije nego li je objavljeno. Ali to je najmanji problem u naravi odličnog poteza razrješenja nesposobnog ministra. Rješenje koje je objavljeno u Narodnim novinama tek fingira da se radi o aktu Vlade. U objavljenom rješenju Vlade se navodi da je rješenje donio (sam) predsjednik Vlade. Na žalost potpisnika akta Vlada je kolektivno tijelo koje svoje odluke donosi na svojim sjednicama. Sjednice Vlade u subotu 11.11. nije bilo.
Predsjednik Vlade koliko god on bio sposoban nije Vlada niti on može donositi odluke u ime Vlade, barem ne formalno. Vladu čine predsjednik, potpredsjednici i ministri i odluke se mogu donositi samo na sjednicma Vlade. Rješenje o razrješenju Vlade ministra obrane je donio sam predsjednik Vlade, mimo Vlade i bez sjednice Vlade i svojom voljom.
Dakle rješenje o razrješenju koje je donio i potpisao predsjednik Vlade u ime Vlade je ništavo jer je donešeno od nenadležnog tijela. Koliko god to nekome teško bilo prihvatiti ili pojmiti predsjednik Vlade sam ne može donositi odluke u ime Vlade, može ih tek samo potpisivati. Slikovit, šaljiv i slobodan opis pozicije predsjednika Vlade bi bio: Predsjednik Vlade bez Vlade je isto što i muškarac bez brkova. Ukratko bez Vlade i mimo Vlade predsjednik Vlade je ništa, zrak, odnosno tek je obični građanin. Obični građanin ne može razriješiti ministra. Ministra ne može razriješiti ni Vlada, a kamoli sam predsjednik Vlade.
Imamo li dva ministra obrane i trodiobu vlasti?
Činjenica da je rješenje o razrješenju ministra obrane neustavno, nezakonito i ništavo jer je doneseno od nenadležnog tijela znači da je ministar Banožić i dalje ministar. To znači da u Vladi sada imamo dva ministra obrane. Imamo dva ministra obrane koji su dobili povjerenje Sabora, a niti jedan od njih nije razriješen u Saboru. Što bi bilo da se ministar Banožić nakon oporavka vrati na svoj posao ministra obrane? Naravno da se Banožić neće vratit na posao, naravno da Ustavni sud neće reagirati na ignoriranje ustavnih odredbi kao što je naravno i Sabor bez imalo opiranja (osim zastupnice Orešković) gledao kako mu se otimaju ovlasti da odlučuje o povjerenju ministrima.
Uskoro ćemo se sa sjetom sjećati priče o trodiobi vlasti. Jer sada se malo po malo iznad Hrvatskog sabora na mjesto Boga gura aktualni predsjednik Vlade RH bez otpora zastupnika svojih birača. Općim guranjem glave u pijesak došli smo do toga da imamo slab Sabor, jakog predsjednika Vlade i Vladu s dva ministra obrane. Ali nemamo trodiobu vlasti.