U svome obimnom znanstvenom radu objavljenom 1887. godine pod naslovom “Borba za glagoljicu na Lošinju” Šime Ljubić, idejni začetnik i osnivač Hrvatskog arheološkog društva, u okviru teme glagoljica, obradio je i povijest Lošinja od njegova naseljavanja u XIV. stoljeću.
Rođen je u Starom Gradu na Hvaru, 24. maja 1822. gdje je i umro 19. listopada 1896. Bio je župnik, arheolog, historičar i biograf, studirao je teologiju u Zagrebu, a historiju i slavistiku u Beču. Bio je upravitelj Arheološkog muzeja u Splitu, a jedno vrijeme je boravio i u arhivu u Veneciji gdje je skupljao građu koju je kasnije obajavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Kasnije je postao direktor Arheološkog muzeja u Zagrebu. Osnivač je Hrvatskog arheološkog društva, a pokrenuo je i njegovo glasilo "Viestnik hrvatskoga areheologičkoga družtva". Pisao je radove iz numizmatike, o prahistorijskim i rimskim nalazima, skupljao građu za Narodni muzej, objavio srednjevjekovne statute Budve, Skradina i Hvara te radove o odnosima Dubrovnika i Venecije, o Makantunu Dominisu i Petru Hektoroviću. Sudjelovao je u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji, a bavio se i književnim radom.
"Borba za glagoljicu na Lošinju" objavljena je kao rad JAZU, u knjizi 57 iz 1887. godine na str. 150-186.
Iz lošinjske knjige rođenih pisane glagoljicom 1680. godine