"Otočki vjesnik" za prosinac 2010. izdan je kao jubilarni pedeseti za sadašnje uredništvo, a 158. od početka njegova izlaženja s kratkim prikazom njegove povijesti od prvog broja izdanog 1979. godine![]()
U uvodniku glavni urednik Bojan Purić piše:
Nismo uvijek najaktualniji (mjesečnik to ne može ni biti!), nismo ni najkvalitetniji (napokon, članovi uredništva i stalni suradnici mogu se izbrojati na prste jedne ruke), nismo ni najjeftiniji (i više toga se može pročitati za 14 kuna), ali povjerenje čitatelja - očito je - imamo. Da nije tako, obnavljanje Otočkog vjesnika prije nešto manje od šest godina ostao bi tek pokušaj kratkog daha. Ipak, u rukama upravo držite jubilarni pedeseti broj "Otočkog" otkako mu je udahnut novi život.
List je pokrenut još 1979. godine, u nekim drugačijim vremenima, kada je u tadašnjoj općini Cres-Lošinj inicijativa skupine ljudi napokon pala na plodno tlo. U uvodniku su zapisali: "Dočekasmo, eto, i ovaj trenutak! Dobili smo svoj list, svoje polje razmjene mišljenja, želja, težnji... A list, da bi bio zaista naš, moramo čitati, širiti ga i prvenstveno i iznad svega sami graditi..." Već sam u jednom uvodniku iskoristio taj citat, no sada je prava zgoda da ga se ponovi.
Ništa od tada napisanog nije prestalo vrijediti - "Otočki" je i danas naš list, naše polje razmjene mišljenja, želja i težnji. I dalje ga, da bi živio, moramo čitati, i dalje ga moramo širiti, a također je na svima kojih se tiče, da sudjeluju u njegovom stvaranju. To se odnosi ne samo na one koji imaju što reći, odnosno napisati, nego i na one bez čijeg je doprinosa nemoguće podmiriti neizbježne troškove tiska i distribucije.
Svaka ustanova, udruga, poduzeće ili pojedinac trebao bi pronaći svoj interes. Za ustanove, gotovo da i nema lakšeg načina da se na sažet način prikaže djelovanje i istaknu pozitivne stvari koje često ostaju nezabilježene - takva je priroda medija; oni prije svega upozoravaju na negativno, da bi pridonijeli njegovom pretvaranju u pozitivno. Za udruge i pojedince, novine su idealna platforma za upoznavanje istomišljenika sa svojim radom. O interesu poduzeća suvišno je i govoriti; novi proizvod ili poboljšani stari ne može zaživjeti bez pravilnog oglašavanja.
Vratimo se našem jubileju. Želim ovom prigodom, uime redakcije, zahvaliti svima koji su svojim tekstovima, fotografijama i crtežima, prijedlozima, te dobronamjernom, ali i manje dobronamjernom kritikom, sudjelovali u izradi ovih pedeset brojeva.
Za velika slavlja vremena nema, jer već je u pripremi broj za siječanj! Do tada, želim vam ugodne blagdane i svako dobro u 2011. godini!
Pod naslovom "Pedeset brojeva kao nastavak tradicije" dat je kratki prikaz povijesti izlaženja (i neizlaženja) lista:
Na proljeće 1979. godine donesena je konačna odluka, da ovi otoci dobiju svoje novine. U velikom radnom zanosu, isključivo na volonterskoj osnovi, skupina ljubitelja svoga zavičaja, formalno ustrojena kao redakcijski kolegij kojeg je imenovala Općinska konferencija Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) Hrvatske, kako se zvala ta organizacija, pripremila je prvi broj "Otočkog vjesnika", koji je ugledao svjetlo dana u rujnu iste godine, u 700 primjeraka.
Članovi prve redakcije bili su Bernard Balon (glavni urednik); Julijano Sokolić, Mate Ljubić i Anton Vunić, a za isti stol doveli su ih tadašnji predsjednik Općine Cres-Lošinj dr. Dinko Zorović i predsjednik SSRN-a Marijan Desanti.
Tiska u današnjem smislu nije bilo, već su se crno-bijele stranice prvog broja umnožavale fotokopiranjem i dodavale naslovnici u boji. Vizualno rješenje naslovnice - koju je potpisao grafički urednik Vjekoslav Katnić iz Rijeke - u prvih se nekoliko brojeva nije mijenjalo; sastojalo se od pomalo neuobičajene, uspravno postavljene "glave" u kombinaciji s ružom vjetrova, te detaljne karte cresko-lošinjskog arhipelaga. U pravu tiskaru prešlo se od trećeg broja.
Rad na dobrovoljnoj bazi očekivano je doveo do povremenih preskakanja rokova, pa je ovaj mjesečnik, iako odlično prihvaćen među lokalnim stanovništvom, u više navrata izašao kao dvobroj, pa čak i trobroj. U
međuvremenu je, 1982. godine, "Otočki vjesnik" dobio visoko priznanje - Povelju Skupštine općine Cres-Lošinj, "za pokretanje i razvoj informativne djelatnosti općine, uspješan trogodišnji rad i rezultate postignute na unapređenju cjelokupne izdavačke djelatnosti općine". Naklada je u to doba dohvatila respektabilnu brojku od 1800 primjeraka, a organizirana je dostava lista pomorcima i ročnicima.
Bernard Balon se 1985. godine, nakon šezdeset brojeva i šest godina, oprašta od mjesta glavnog urednika, a nakon kraćeg neizlaženja "Otočkog", na čelo redakcije dolazi Ivan Katalin. Potpuno se mijenja logistika lista; izdavač postaje Narodno sveučilište Mali Lošinj. Mijenja se i izgled lista, prešlo se na veliki, "novinski" format.
Treće važno razdoblje uslijedilo je nakon osamostaljenja, odnosno tijekom rata za obranu Hrvatske. Novi urednik je Tomislav Kikić, a u zaglavlju lista sada se pojavljuje novom vremenu prilagođen dodatak "list građana općine Cres-Lošinj". Slično je i sa sadržajem; iako se i u prethodnom razdoblju na stranicama novina moglo pročitati podosta kritičkog teksta, sada se značajan prostor otvorio novim subjektima u društvu.
"Otočki" se u ovom razdoblju vraća na dimenzije uobičajene za časopise. Ipak, u ovo nestabilno vrijeme, uz političko razdvajanje Lošinja i Cresa, izgubljena je logistika lista i u travnju 1994. izašao je 108., tada se činilo, posljednji broj.
Ideja ipak nije ugasla. Svoje želje i težnje ujedinili su 2005. godine Anton Vunić (član one prve redakcije iz 1979. godine!) i novinar Bojan Purić, koji se u vrijeme izlaska prvog broja još nije ni rodio. Priključio se Walter Salković iz Cresa, koji je svoje prve retke u "Otočkom" ispisao kao mladić, početkom 90-ih godina. S radošću je novi izazov prihvatio i publicist Julijano Sokolić, najplodniji autor iz prvog razdoblja lista. Prvi broj nove serije, na skromnih 16 crno-bijelih i četiri stranice u boji, izašao je u ožujku 2005. godine. Ova četvorka i danas potpisuje većinu materijala u "Otočkom vjesniku".
Ni novo razdoblje ne prolazi bez financijskih teškoća. Od ožujka 2005. do svibnja do 2009. godine list je, uz tek pokoji propušten mjesec, izlazio redovno. Značajna promjena dogodila se u listopadu 2007., kada je "Otočki" prvi put izašao u potpunosti u boji, na 56 stranica. Na kioske se vraća u svibnju ove godine i nema namjeru tako skoro otići...
U proteklih pedeset brojeva, teme smo pronašli u praktično svim mjestima našeg arhipelaga. Jasno je da je najveći dio tema vezan za glavne gradove otočkih komuna, Mali Lošinj i Cres, a posjetili smo i gotova sva druga mjesta na otocima - Veli Lošinj, Ćunski, Artatore, Sveti Jakov, Nerezine, Osor, Puntu Križa, Srem, Plat, Ustrine, Belej, Vranu, Stanić, Grmov, Stivan, Miholašćicu, Martinšćicu, Vidoviće, Orlec, Lubenice, Podol, Valun, Pernat, Merag, Pređošćicu, Beli, Sveti Petar, Porozinu..., zatim Unije, Sušak, Ilovik, Male i Vele Srakane..., sve u duhu nastojanja da se živo(s)t očuva i u našim manjim mjestima. Upravo to nastojanje - duboko usađeno u svakom članu redakcije - da očuvamo naš otočki način života i izvana uzmemo samo ono što ga doista oplemenjuje, pokreće nas u novim novinarskim pothvatima.
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
Okolnosti u kojima je Otočki vjesnik izlazio od prosinca 1991. do travnja 1994. opisao sam na traženje sadašnjeg urednika, no kako taj prikaz nije objavljen, radi potpunije informacije objavljujem ga ovdje.
• Rad na OV u vrijeme kad mi je povjereno njegovo ueðivanje bio je obilježen specifičnim kontekstom u kojem je list obnovljen. Bilo je to vrijeme političkog prevrata kad su kontrolirani "pluralizam samoupravnih interesa" i delegatski sustav izbora vlasti zamijenjeni višestranačkim političkim ustrojem i slobodnim izborima, vrijeme snažnog demokratskog poleta, ali i zazora od iznenada stečene slobode.
• S druge strane, prvi broj koji sam uredio, 92. po redu od početka izlaženja, izašao je 23. prosinca 1991., dakle oko mjesec dana nakon pada Vukovara, šest dana prije nego je Badinterova komisija potvrdila granice RH, netom što je JNA napustila otočje. Na naslovnici je objavljen podatak da u općini Cres-Lošinj na tri domaća stanovnika dolazi jedan prognani graðanin Hrvatske.
• U tim okolnostima dio politički aktivnih Lošinjana izlaženje lokalnog glasila smatrao je potrebom, dio pak nepotrebnim luksuzom. Iz općinskog su proračuna ipak izdvojena skromna inicijalna sredstva za početak izlaženja u okviru Narodnog svučilišta, s planom da se daljnje izlaženje financira vlastitim prihodima. Što se pokazalo nemogućom misijom. Nakon 16 brojeva u travnju 1994. list je ugašen.
• Pitanje je li vlast odluku o odbijanju svake potpore temeljila na ocjeni da je lokalno glasilo nepotrebno, nezadovoljstvu sadržajima i stupnjem njegove informativnosti , ili pak na interesu da se list na elegantan način ukloni, ostaje otvorenim. Po svemu sudeći, list je bio nešto poput neželjenog djeteta demokracije, o čemu svjedoče naslovi uvodnika potaknuti nekim reakcijama: "Dresura javnog mnijenja", "Bos po trnju", "Ne talasaj", "Ljutnja", "Trač" ...
• Naime, nestankom tijela koje je bilo ovlašteno nadzirati cjelokupni društveni život, list više nije mogao biti glasilo SSRN općine Cres-Lošinj, pa je deklariran kao list graðana Cresa i Lošinja čiji sadržaj će se temeljiti na prilozima samih graðana, organizacija i ustanova pod sloganom "Otočki vjesnik ne vodi politiku – on omogućuje graðanima da je vode". Jednim od uvodnika list je ponuðen najdjelatnijima i najvitalnijima, a na suradnju je pozvan "svatko tko želi, ima i hoće što reći, tko ima graðanske hrabrosti da javno prozbori."
• Takvih nije bilo malo – da spomenem neke od njih redom listanja primjeraka OV ... slijedio je spisak imena tridesetak suradnika, meðu kojima i dvoje ilustratora.
Sve je isto na lokalnim razinama. Lokalno glasilo smije opisivati, hvaliti, bilježiti komunalni život i još bolje prošlost, ali ne smije kritizirati, pitati, davati prostor kojekakvim kvariteljima sklada i harmonije. Otočni nije bio dobar, sada je dobar. Pače financiran. Nije baš da se traži broj više zbog neke teme koja bi uzburkala javnost, ali nije nam mrsko pročitati ni o grijanju ni o humanitarnim akcijama naših udruga.
RADIO JADRANKA 150.000,00
NOVI LIST 37.000,00
Otočki list donosi stare prežvakane teme koje odavno više nisu aktualne a u Novom listu su Lošinj i Cres daleko manje zastupljeni nego drugi , po broju stanovnovnika manji otoci npr. Pag,Rab, Krk a i ono što se objavi je često puno grešaka i netočnih činjenica.