I naši najmanji otoci ponekad su primjerom kako moderna, pa i ulična, umjetnost nije rezervirana samo za metropolu. Tako je kao uvod u ljeto tijekom dugog vikenda od 4. do 6. lipnja 2010. i otok Ilovik dobio svoju "Branimirovu".
Iako nije dugačka stotinama metara, nego samo 20, iako je napravljen samo jedan mural, a ne na desetine, Zagreb može biti ljubomoran na šanpjerinsku "Branimirovu" jer se ona nalazi neposredno uz samo more.
Od sada će svi posjetitelji otoka pri samom ulasku u luku, ispred bivše karaule JNA, imati priliku vidjeti ovaj novi mural napravljen po uzoru na djela poznatog nizozemskog grafičara M.C. Eschera.
Ideja da se sivi zid, na kojem su se još vidjeli ostaci grafita "Druže Tito mi ti se kunemo...", osvježi potekla je iz Mjesnog odbora Ilovik, a u realizaciji im je pomogao Domagoj Buljan (ML/ZG) koji je organizirao šaroliki tim iz Dalmacije i Slavonije (Nives Sertić, Matea Šabić, Jure Sabljić, Nina Martinuš) koji je sve to izveo uz pomoć djece iz Ilovika, sa Lošinja i iz Rijeke. Čak se našao i mali Slavonac koji je harmonikom i pjesmom uveseljavao sve prisutne.
Nastajanje ovog murala ne bi bilo moguće da nije bilo iznimne susretljivosti samih šanpjerina, od pojedinaca (mlađih i starijih) do lokalnih restorana i obrta. U ta tri dana se zaista moglo u praksi osjetiti stihove "Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može."
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
da li je i što primjereno, mislim da je ipak primarno subjektivna kategorija koja prilično ovisi o vlastitom obrazovanju i iskustvu sa različitim estetikama što onda kroz godine stvara našu osobnu, kroz koju i vidimo sve oko sebe. pa tako meni ova intervencija u tom prostoru odgovara, a nikako mi ne odgovara ona kuća odmah pored koja mi je najružnija na otoku, a da bude još gore, nalazi se odmah uz obalu da je svi vide. i još nije ni skrivena nekim smokvama, čempresima ili čimegod, dok se upravo s desne strane karaule nalazi možda najljepša kuća na otoku, ali je potpuno skrivena drvećem i uopće se ne primijeti. i tu dolazi meni najspornija stvar kod naše intervencije, jer mi se čini da upravo dodatno skreće pažnju na tu ružnu kuću i naglašava ju. ali nečija tuða estetika može vidjeti ljepotu u onoj kući, a neprimjerenost u muralu. i u tom slučaju ja to ne mogu objektivno osporiti. eventualno provodeći anketu meðu svim stanovnicima i posjetiocima otoka, ali ni to nije mjerilo (da sad ne drobim o lošim primjerima demokracije tipa hitler). ne kažem da je tebi kuća super, već hipotetski postavljam stvari. i dalje, što se tiče konkretnog prostora, da li malom otočnom mjestu odgovara da se obnove stare fasade na kamenim kućama i oboje intenzivno crvenom, rozom, zelenom, itd. svega toga ima na iloviku i nikad ni sam neću biti na čistu šta točno tamo odgovara a šta ne. uz sve te raznobojne intervencije meni dakle upravo gorespomenuta "obična" bijela nova kuća najmanje odgovara u tom prostoru.
u svakom slučaju, zahvaljujem na reakciji. što ih je više, to je i meni i drugima uključenima više moguće dobiti neki okvir/perspekti vu. naše taštine itekako imaju granicu pa je onda i moguće da sami iniciramo bijeljenje, tj. brisanje murala. iako, po dosadašnjim reakcijama (kojih je doduše još uvijek premalo za zaključke) ipak se čini da ćemo se i dalje ponositi onim što smo napravili. a uostalom, meni osobno je puno veći šarm od bijelog zida imao zid sa ostacima natpisa i sa vidljivom poviješću zadnjih par desetljeća. imao je svoju štoriju. sad samo ima novu. za većinu zidova je poželjno da su neutralni elementi u prostoru, ali neki to nisu, neki intenzivno komuniciraju s prostorom koji ih okružuje. mislim da ih onda ni ne treba pokopati u bjelini.