Što neko mjesto ima, a što nema te što bi nužno trebalo imati, pitanje je koje bi si trebala postaviti i postavlja svaka uspješna vlast. Na koji si način to pitanje postavlja, odražava prioritete, ozbiljnost i stručnost vlasti. One ambicioznije izrađuju strategije razvoja koje polaze upravo od odgovora na pitanje što bi trebalo imati te zacrtavaju put kako to ostvariti. Te su strategije temeljni politički vodič za vlast i alat za testiranje njihove uspješnosti.
Građani Malog Lošinja mogu odahnuti: Grad Mali Lošinj ima viziju i misiju te, dvije strategije: Plan ukupnog razvoja s tek par mjeseci svježim izmjenama i dopunama i program razvoja održivog turizma. Za nas građane ovi su dokumenti od iznimne važnosti, posebice kad nisu usvojeni zaplotnjački, već kao rezultat procesa stvaranja sinergije između lokalne vlasti, građana i poslovnih subjekata. Ovi nam dokumenti omogućavaju da znamo koje su mogućnosti i koje međe postavljene za naše individualne poslovne, prostorne i druge poduhvate te za tuđe poslovne, prostorne i druge poduhvate, ukratko ti nam dokumenti daju osjećaj sigurnosti i jamac su stabilnosti i povjerenja u zajednici.
Sve dok u tekstu na lokalnom portalu ne pročitamo sljedeće: Četrdeset posto gostiju postavlja pitanje imamo li pješčanih plaža, i taj podatak trebaju znati oni koji na Zagazinama žele zadržati grote na plaži. Gosti to ne žele, već hoće pješčane plaže. Iskustvo kampa Šimuni na Pagu govori da se usluga kampiranja može daleko bolje naplatiti kada se raspolaže pješčanim plažama, nego ranije kada su ondje bile grote, ustvrdio je Cappelli.
Mahnito klikam mišem i tražim nove pješčane plaže u strateškim dokumentima grada. Nema. Tražim umjetne pješčane plaže skrivene u formulaciji misije „Grad Mali Lošinj predstavlja mjesto gdje se održivim razvojem dolazi do zdravlja i vitalnosti, gdje mladi ostaju, a gosti se vraćaju". Neće biti. Pitam se je li gradonačelnik bio nedavno na Pagu te su ga zatravila četiri kilometra nasipanog pijeska? Je li odmjeravao nedavno broj noćenja sa gradonačelnikom Paga Maržićem? Samo usnio san o pješčanoj plaži na Zagazinjinama? Izvršava planove neimara Šolića o pješčanim plažama koje već gradi bez dozvola? Planira li na Kadinu kamp koji će bolje naplatiti stvaranjem pješčane plaže? Ili se veselo zafrkava na račun skupine ljudi koji troše svoje i vrijeme gradskih službenika i njihovih plaćenih konzultanata na razgovore o najboljoj verziji uređenja Zagazinjina, Kadina i Bojčića?
Gradonačelnik Gari Cappelli poziva se već nekoliko puta na ankete koje je provela Turistička zajednica. Isticanje rezultata ovih anketa kao argumenata u gotovo svakoj raspravi otvara niz pitanja na koja bi odgovorna vlast morala dati odgovore. Kome je namijenjena anketa, kako su pitanja diseminirana, koji je uzorak anketiranih građana (turista?), tko je i na koji način napravio obradu i intrepretaciju ankete? Ako je ona relevantna za razvoj ove zajednice, zašto nije objavljena, nego se tek po potrebi parcijalno vade neprovjerljive tvrdnje? Koje je stručno tijelo raspravljalo o rezultatima ankete i eventualnom njihovom ugrađivanju u razvojne planove Grada? Zašto građani nisu o tome informirani? Mogu li mišljenja turista biti važnija za lokalnu vlast od izraženih potreba građana? Je li gradska uprava tijelo koje brine o cijeloj zajednici ili samo o poslovnom rezultatu jedne grupacije?
Gledam pitanja posljednje ankete objavljene na stranicama TZ, koja je adresirana „dragim stanovnicima lošinjskog arhipelaga". Pješčane se plaže spominju samo u pitanju označenim rednim brojem 5. „Koje informacije gosti najčešće traže?„ te mogu odgovoriti sljedeće: Vozni red trajekata, Vozni red lokalnih autobusa, Sadržaje na otoku, Gdje se dobro jede, Gdje se mogu zabaviti, Gdje su plaže, Postoji li pješčana plaža i drugo (molimo precizirajte).
Bez obzira na to koliko je dragih stanovnika lošinjskog arhipelaga odgovorilo na postavljena pitanja, (sva su priložena na dnu ovog teksta) prije misaonog skoka na kreiranje pješčane plaže po uzoru na kamp Šimuni na Pagu postoji još nekoliko različitih elemenata koje treba odvagnuti kao pomagala za razumijevanje ovog odgovora koje je navodno dalo 40% anketiranih dragih stanovnika.
Jedan od njih krije se na stranicama pod naslovom OSNOVNE INFORMACIJE već u prvoj rečenici koja glasi: "Beskraj me opija šumom valova, tišinom u pijesku." Nadalje u istim osnovnim informacijama: "Svi putnici koji ovdje stignu pronaći će mir, sklad i ljepotu u prizoru koji će im se ukazati, ugledavši manje otočiće: plodne Unije, jedinstveni, pješčani Susak s osebujnom nošnjom, osamljene Vele i Male Srakane, cvijećem optočen Ilovik". Turisti su po definiciji radoznala svojta. Budući da u rubrici osnovne informacije nisu baš našli informacija, nego tek pjesničke i neoprezno odmjerene inpresije, ima li što logičnije da upitaju svoje domaćine ima li i gdje su te pješčane plaže. Dragi stanovnici ne trebaju se crvenjeti, osjećati neugodno niti planirati miniranje, pikamiranje i poravnanje grota. Imaju na raspolaganju najočiglednije odgovore a) javna plaža Čikat, b) prirodne plaže Liski c) Susak i d) još pješčanih prirodnih plaža u okolici.
Turisti su po definiciji i ljudi s obiljem vremena na godišnjem odmoru i željom za istraživanjem, kretanjem, razgledavanjem, isprobavanjem novoga. Kad bi to i mogli u ponuđenim odgovorima ankete, sumnjam da bi svojim domaćinima izrazili potrebu da im se pješčana plaža za sljedeći njihov boravak na Lošinju nađe nadomak hotela/apartmana/kampa u kojem su smješteni, nego bi otišli na one pješčane plaže koje postoje.
Tvrdnja gradonačelnika Cappellija o 40% onih koji pitaju gdje su pješčane plaže u korelaciji s plažom kampa Šimuni na Pagu pokazuje ogromno podcjenjivanje i gostiju i stanovnika Lošinja. Gosti nisu neznalice i neznatno je malo onih koji su neplaniranjem ljetnim lutanjem naplavljeni na lošinjski arhipelag. Većinom su to ljudi koji znaju kamo su došli i zašto te koja je ponuda Lošinja i konfiguracija lošinjske obale. Niti stanovnici Lošinja nisu neznalice te ih osim ljubavi za otok na kojem žive vodi i svijest o tome da treba sačuvati njegove prirodne resurse za zaradu i razvitak koji nužno mora biti održiv.
Zato umjesto floskula o kvazistručnim instrumentima planiranja turističkog razvoja, tražimo od Grada Malog Lošinja odgovore na pitanja za koju protuvrijednost podržavaju bespravne intervencije na pomorskom dobru, zašto su na otok uveli potpunu pravnu nesigurnost i duh divljeg zapada te koji javni prostor namjeravaju ostaviti stanovnicima Lošinja da ga koriste kao komunalno dobro bez naplate.
ANKETA O ZADOVOLJSTVU - TURIZAM 2015.
Komentari:
Veli žal, Aurora
Vespera, Borik, FKK
GC: Obalu treba zdrobiti, poravnati, nasipati i zabetonirati.
volim-losinj.org/prostorni-plan/2283-otocani-ne-mogu-biti-objekt-apetita-kapitala
Sunce ljeti na lijevoj strani Zagazina zađe za brdo već iza 5 popodne ,ostane na strani Kijca .
Kad imam vremena odem na Zagazine skočiti u more te znam a znaju i drugi ,ovisno o vjetru more zna biti toliko prljavo da su Zagazine povoljne jedino za sunčanje . More je često prepuno malih sitnih djelića "mase" ,plastike, deterdženta je barem dvaput tjedno . Tko mi ne vjeruje neka provjeri . Koliko će dugo ostati tajna da se sva lošinjska kanalizacija izljeva u Zagazine ?
I to bi trebala biti gradska plaža za sve oni koji nemaju novaca za jadrankine hotele ?
Ovo gostiju što se kupa na Zagazinama zadovoljiti se hoće time da su u kakvoj takvoj divljini,osami, imaju tišinu ,mir, mogu staviti ručnik gdje hoće te će na uštrb toga zaboraviti da su Zagazine ispust cijele lošinjske kanalizacije .
Ne zanima sve selfie u novom kostimu ispod suncobrana na prepunoj plaži . Kadin,Zagazine, Bojčić ( onaj dio gdje sunca ima iza 5 popodne) uz to ne gledaju ni na zapad ,nema ni zalaska sunca a zalazak je svugdje i uvijek na cijeni .
I sad bi kao beton,jet-ski,s lastičarna,sand oline,kafići,mu zika,iznajmljen i suncobrani od ispusta napravili gradsku plažu vitality destinacije ? Nebi ,toga ima svugdje (i bez kanalizacije ),za to ne treba putovati na otok .
Ali mira, netaknute prirode baš i nema na 5 minuta pješice , da i takvi gosti koji to traže postoje ,i to su uglavnom naši gosti, ima ih sve više i bit će ih svaku godinu još i više .Beton i kafiće i galamu imaju i doma .
Turizam se mijenjao, no obala je čitavo vrijeme više-manje ostala ista - prirodne stijene i žalić s ponekim betonskim sunčalištem ispod vila i hotela. Jedina umjetna plaža bila je Pješčana plaža na Čikatu, namijenjena prije svega djeci i slabim plivačima. Desetljećima su turisti dolazili na Lošinj upravo zato jer ima prirodnu stjenovitu obalu sa žalićem, time i bistrim morem. Guštali bi sunčajući se na tim "tvrdim" stijenama i tim "grbavim" žalićima, a kada bi im bilo dosta, povukli bi se u polusjenu obližnjih borova i spavali na mekim iglicama. Svi su govorili - toga nigdje nema, i vraćali se, neki i kroz više generacija.
A onda je netko zaključio da Lošinj nema plaža (?!) jer se netko od turista žalio kako mu stijene bodu leđa, a obluci tabane. Tiho i nezamijećeno krenula je betonizacija stijena, prvo u vidu malih fleka kojim su se ispunjavale rupe, pa sve većih i većih betonskih površina s tu i tamo ubačenim kamenim pločama, da bi ove zime čitav potez obale ispod kampa na Čikatu bio pretvoren u jedno veliko betonsko sunčalište, baš kao što je godinu ranije zabetoniran veći dio obale od Hortenzije do Alhambre na Čikatu. Veli žal, koji je i ime dobio po svojim oblucima, zasut je sitnim građevinskim šljunkom kao ona mjesta između novih kupališta na Čikatu gdje su donedavno bile stijene, nestale pod udarcima pikamera.
Čitavi potezi naše tako lijepe obale svjesno se i nepovratno uništavaju pod izgovorom "uređenja plaža" i to, ni više ni manje, prema željama nekih turista. Kojih to turista? Onih koji su se prošlo ljeto hvatali za glavu kada su vidjeli nova kupališta na Čikatu ili onih koji će se tek uhvatiti za glavu kada vide onu betonadu ispod kampa?
Svi znamo što je obala, znamo i što je plaža, no što je "uređena plaža" to nikome baš nije jasno. Turistički stručnjaci zadnjih godina naveliko govore o sadržajima koje bi takve plaže trebale imati, govore i o tematizaciji plaža, čak i o "katastru plaža", no nigdje ni slovca o tome kako bi "uređene plaže" konkretno trebale izgledati. Koji i koliki dio obale smiju obuhvaćati, koje su "intervencije u prostoru" dozvoljene a koje ne, koji se materijali smiju upotrebljavati a koji ne itd. ili je sve to ostavljeno (samo)volji lokalne vlasti i privatnih koncesionara?
Plaže, prirodne ili uređene svejedno, nalaze se na obali, a obala je javno dobro svih građana i nitko ju nema pravo trajno mijenjati bez konsenzusa tih istih građana. Mišljenja nekolicine turista "nažuljanih leđa" koji su fulali destinaciju ili "vizije" pojedinih ulagača u turizam ne mogu i ne smiju biti polazištem (i opravdanjem) ovakve devastacije obale u ime neodređenog pojma "uređenja plaža". Obala je naša i mi odlučujemo što će se, gdje i kako na toj obali graditi i uređivati. Dok to ne shvati i zadnji Lošinjan, događat će nam još puno gore stvari od ovih kojima sada svjedočimo.
Kao što vidite, na potezu od Sunčane pa sve do kraja FKK može se apsolutno sve što god investitoru padne padne na pamet. Nasipavati, rušiti gromače, izravnavati, betonirati, graditi novu obalu, podizati zidove ... Kratko rečeno totalno izmijeniti mapu i izgled obalnog pojasa Lošinja. Vrhunac lukavosti "struke" Popov-Knezić je odredba "ne planiraju se građevine visokogradnje". Ne piše da se ne dopuštaju, pa će nekim sljedećim ciljanim planom Mihin dvorski arhitekt ostvariti svoju viziju izgleda Lošinja i isplanirati neboder koji mu je izmaknuo na Punti pred Velim Lošinjom.
“Imamo projekte i planove, tako da znamo u kojem smjeru idemo. Odredili smo naš turizam kroz zdrav život, vitality destinaciju, ali nije to samo hodanje, trčanje nego sve: prehrana, sport, edukacije…”, priča Cappelli. Otkriva da će Mali Lošinj ove godine ostvariti 2,2 milijuna noćenja, od čega će polovinu ostvariti Jadranka.
Gradonačelnik Cappeli i sam se bavi turizmom. Njegova agencija Cappelli Tourist Agency d.o.o. lani je prijavila prihode od 721 tisuću kuna te dobit od 15.500 kuna. Dok je na vlasti, kako ne bi bio u sukobu interesa, zaposlio je direktoricu koja vodi agenciju.
“Dosta mi je politike. Ovo mi je zadnji mandat. Stres, pati zdravlje, vratit ću se turizmu…”, priznaje nam Cappelli."
Cijeli članak: globus.jutarnji.hr/hrvatska/100-milijuna-eura-za-hrvatski-otok-snova--projekt-losinj-de-luxe
Proširila se glasina da su za ulaganje, pa ulazak u suvlasništvo Jadranke, zainteresirani neki ruski investitori. Šolić te glasine demantira. Objašnjava da je priča krenula zato što je kompanija odlučila financirati izradu prostornog plana za uređenje uvale Čikat, kako bi dogodine uzeli koncesiju na uvalu, pa uredili plaže, šumu, šetnicu te povisili kategoriju same uvale.
“U uvali Čikat vlasnici nekretnina nismo samo mi, nego nekoliko luksuznih privatnih vila posjeduju neki naši ljudi koji rade u Rusiji, s njima smo se dogovarali da zajedno financiramo izradu plana i tako je krenula priča da oni Rusi ulaze u Jadranku…”, kaže Šolić.
Pitam ga kako se zovu ti Rusi i koje kompanije posjeduju, ali Šolić ostaje tajnovit. “Ne bih o njima. Oni su privatne osobe”, odgovara.
Jedva čekam da pogledam financijska izvješća Jadranke za prethodnu godinu!
www.fina.hr/.../
To je živa ISTINA ?