Josip Kašman, zvan kraljem baritona, rođen je u Malom Lošinju 14. srpnja 1847. Umro je u Rimu 11. veljače 1925. U Padovi je studirao pravo, a pjevanje je učio kod Ivana Zajca u Zagrebu te kod Giovaninija u Milanu. U Zagrebu je nastupao već 1869, a prigodom otvaranja prve hrvatske stalne opere 2. listopada 1870. pjevao je naslovnu ulogu u Zajčevoj operi "Mislav"...
Od 1875. nastupao je u kazalištu u Torinu te u ostalim talijanskim i europskim gradovima. Godine 1883. bio je član prve operne trupe u Metropolitanu, a od 1894. do 1896. nastupao je na svečanim "Wagnerovim igrama". Josip Kašman je zbog aneksije Bosne i Hercegovine dezertirao iz austrijske vojske, pa se do amnestije 1909. nije mogao vratiti u Hrvatsku. Te je godine gostovao u Zagrebu. Bio je jedan od najistaknutijih pjevača svojega doba, osobito u talijanskom belkantističkom repertoaru. Dobavljeno iz Wikipedia
Iz današnjeg TV kalendara HRT
Pod naslovom Hrvatske zvijezde milanskoga neba časopis Vijenac Matice hrvatske piše:
SLAVNI JOSIP KAŠMAN
Cijenjeni bas Giovanni Scarneo, koji je u Scali nastupao 1895-1897, Splićanin je Ivan Škarneo. Pjevao je u Leoncavallovoj operi I Medici, na praizvedbi Mascagnijeve opere Guglielmo Ratcliff. Bio je Hagen u prvoj izvedbi u Scali Sumraka bogova na otvaranju sezone 1896/1897. (a ono je do ne tako davno bilo na Dan svetoga Stjepana 26. prosinca, a tek poslije na Dan svetog Ambroza 7. prosinca) te 1897. Filip u Don Carlosu, Giorgio u Puritancima i Colline u La Boheme. Scarneo je poslije postao ugledan pjevački pedagog.
Prvi hrvatski pjevač u Scali bio je Franjo Stazić (1824-1911), sudionik praizvedbe Ljubavi i zlobe, prvak bečke Dvorske opere kao Franz Steger i Praške kao František Steger. Pod imenom Francesco Steger pjevao je 1866. i 1867. Pollionea u Normi, Vasca da Gamu u Afrikanki i Manrica u Trubaduru.
Josip Kašman (1850-1925), nažalost u svim svjetskim priručnicima zabilježen kao talijanski bariton Giuseppe Kaschmann, najistaknutiji je predstavnik hrvatskog opernog umijeća u Scali.
Nakon što je na otvaranju sezone 1878/1879. pjevao Posu u Don Carlosu sa slavnim Francescom Tamagnom u naslovnoj ulozi i nastupio u Massenetovoj operi Lahorski kralj, 27. ožujka 1879. sudjelovao je sa slavnim poljskim basom Edoardom de Reszkeom na praizvedbi opere Maria Tudor brazilskoga skladatelja Antonija Carlosa Gomesa (1836-1896), koji je djelovanjem bio vezan uz Milano. Kašman se u Scalu vratio kao protagonist otvaranja sezone 1892/1893. s Cristoforom Colombom, kojega je Alberto Franchetti (1860-1942) skladao u godini proslavljanja 400. obljetnice otkrića Amerike (opera je praizvedena u Genovi) koristeći se iznimnim glasovnim i glumačkim kvalitetama našega baritona.
Kašman je pjevao Colomba i 1894. Godine 1895. pjevao je glavnu ulogu Lorenza u već spomenutim I Medici i nastupio u operi Patria! francuskoga skladatelja Émilea Paladilhea (1844-1926). Kašmanov je glas zabilježen u gramofonskom izdanju Stars of la Scala 1890-1900.
Komentari: