Budući da neki posjetitelji prozivaju ekologe i eko udruge što podnose prijave i poduzimaju druge akcije u vezi s nekim navodno ekološki štetnim i nezakonitim radovima, objavljujemo odgovor Andreje Gregorine na jedan takav prigovor.
Rad ekoloških aktivista nema za cilj samo borbu protiv devastacija, nego i edukaciju i senzibilizaciju javnosti, odnosno odgoj za aktivno građanstvo. Ekološke udruge i Lošinj ne veže nikakav prirodni zakon. Na primjer, sutra bi mogle prestati postojati. Da li to znači da više nitko ne bi reagirao na devastaciju Lošinja?
"Zabrinuti građanin", koji je "zabrinut" od kraja prošle godine, imao je vremena da uputi bezbroj prijava lučkoj kapetaniji i građevinskoj inspekciji. Umjesto toga sve ovo vrijeme čeka da netko Drugi to učini umjesto njega. Moram priznati da ne razumijem takvu brigu za prirodu.
Sve "krupne ribe" koje spominjete krupne su samo zato jer im građani to svojim ponašanjem omogućavaju. Meni, kao i svim ljudima koji ne žive na Lošinju, a takvih je ipak većina, vjerujte mi, njihova imena baš ništa ne znače. Kao što mi, iako su mi poznata, ne znače niti imena Dropulić ili Dragičević. Jer kad prosvjedujem protiv neke nepravilnosti svejedno mi je da li se pri tome radi o odvjetniku, gradonačelniku, inspektoru, ministrici ili javnosti nepoznatoj osobi.
Razloga jer vrlo jednostavan, ali, prema osobnom iskustvu, sasvim nerazumljiv većini ljudi: prosvjedujem protiv pojave, a ne pojedinca.
I zato nije pitanje da li će Andreja Gregorina u ime Eko Kvarnera poslati prijavu, nego zbog čega niti jedan "zabrinuti građanin" Lošinja to do sada nije napravio.
Komentari: