Dijelimo ljudima lekcije, smatrajući da bi mi na njihovom mjestu drukčije postupili. Svi koji ne čine ono što mi mislimo da je najbolje, postaju krivci i zaslužuju našu osudu. Jer mi smo uvijek, ili gotovo uvijek, u pravu, piše posjetitelj pod nadimkom Tajkun.
Za zajedništvo
Uobičajilo se da u predblagdansko vrijeme malo temeljitije zavirimo u sebe i analiziramo svoje postupke i svoje ponašanje. Rezultat? Najčešće uočavamo dvije stvari:
- često sudimo i osuđujemo druge ljude i
- mislimo kako je drugima bolje nego nama.
Osuđujemo sve i svakoga oko nas: u obitelji, među poznanicima, kolegama, u gospodarstvu, sportu, politici...
Dijelimo ljudima lekcije, smatrajući da bi mi na njihovom mjestu drukčije postupili. Svi koji ne čine ono što mi mislimo da je najbolje, postaju krivci i zaslužuju našu osudu. Jer mi smo uvijek, ili gotovo uvijek, u pravu! I kada nemamo dovoljno podataka o nekoj osobi sudimo po slici koju nam drugi stvaraju o njoj, ne razmišljajući jesmo li pravedni, jesmo li pozvani prosuđivati, pa se katkad čini da nam pravosuđe i ne treba.
A što kada spoznamo da smo pogriješili? Ništa, nema isprike, sliježemo ramenima, jer "griješiti je ljudski", opraštamo sebi i žurimo na nova suđenja, prigovore, prijekore. Ako se, pak, netko drzne nas ocijenjivati - e, to ne dopuštamo.
Mjesec je prosinac, najljepši u godini. Zastanimo i upitajmo se ima li smisla takvo ponašanje, može li nas činiti sretnijima? Potrebno je i poželjno upozoravati na loše pojave, savjetovati kako ih ispraviti, ali moramo li se postaviti iznad ljudi? Čini se da nas to ne može veseliti niti činiti boljima, a još manje može nešto promijeniti.
Zato pokušajmo učiniti ono što nas ispunjava i na što možemo utjecati: uputiti lijepu riječ ili zahvalu, oprostiti, opažati znakove pažnje i ljubavi, prepoznati dobro u drugome. I nemojmo misliti da je drugima bolje nego nama. Dokle god tako mislimo, bit ćemo nezadovoljni i nećemo ništa poduzimati, osim prigovarati, umjesto da prihvatimo da barometar sreće nije imetak niti bogatstvo, nego mirna savjest, zadovoljno srce, srdačan, jednostavan i iskren odnos s drugima i da toj sreći sami možemo pridonijeti.
Vrijeme je čestitanja. činim li to iskreno ili tek rutinski? Primanje čestitke trebalo bi mi dati razloge za zadovoljstvo i novu snagu, jer je netko mislio na mene dok je pisao moje ime. Držeći čestitku u ruci spoznajem da nekome značim; u ovom vremenskom žrvnju i strci netko je odvojio vrijeme baš za mene, ja sam mu bio na pameti, u ardesaru. Koliko li razloga za veselje! Time je ispunjen smisao čestitanja: učiniti nekoga sretnim i potaknuti ga da to isto učini drugima!
Neka vas i vaše najbliže prati zdravlje i veselje prigodom Božića i u novoj 2010. godini!
Tajkun
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
Kad neprestano ponovno doživljamo iste emocije, i ne nadograðujemo ih, tada smo uhvaćeni u isti obrazac podražaja i reakcije na podražaj.
Mirne i ugodne blagdane i sve najbolju u Novoj 2010-oj