Tko bi ikada pomislio da će Bozanić zavapiti za prošlim vremenima? Dobro, nije bilo baš tako, nije se kleo u komunizam već ga je po običaju uglavnom samo kleo, ali je diskretno gotovo zažalio za danima kada se Božić slavio u intimi doma, jer ovo što se danas događa također ga nikako ne veseli.
Tada je, kaže, javno slavljenje bilo zabranjeno. Što je točno pri tome mislio šef Kaptola nije iz epistole posve razvidno, ali se dade nazrijeti da je muka u tome što se Božić nije slavilo službeno, od strane vlasti, sa svim pratećim folklorom.
Iz vlastitog naime sjećanja na proslave Božića u ta "mračna" vremena ne pamtim da smo se imalo i od ikoga sakrivali idući na polnoćku, da smo kradomice nabavljali (ili, ne daj bože, krali) božićna drvca, kupovali purice i bakalar, odojke i ostale božićne rekvizite, pucalo se i tada iz svih oružja a i čestitalo se javno brici u brijačnici, mesaru u mesnici, susjedima kad bi ih se susrelo na ulici… Istina, načelniku općine i policije uopće se nije čestitalo, ili se to, po potrebi, činilo diskretnije, po privatnoj liniji, kad bi načelnik svratio na piće i kolače. Tada mu je ipak, kaže Bozanić, falilo javnosti Božića. Sad, međutim, kad ima svu javnost koju može zamisliti, opet ne valja. Sve je otišlo u... konzumerizam.
Od pada "mračnih" vremena, javnost se koloristički i nije mnogo promijenila; ostala je jednako mračna, zacrnjevši se sasvim lijepo od pustih mantija. Ne otvara se, da se poslužimo već poznatom metaforom, niti pašteta bez njihove nazočnosti i blagoslova, po školama prhutaju mantijice, a križevi vise po zidovima, baš kao po crkvama i samostanima. Eno nam se i takozvana alternativa slika pod križem, uz Tuđmanov portret pride, da se zna veza; lako što se slikaju u tom aranžmanu, jer već i nema zida gdje ne vise pa se i nema gdje, ali što to stavljaju na svoj plakat pruža osebujan alternativni prilog "kulturi kršćanstva".
Što god popovima padne na pamet, o čemu god pomisle, lako sazovu medije, koji hitro prenose, takmičeći se u brzini i količini. A teme su do zla boga svjetovne, neke čak i vrlo svjetovne. Od građevinskog poduzetništva (tu su crkeni akteri vrlo zaposleni i moćni, valjda stoga interes i briga), preko neradne nedjelje (u kojoj radnici mogu raditi samo ako izvode radove na crkvenim projektima), umjetnoj oplodnji (kako je krenulo, to jest kako im poslušni ministranti, slučajno i prikladno državni ministri poput Milinovića, idu na ruku, uskoro će se kao jedina dopuštena opcija prokreacije predlagati bezgrešno začeće), razvaljuju po abortusu, pederima, osobito su im drage teme vezane us seks i spolnost, pa su se ovih dana uhvatili i ženskih sisa, ne bi li i tu stvar držali u svojim rukama, a ne da ih liječnici razvlače po mamografima.
Opasni konzumerizam sankilota
I taman kad se u toj našoj crnoj javnosti više ne možeš ni maknuti a da ti ne iskoči neka mantija, opet im nešto ne valja. Kad su se već dobro namirili zemaljskim blagom i dobrima, zajedno s onima koji su namirili i njih i sebe, dok su u skladu s prethodnim procesom mase građana, običnih, ostale bez gaća (netko mora) ili će to vrlo skoro, kud ćeš prikladnije nego pozvati na borbu protiv konzumerizma! Ma reklo bi se, kao svojedobno Daniel Cohn Bendit, Rudi Dutschke i svi šezdesetosmaši zajedno, koji prokazivahu potrošačko društvo, crkva nas vodi u revoluciju.
Međutim, najmanje je tu o konzumerizmu riječ, jer potrošnja je nešto što si naši sadašnji domaći sankiloti baš i ne mogu priuštiti. Pozivati ih da ne troše jednostavno je cinično. Stotine tisuća nezaposlenih, njihove porodice i s njima notorno gladni penzioneri, ne jurišaju na skupe dućane, ekskluzivne noćne provode, skijanje po bijelom svijetu i bijelim planinama Austrije, Švicarske, Italije… niti ne sanjaju potrošnju iz obijesti, pa ni bilo kakvu. Juriš naših sankilota usmjeren je na sirotinjske kuhinje i osebujnu kulturnu novinu u Hrvata, dućane za sirotinju.
O kojem to onda konzumerizmu zbori Bozanić, sav onako fin i uglađen, uštirkan i u zlatnom ornatu, taman pristigao iz blještavih dvora, kakvi se nemilice grade diljem domovine (po čemu je Kaptol možda već prešišao Tita), srebrnog i zlatnog posuđa i bijesnih automobila koje voze njegovi Men in black.
On ni ne govori o konzumerizmu u njegovu pravom značenju, kao fenomenu kapitalizma modernih društava koja na njemu temelje svoju egzistenciju pa potiču sve građane na što veću potrošnju kako bi mogli svu tu robu dalje proizvoditi, prodavati, brzo bacati, ponovo kupovati i tako održavati taj circulus vitiosus. Time bi se opasno približio spomenutim šezdesetosmašima, a s takvima se sigurno ne bi štel mešati. Doduše, i za crkvu i za vlast u ovom je trenutku itekako politički korisno anestezirati osiromašeni puk i uvjeriti ga da je baš dobro da ne troše jer je to, eto, zlo konzumerizma. Pa onda ni muka neimaštine neće biti tako velika, a možda će se time zadobiti božja milost koju bi im mogli srediti njihovi zemaljski poslanici, njihovi pastiri. Ovce, kako to već s njima biva, neće trebati mnogo uvjeravati da se odreknu konzumerizma; bit će dovoljan pogled u lisnicu i na obavijest o netom dobivenom otkazu.
Tko ima pravo na etiketu Božić? Kobasica, kondom, HEP, načelnik općine….?
Ali nije samo o tome riječ. Govori Bozanić o konzumerizmu, a u stvari proklinje javnu praksu koja "s puno neukusa mnogočemu pridaju etikete s imenom ’Božić’". Tko bi za to mogao biti kriv? Trgovački lanci, kod kojih vam svaka kobasica želi sretan Božić; HEP ili plinara, koji vam na obračunu troškova struje i plina od kojih vas hvata užas zalijepe anđeleka koji vam također umiljato čestita Božić; o načelnicima i najsitnije općine, koji će nekamo utisnuti neku čestitku, makar štampati kalendar sa svojim likom ili imenom na njemu; TV i svi ostali mediji koji samo prenose te skupo plaćene svinjarije, za iole iskrenog vjernika duboko uvredljive? Ali ne, nisu krivi niti trgovački lanci, niti HEP, ni plinara, ni stranke i marni načelnik općine, krivi su – mediji i građani obični. Naravno. U ovoj državi, kao valjda ni u jednoj na svijetu, za nešto što se dogodilo nisu krivi sudionici i kreatori događaja već oni koji ga obznanjuju. Kaže Bozanić: "Na tome neukusu i znatiželji lako parazitiraju pojedini suvremeni mediji kao najvjerniji saveznici, često u namjernome, a katkad i u nenamjernome, razgrađivanju istinske kršćanske kulture".
Tu smo saznali dv
ije ključne stvari. Razotkriveni su krivci (dakle, notorno i notorni mediji), ali i ono za što su krivi. A krivi su za "razgrađivanje istinske kršćanske kulture". Što bi bio sadržaj toga, za opću upotrebu svih građana, ostalo je nejasno ali se može prilično lako nagađati. Jasno je tek da bi Bozanić i momci u crnom htjeli činiti upravo ono za što optužuju režim iz mračnih vremena i zbog čega ga i proglašavaju totalitarnim, to jest, kontrolirati javnost i određivati koje se kulturne (po njima to valjda jedino i neupitno mogu biti kršćanske) vrijednosti imaju nositi, a koje valja osuditi i izbaciti iz upotrebe.
Kako bi to trebalo izgledati u javnosti nije rečeno, samo je spočitnuto što je neodgovarajuće, pa kaže: "danas je (Božić) izgubljen u komercijalizaciji te je postao prihvaćen okvir za slavlja raznorodnih sadržaja".
Tko se javnosti laća...
Htjeli su javnost, sad je i imaju. Eno se upravo sprema i kićenje sexy Božićne jelke u jednom od trgovačkih centara u izvedbi znamenite tvrtke proizvođača kondoma. Pogodite čime će drvce biti okićeno. Nije se nimalo teško složiti s mantijama da se radi o kiču, da je na djelu sirov prostakluk. No kada svom silom, i to ne samo putem propovijedi već i uz pomoć servilne vlasti, namećete javnosti ono što zovu "kulturom kršćanstva" svima i svugdje, to neizbježno donosi ružne plodove. Šteti ne samo "kulturi kršćanstva" već kulturi uopće, građanskoj kulturi. Ali i to je dio kulture, i ljepšima se ne možemo vidjeti no što se pokazujemo.
Jer gotovo je političko pitanje tko će se pokazati većim katolikom, pa će od bojazni da ne ispadne mali, na svaku svoju kobasicu objesiti anđelka s čestitkom za Božić.
Time će istovremeno uvjeravati sve druge da su veliki katolici i da tako valja činiti, pa će narod, povodljiv kakav već jest, lijepiti anđelke i čestitke kamo stigne i, kako vidimo, vješati ih uz kondome po božićnim jelkama.
Katolička crkva u Hrvata, kao i sami cendravi Hrvati, nikad zadovoljna. Prije, kaže, nije smjela u javnost, pa je bilo loše; sad kad je preplavila javnost i kad je ništa ne priječi da čini u njoj što joj padne na pamet, imalo to s kulturom (s atributom "kršćanska" i bez njega) ikakve veze ili ne – opet ne valja. Javnost uvijek ispada nekako neposlušna. Možda je ipak najbolje da zamijene narod, za neki koji će poslušnije marširati u ritmu propovijedi.
Đurđa Knežević, portal ZamirZine
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
danas znamo da je bezgrešno začeće moguće.
Što se tiče konzumerizma nije crkvi stalo do siromaha nego ih koriste da vas nagovore da ne kupujete ništa nego da sav taj novac što ste namijenili konzumerizmu donirate crkvi jer oni nemaju više para da grade nove crkve .
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost? Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.
Znači siromaha koji prekapaju kontejnere imaćemo svagda, ali Božić je jednom godišnje. Mora biti da Bozanić ne čita Sveto pismo nego samo blagajnički izvještaj
Uopće ne razumijem kako je ovaj članak kompromitirane Ðurðe Knežević kao i drugi članci koji se pojavljuju na stranici (a koji su mahom kritički usmjereni protiv Crkve i religije uopće) povezan s Malim Lošinjem („Bez Boga, bez gospodara“, „Katoličku Crkvu i političke stranke kriza ne pogaða“, „Država i raspelo“ itd)?
Da da, već znam odgovor koji slijedi; kako je stranica otvorena za suradnju svima i kako se stranica ne mora baviti samo dupinima i blać truć, ali postoji elementarna nelogičnost ureðivanja i stavljanja tekstova koji uglavnom idu za kritiziranjem religije i njezinih predstavnika.
To naravno nije nedopušteno ali je primjerenije web stranici "Protagore" ili sličnih udruga, no web stranici Volim Lošinj.
Drugim riječima, zbog čega nas Kikić i kompanija opterećuju svojom nesnošljivošću prema Crkvi i općenito svojim ideološkim stavovima?
Nadalje, zbog čega stranica služi kao reklamna agencija za udrugu „Idem i ja“? Nije da smatram kako ta udruga ne čini dobro za lokalnu zajednicu, ali brate Kikiću, pa ne mora baš svaki put kad Genov prdne ti da staviš članak o tome. Zbog čega jednostavno udruga ne osnuje svoju stranicu i prestane s zatrpavanjem minornim podacima o tome kao su prekjučer štampali dvije majice?
Jeste li primijetili kako graðani Lošinja jednostavno ignoriraju stranicu iz tih razloga? U gradu postoji čitav niz dogaðaja (zajednica Talijana redovito odlazi na izlete, branitelji takoðer, društva različitih bolesnika takoðer putuju, objavljuju odreðene prospekte, publikacije, letke, vjerske organizacije (namjerno sam upotrijebio izraz „vjerske organizacije“ jer me strah da Administrator ne dobije infarkt kad pročita riječ „katolička“) imaju niz dogaðanja, o domu za djecu i njihovoj aktivnosti da i ne govorim), a za te aktivnosti na stranici možete pročitat najčešće ako ih administrator preuzme iz Novog Lista. Kad ste pročitali članak o primjerice Zajednici Talijana koja je bila na izletu? Nikad. Zašto? Zašto čitav niz formalnih i neformalnih udruženja nema potrebe, volje ni inicijative da svoja dogaðanja objavljuje na ovoj stranici? Osim toga, zbog čega bi? Da im ponovno na predstavu doðe „Maja Sekušanec“ i popljuva višemjesečni rad skrivajući se iza nepostojećeg imena?
Moje mišljenje je da je to zbog toga što ljudi stranicu ne doživljavaju kao svoju, kao stranicu koja se tiče njih i njihovog grada, nego kao projekt dvoje-troje ljudi koji nas zatrpavaju svojim ideološkim nazorima i osobnim frustracijama.
No to je samo moje mišljenje.
"Zašto čitav niz formalnih i neformalnih udruženja nema potrebe, volje ni inicijative da svoja dogaðanja objavljuje na ovoj stranici?"
Zato što imaju vlastite stranice i tamo pišu i objavljuju svoje objave!
Kao i u više ranijih prigoda, zajašio je krivog konja, jer da je pročitao impresum uočio bi da se portal ni ne predstavlja kao medij koji se bavi isključivo problematikom lokalne zajednice. Čime se bavi, što mu je cilj te povod njegava nastanka naveden je u impresumu još na dan prve objave.
Prigovorom da mu portal liči na ateistički manifest zbog "inkriminiranih " članaka pokazao je pak da ne zna razlikovati ateizam kao stajalište prema vjeri ili postojanju božanstava od sekularizma, odnosno laicizma kao stajališta da državna vlast i njene ustanove trebaju biti odvojene od vjere i vjerskih organizacija. Naime njegov prigovor da su članci "mahom kritički usmjereni protiv Crkve i religije uopće" je neumjestan, jer kritika Crkve nije automatski i kritika religije uopće, a za objavu članka o izdavanju knjige "Ateološki traktat" pod naslovom "Bez Boga, bez gospodara" uzetim iz recenzije Slobodana Šnajdera zaslužna je banalna činjenica da je izdavač žitelj obližnjeg nam Cresa.
Na njegovo sugestivno pitanje kako li su članci "Katoličku Crkvu i političke stranke kriza ne pogaða" i "Država i raspelo" povezani s Malim Lošinjom može se odgovoriti protupitanjem: Djeluje li katolička Crkva u ovim krajevima i ima li na Lošinju državnih i javnih ustanova u kojima bi raspela mogla osvanuti, ili se tamo već nalaze. U svakom slučaju, ateizam, teizam, agnosticizam i bezvjerje su legalni, baš kao i sekularizam, zajamčeni ustavom RH, te članci i rasprave o tim temama nisu u nadležnosti anonimnog posjetitelja jednog web portala.
Tvrdnju o "elementarnoj nelogičnosti ureðivanja i stavljanja tekstova koji uglavnom idu za kritiziranjem religije i njezinih predstavnika" opovrgava sadržaj članaka, jer – kako je već rečeno – valja razlikovati kritiku religije od kritike njezinih predstavnika – no ponajbolje ju opovrgava obično prebrojavanje. Dovoljno je kliknuti na Plan stranice (volim-losinj.org/.../Itemid,83) i prebrojati članke koji uzrujavaju Ponovno jaše, te ih staviti u odnos prema ukupnom broju članaka. Uvid u tu egzaktnu činjenicu tvrdnju o "stavljanja tekstova koji uglavnom idu za kritiziranjem religije i njezinih predstavnika" čini naprosto smiješnom.
Ponovno jaše pita: "Kad ste pročitali članak o primjerice Zajednici Talijana koja je bila na izletu? Nikad. Zašto? Zašto čitav niz formalnih i neformalnih udruženja nema potrebe, volje ni inicijative da svoja dogaðanja objavljuje na ovoj stranici?". Odgovor na ta pitanja je jednostavan. Na stranici se pojavljuju članci koje administrator prenese iz drugih medija, za koje administrator i članovi uredništva procijene da bi mogli biti zanimljivi posjetiteljima kako zbog informiranja tako i radi iznošenja mišljenja i stavova o temi, a pojavljuju se i članci koji pristignu od zainteresiranih za njihovo objavljivanje. Pa ako Zajednica Talijana nije zainteresirana za objavu oglasa i članaka o svojim aktivnostima na ovom portalu, takvih objava neće ni biti. No bit će, kao i do sada članaka formalnih ili neformalnih udruženja, ustanova i poduzeća, te anonimnih i potpisanih pojedinaca koji pošalju svoje priloge i fotografije. Jedina ograničenja navedena su u impresumu (volim-losinj.org/.../...), pozivu na suradnju (volim-losinj.org/.../...) i pravilima komentiranja (volim-losinj.org/.../...), no ograničenja se ne odnose na broj priloga.
Mišljenje gospodina koji Ponovno jaše da ljudi stranicu ne doživljavaju kao svoju, kao stranicu koja se tiče njih i njihovog grada, nego kao projekt dvoje - troje ljudi koji "nas zatrpavaju svojim ideološkim nazorima i osobnim frustracijama" legitimno je, no broj pojedinačnih posjeta i broj učitanih stranica dnevno opravdava njeno postojanje. Ideološka pozicija s koje je on kritizira, a u ime nedefiniranog kolektiviteta skrivenog iza riječi "nas" i njegova osobna frustriranost sadržajem nisu dovoljni da se uredništvo osjeti obaveznim išta promijeniti.
1. Stranica je kikićeva i on ima pravo po njoj švrljat šta oče
2. Ne dopusti li drugima da komentiraju njegove švrljotine odnosno da objavljuju svoje smanjit će posjećenost stranice
... pokušat ću bit nepristran:
1. Nakon ukidanja vjisti na službenoj gradskoj stranici VL je dobar izvor info o aktualnim dogadjajima
2. Mislim da Administrator dobro radi svoj posao i da dopušta svakome (u okviru pravila koja smatram korektnima) da objavi svoje mišljenej ili članak
3. Zašto onda nema više autora? - e taj odgovor je malo kompliciraniji:
a) ljudi se ne žele potpisati
b) ljudi ne žele da ih se dovodi u vezu s Administratorom
c) ljudi se zgražaju nad nekim primitivnim komentarima
d) itd
...no ja podržavam nastojanja administratora i želim njemu i svim posjetiteljima VL sretne blagdane i uspješnu NG..
d) Ljudi ne žele da se izlože komentarima. Zato nema autora i članaka o udrugama
A neki se ne plaše komentara i svaka im čast za to
po svima se pljuvalo i svih se napadalo ali kad sam pokušao pohvaliti i napisati nešto dobro o protukandidatim a Gariju nije dopustio nije dopustio temu ni sa imenom ni bez njega prema tomu sve je jasno.
Ali da ne skrenem s teme ova tema koja je ovdje postavljena je itekako na mjestu i sto posto sam uz autora primjerice sličnu stvar smo imali i sinoć na medijima kad je biskup Škvorčević pozvao ljude na umjerenost iz svog glamuroznog stana u svojoj baršunastoj odjeći.
Jese li znali da se sve one reverende( biskupove halje) šiju ručno te čak i gumbi su ručno napravljeni od posebnog konca takva jedna halja vrijedi od 5 tisuća kuna pa na dalje, njegove naočale koje je imao na sebi su jedne od najskupljih koje se danas mogu nabaviti cca 3 tisuća kuna a samo ured ili ne znam kakva je to prostorija nešto kao na najglamuroznije m francuskom dvoru iz doba nekog Luja.
To nije više ni smiješno ni licemjerno nego oholo i bahato što ti klerici rade takvo ponašanje je prešlo sve granice i prema tomu ja kao vjernik više ni kune nedam njima u ruke a mislim da bi i vlada trebala pasti koja im daje tristo milijuna kuna iz proračuna.
Samo još citat iz biblije kad je Isus poslao dvanaest apostola u misiju svjedočenja radosne vijesti rekao je: " jednu haljinu imajte jedan pas, i jedne sandale, novce ne uzimajte jedite ono što vam daju i spavajte gdje vas smjeste tamo gdje vas slušaju propovjedajte i svjedočite" kad su ga pitali što u slučaju kad ih ne budu slušali tad reče: otresite prašinu sa sandala i idite iz tog kraja". A što su oni učinili? Ono što je ubilo vjeru i duhovnost: RELIGIJU.
Link Text (volim-losinj.org/.../...)
Link Text (volim-losinj.org/.../...)
Vjernici jedne njujorške crkve dobili su od svoga svećenika Tima Jonesa neuobičajenu preporuku. Naime, svećenik je tijekom propovijedi održane na misi u posljednjoj nedjelji prije Božića, preporučio svojim siromašnim vjernicima da "slobodno kradu". Tim je riječima, svećenik iskoračio iz tradicionalnogh crkvenog pouka i puku težega imovinskoga stanja savjetovao da kraðom doðu do nužnih potrepština.
Svojoj kongregaciji je otac Jones rekao: "Moj savjet, kao kršćanskoga svećenika vam je da kradete. Ne savjetujem vam ovo jer smatram da je kraða dobra radnja ili jer mislim da je bezopasna", rekao je Jones i dodao da vjernicima savjetuje da "ne kradu od malih obiteljskih poduzeća, već da kradu od velikih korporacija koje od naroda konstantno uzimaju.", prenosi Yorkpress.
Svećenik je naglasio da savjete daje "teška srca", ali da se nada da će zajednica prepoznati potrebe najugroženijih graðana i kroz tu prizmu prepoznati i objasniti svećenikove riječi. Konačno, otac Jones je dodao svojim vjernicima da ne uzimaju više od potrebnoga, dakle samo "ono najnužnije".
Newyorška policija razmatra svećenikovu propovijed i razmišlja o podizanju prijave protiv njega zbog poticanja na kriminalno djelovanje.
Link Text (www.youtube.com/.../)
Ima li što posla u Volim Lošinj za nas bivše narkomane? Ja dolazim iz istog miljea kao i kikić neradnik i ovisnik.
Citat:Volim Lošinj ne dobija novce iz proračuna Grada Malog Lošinja. Istinitost ove tvrdnje lako je provjeriti na web stranici Službenih novina PGŽ (www.sn.pgz.hr/.../), te na tabeli uz članak Prizivanje duha kulturne revolucije (volim-losinj.org/.../...) na ovoj.
Link Text (www.sn.pgz.hr/.../)
Kako stranica izgleda, odraz je isključivo Lošinja i njegovih graðana. Volim Lošinj je oglasna ploča, na koju svatko može objesiti što god želi. Prigovor da jednog sadržaja ima previše, a drugog premalo je potpuno ispravan, ali pogrešno adresiran. Budući da Volim Lošinj nema novinare, nego očekuje priloge graðana, udruga, institucija i svih zainteresiranih da pišu o svome i tuðem radu, onda prigovor o neizbalansirano j ponudi sadržaja valja uputiti onima koji su odgovorni za deficit: onima koji ne pišu i ne šalju obavijesti.
Centar za zdravo odrastanje piše redovno o svome radu jer smatra da je taj rad vrijedan, jer želi da bude vidljiv u zajednici, jer je to način na koji stimulira i raduje svoje korisnike, te jer smatra da rad udruga općenito valja biti vidljiv. Činjenica da je rad Centra za zdravo odrastanje opisan na volim-losinj, a naročito da nekome ide na živce, ne može se staviti na teret niti administratoru niti timu Centra.
Volim Lošinj stoji koliko zakup prostora u virtualnom prostoru, a to je nekih 700 kn godišnje. Projekt Volim Losinj je u cijelosti volonterski. Da jest plaćen, ne bi to takoðer bilo niti nemoralno, niti nezakonito, kako netko potpuno neupućen zlobno insinuira. U kapitalističkom društvu prilično je normalno da se rad plaća, a održavanje web stranica je takoðer rad. Smatrajte se pozvanima pitati Turističku zajednicu, Vodovod i čistoću, gradski muzej, Grad Mali Lošinj ili bilo koje tijelo javne vlasti ili javno poduzeće koliko plaćaju rad te vrste i smatraju li to zakonski ili moralno upitnim.
Isto tako moglo bi se lako argumentirati zašto bi bilo opravdano da se volim losinj, baš kao i svaki drugi neprofitni projekt, financira javnim novcem.
No isto tako znamo da oni koji bacaju prljavštine i laži, prozivaju ljude narkomanima i kriminalcima, ne trebaju argumenata niti ih daju, nego samo svoju prljavštinu nastoje rasprostrti na što veći broj svojih neistomišljenik a.
Link Text (www.jutarnji.hr/.../429117)
Piše da su Bozanića naljutili fotoreporteri i da jedino što je kardinala možda moglo zasmetati jest dolazak mlade fotoreporterke u prostor ispred propovjedaonice , s irokez frizurom, brojnim naušnicama i poderanim trapericama
"Opasnost kojoj je kršćanstvo izloženo u kapitalizmu perfidnija je i pogubnija od one kojoj je bilo izloženo u ateistički postuliranim sredinama. Zašto? Zato što je kapitalističko društvo svojim vizualnim totalitarizmom, inzistiranjem na onom što je dohvatljivo golim okom, pretvorilo čovjeka u pasivnog promatrača, toliko razmaženog da prihvaća ili priznaje samo ono što je dostupno njegovim ionako limitiranim osjetilima... »Naše doba nedvojbeno daje prednost slici nad stvari, kopiji nad originalom, predstavi nad stvarnošću, prividu nad bićem. Ono što je u njemu sveto je opsjena, a ono što je profano je istina«. Golema akumulacija kapitala kanalizirana je u akumulaciju spektakla kao kohezionog faktora jednog krajnje korumpiranog društva.
Spektakl je pogled na svijet objektiviran u likovima uspješnih menadžera, uspješnih brokera i njihovih uspješnih pratilja, koje su se u nekim poštenijim vremenima zvale prostitutke."
Cijeli tekst na linku:
novilist.hr/.../...
U Svetom pismu piše: "Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, doðe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anðeo Gospodnji siðe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anðeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa poðite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." One otiðoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da poðu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
I tako su žene prve svjedočile uskrsnuću, dok su se ostali apostoli skrivali da ih ne uhvate Rimljani, a meðu njima i Petar, čiji nasljednik danas vrši funkciju pape. A jedan se papa kasnije pobrinuo da prvu svjedokinju Isusova uskrsnuća Mariju Magdalenu ocrni nazvavši je bludnicom. Bilo bi zanimljivo saznati što Isus misli o tome, jer taj papa je ocrnio i Isusa da je za prvog glasnika svoga uskrsnuća izabrao baš kurvu.
Naravno, tu se radi o politici. U borbi za vlast nastoji se ocrniti konkurente (a to smo vidjeli i ovih dana), pa se to dogodilo i ženama. Barem u katoličkoj Crkvi gdje žene mogu biti samo sluškinje, dok muškarci drže svu vlast. U protestanskim zajednicama nije tako, jer tamo se Sveto pismo shvaća ozbiljno i ne krivotvori se proizvoljnim tumačenjima.
Meni se prije čini da su sve te biblijske žene iskorištene za nečije političke ciljeve kao i danas. Nije valjda istinit vic - "Zašto žene vjeruju u boga"?
odgovor: "Zato što je muško"!
Ako je muško?
I dok je Petar bio dolje u dvoru, doðe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziðe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti."
Vezano za gore rečeno smatram da u ovim rasprava inače sudjeluje najviše 5-6 ljudi koji neprestano mijenjaju nickove i na taj način stvaraju umjetnu podršku svojih stavova. Za razliku od njih, na stranici nastupam samo s jednim nickom što ne namjeravam dokazivat jer to nije niti potrebno, a u konačnici je i nemoguće.
No, krenimo redom.
U bitnom, moj je početni post bio usmjeren na ukupan dojam stranice koja je opterećena ideološkim svjetonazorom „uredništva“ i zatrpana tekstovima o udruzi Idem i ja.
Objašnjenja koja za to nudi administrator su fantastična. Tako “za objavu članka o izdavanju knjige "Ateološki traktat" pod naslovom "Bez Boga, bez gospodara" uzetim iz recenzije Slobodana Šnajdera zaslužna je banalna činjenica da je izdavač žitelj obližnjeg nam Cresa.“
No iz obližnjeg je Cresa primjerice i Aleksandar Abramov, brutalno ubijeni student čije je ubojstvo izazvalo buru reakcija i na nacionalnoj razini. Usprkos činjenici da su mnoge dnevne novine (najviše Novi List) donosile reportaže iz Cresa, a knjiga žalosti se potpisivala u centru grada, „uredništvo“ i administrator nisu „banalnu činjenicu“ obližnjeg Cresa iskoristili za objavu jednog jedinog članaka o tom dogaðaju.
Uopće ne sumnjam da su stavovi o ateizmu i sekularnosti legitimni, moja kritika je upućena na njihovu kvalitetu pa i kvantitetu na ovoj stranici, a kako tu nisam dobio neki značajniji odgovor, nemam se na što očitovati.
Spominjući Zajednicu Talijana naveo sam samo jedan primjer koji je u raspravi postao sinonim za sve one koji nemaju potrebu suraðivati s ovom stranicom i njezinim „uredništvom“, a kojih je jako puno. Ja uistinu ne znam je li konkretno Zajednica Talijana ikada predložila i zamolila objavu kojeg podatka ili članka o njihovom djelovanju, ali takve i slične članke čitavog niza ostalih udruženja nisam vidio u većem broju.
Na pitanje zbog čega ostala udruženja ne žele sudjelovati u radu stranice, već se ona pretvorila u servis troje ljudi i njihovih projekata, slab je odgovor vječno ponavljanje poziva na suradnju. Tom se pozivu očito ne odazivaju mnogi, pa je „oglasna ploča na koju svatko može staviti što želi“ uglavnom zatrpana beznačajnim informacijama udruge Idem i ja (oni su naime napravili svoju majicu!) i ateološkim traktatima administratora.
Konačno, nisam niti tražio da se „uredništvo osjeti obaveznim išta promijeniti.“ Da sam išao u tom smjeru, tada bih se obratio uredništvu. No kako u impresumu stranice nije vidljivo tko čini uredništvo, takav bi pokušaj već u samom startu bio osuðen na propast.
Ne pada mi napamet debatirati s uredništvo koje nije kadro predstaviti se imenom i prezimenom, a još manje s takvim uredništvom suraðivati.
Internetska stranica je medij i njezina kvaliteta i relevantnost odreðuje se meðu ostalim i ozbiljnosti kojom se pristupa radu. Stranica koju ureðuju pojedinci nespremni stati iza svojeg ureðivanja niti ne može izroditi bilo čim kvalitetnijim od Maje Sekušanec. Stoga ne očekujem bilo kakav zaokret u ureðivanju stranice. Upravo suprotno, očekujem nastavak ovakve politike ureðivanja i daljnje ignoriranje suradnje od strane svih relevantnijih udruga i udruženja graðana.
Isto tako nije prenešen tekst iz 24 sata i poslje Novog lista o maloj Patriciji i to je isto dobro, jer baš ti tekstovi pokazuju kako je novinarstvo palo na samo dno i da je samo cilj prodaja krvi. Kao prosvjetni radnik znam kakve to osjećaje nelagode budi kod djece i kod cijelih obitelji kada njihov privatni život i njihova nesreća budu razvlačeni za prodaju u širokoj javnosti.
Ako bi netko želio pisati o problematici nasilja meðu mladima, treba to raditi na drugi način. Možda baš onako angažirano kako je pisano o ubojstvu psa, treba tako. S poštovanjem, mada anoniman, UČITELJ
Toooooooooooooooo oh :
Izostajanje bilo kakve vijesti, komentara ili analize o ovoj tragediji spomenuo sam kao kontraargument administratorov oj tvrdnji kako je tekst o „Ateološkom traktatu“ objavljen iz banalnog razloga što je izdavač žitelj obližnjeg Cresa. Kao primjer nevjerodostojno sti te tvrdne mogao sam spomenuti bilo koju drugu vijest koja se tiče Cresa koja nije bila objavljena na ovim stranicama, a koja je po važnosti sigurno značajnija od činjenice da je izdavač jedne knjige žitelj Cresa.
U svojim sam komentarima oštar i često beskompromisan, ali nikada nisam koristio nečiju tešku životnu tragediju kao potkrjepu svojih stavova i s gnušanjem se ograðujem od te tvrdnje.
Ja ne smatram da je biti ateist moralna diskvalifikacij a niti tu riječ koristim kao uvredu. Ateizam je legitiman stav i životni svjetonazor i ja ga ne sporim niti sam ga ikad sporio. Ono što me smeta je kvantiteta tekstova o ateizmu na ovoj stranici, a o čemu sam pisao u prethodnim postovima.
Slažem se sa Spamom koji je ovu stranicu nazvao oazom pristojnosti jer nije objavila ono smeće iz 24 sata, a ni tračerski ispljuvak iz Novog lista u svezi tog smeća. A oaza pristojnosti je i stoga što nije sudjelovala u sveopćoj voajerskoj medijskoj pomami u svezi rečene tragedije, premda je u svezi s Cresom.
Jeste vi normalni, kakvi su vam to kriteriji vrijednosti?
Ne mora Vam se sviðat ničiji komentar na ovoj stranici, ali šta je previše je previše, dajte se uozbiljite.
Osim toga normalno je da svaka tema ima članak, ako nekoga zaintrigira, netko se odluči napisati nešto o njoj i poslati je na info