Koliko smo deklarativni, a koliko je "globalno" iskren rad, u krajnjem i stav, prema zaštiti prirode, borbi za zdrav i čist okoliš, štednji energije i prirodnih resursa, najbolje se pokazuje u predbožićnom periodu, a s kulminacijom u novogodišnjoj noći. Rastrošnost i ponašanje tipa pijanog milijunaša-jednom se živi prihvaćaju gotovo svi, pa makar samo na nekoliko dana, pišu elektroničke novine za civilno društvo i urbanu kulturu Zamirzine.
U Hrvatskoj se tek naslućuje tihi, pojedinačni glas otpora građana prema histeriji potrošnje u posljednim danima tekuće, kalendarske godine. Ali u susjedstvu već je drugačije: Austrijanci su ove godine sa njihovih božićnih sajmova izbacili američku priču Djeda Božićnjaka sa bocom Coca Cole, istovremeno uvodeći likove iz starih legendi: prvo Santa Nicolaus, odnosno Sveti Nikola, onda Christkindel, a božićno-novogodišnjem dekoru pokušali su dati neki arhaičan stil, lišen plastičnih figurica koje pjevaju jingle bells.
U Europi i SAD-u već nekoliko godina aktivna je neformalna grupa pod zajedničkim imenom "Buy nothing day", odnedavna pojačana pokretom "Buy Nothing Christmas". Njihov je cilj vratiti među ljude izvorne običaje božićnog vremena. Za sada su njihove akcije usmjerene prema javnosti, s pozivom da smanji kupovanje bezveznih božićnih poklona i bezvrijednih stvarčica koje u većini završavaju na smeću već u prvim danima siječnja.
Kanađani i Evropljani u Britaniji, Francuskoj, čak i u Italiji prihvatili su pozive građanske inicijative Buy Nothing Christmas, pa podupirući jedni druge, otvorili blogove i forume o temama poput ozelenimo svoj božić, neću kupiti ništa novo, 100 dolara za poklone spremam u svoj džep, ili forum sličan "second shopu", gdje se razmjenjuju ideje, savjeti i pokloni temeljene na 3+1R – reduce, recycle, reuse, rethink.
Zanimljiv je i koristan ad hoc pokret protiv novogodišnjih iluminacija i svijetlećih predmeta, organiziran u New Yorku, koji se ubrzo proširio i u Evropu. Cilj grupe građana i nekoliko "električara" je upozoriti i konačno smanjiti broj svijetlećih lampica kojima su pretprana domaćinstva u gradovima. Da bi dokazao njihovu štetnost, Buildings Technology Center of the Department of Energy’s Oak Ridge National Laboratory objavio je još prošle godine podatke koliko troše božićne lampice. Naprimjer, 100 žica sa 100 malih žaruljica koje trepte tijekom prosinca potroše između 4,65 i 6,43 WAT struje, što za prosječnog stanovnika New Yorka iznosi povećanje računa za struju za 136 USD, a Havajca oko 160 USD mjesečno.
Osim neprirodnog, umjetnog i opasnosnog osvjetljavanja okoliša, emitiranje topline iz ogromne količine svijetlećih tijela postavljenih na krovove, fasade, ulice i vrtove, podiže mikrotemperaturu za "nezamjetnih 1-2 stupnja". No, ako se uzme u obzir ono što navode protivnici uporabe božićnih električnih svjetlucavih ukrasa, da se dužina upotrijebljenih žica za iluminacije mjeri u milijunima metara a komadi mini-žaruljica u milijardama, može se zaključiti da toplina koju zajednički emitiraju u "noćno nebo" zaista utječe na zatopljenje: makar na topljenje snijega leda u naseljima i urbanim sredinama!
Veliki svjetski gradovi, uključujući svakako i hrvatske, upravo za vrijeme prosinca pokazuju svoju neodrživost, a i neprincipijelnost kada je u pitanju zaštita okoliša. U vrijeme blagdana često pucaju energetski sustavi, vodoopskrba, transport, a na kraju obavezno i komunalne službe. Tome su nažalost podjednako krivi i stanovnici kao i gradske uprave. Svjesni učestalih božićno-novogodišnjih infrastrukturnih kolapsa, pojedine nevladine organizacije, ustanove i pojedinci u velikim europskim gradovima pokušavaju utjecati na "široke mase" da svoje jednokratno predprazničko razmišljanje promijene u smjeru shvaćanja posljedica.
Poziv upućen Britancima Not another rubbish Christmas, odaslan je kako bi se smanjilo 3 milijuna tona komunalnog smeća, kojeg London proizvede tijekom blagdana. Gotovo pola te količine su ukrasi za bor, plastika, plexiglas, staklo, aluminijske folije i slično. Dr Martin Gibson, programski direktor Envirowise, čiji je rad pod motom "Smanji otpad, povećaj profit" usmjeren ka poduzetničkom i gospodarskom sektoru, objašnjava: Mi ne želimo pokvariti ljudima proslave i veselje, nego smatramo da uvođenje jednostavnijeg načina proslave Božića i nove godine bitno utječe na smanjenje ogromnih količina smeća. Želim poručiti ljudima da i tijekom božićno-novogodišnjih praznika i proslava zadrže principe zaštite okoliša, za koje se bore tijekom cijele godine. Male stvari, poput korištenja staklenog i keramičkog posuđa, izrade "recikliranih" ukrasa i nakita za božićna drvca, isključivanje lampica i drugih svjetlećih ukrasa tijekom dana, te pripremanje hrane u kući u vlastitom posuđu, pa i izbjegavanje pakiranja mnogobrojnih sitnih poklončića, doprinijet će smanjenju ambalažnog otpada, organskog otpada, na kraju i opasnog i nerazgradivog otpada. Garantiram da će se uz promenu ponašanja, i ljudi osjećati bolje i korisnije.
Dakle, na primjeru londonske računice nije teško izračunati koliko tona smeća zatrpa Europu nakon božnih blagdana. Milijunskih gradova ima dosta: Rim, Pariz, Budimpešta, Prag, Bon, Zagreb…
U višegodišnjem istraživanju britanska Agencija za praktične savjete u gospodarstvu dobila je zastrašujuće podatke za svoju državu: količina šarenog ukrasnog papira za poklone potrošena tijekom blagdana doseže 83 kvadratna kilometra. Problem njegovog bacanja je što je taj papir većinom plastificiran, ili je na bazi alu folije, obojan sumnjivim bojama i slično. Gotovo se može svrstati u opasni otpad. Isti je slučaj i sa vrpcama i trakicama za vezanje: njihova "metraža" može se izraziti u milijunima.
Snimke novogodišnjih dočeka u velikim gradovima prikazuju nebo i zemlju pokrivenu oblacima konfeta i papirnatih spirala, plastičnih balona koji nakon letenja u vis padaju pod noge slavljenika. Komunalne službe i čistači pokupe taj otpad zajedno sa svim drugim smećem, pa već spomenuta britanska agencija navodi da je prosjek količine tog uličnog smeća oko 120 tisuća kontejnera. Predbožićni dani prava su muka za britanski Royal Mail, koji se odjednom optereti sa prosječno 150 milijuna poštanskih čestitki, od kojih se na smetlištima kasnije baci 20 tisuća tona. I na kraju, neizostavne božićne svijeće i svijećice, vrtni lampioni sa "živom" vatrom, te ostali izvori plamena, računajući i vatromete, tijekom nekoliko dana u prosincu proizvedu i satelitski uočljive količine ugljičnog dioksida, čije nagomilano emitiranje utječe na ukupno stanje atmosfere.
Milenijski ciljevi borbe protiv siromaštva i gladi u svijetu postaju bezvrijedni ako se spomene podatak da se onaj Zapadni, "civilizirani", kršćanski dio svijeta na Planeti toliko "oždere" da bi zbroj svih božićnih i novogodišnjih ručkova i večera poslagan u lanac, dva puta omotao zemaljsku kuglu.
Najtužnije je što se gotovo jedna trećina pripravljenje hrane na kraju baca u smeće, završava u gradskoj kanalizaciji. Podatak, opet samo iz Velike Britanije, kaže: oko 160 tisuća tona nekonzumirane hrane i ostataka završava u smeću već drugi dan nakon novogodišnjeg dočeka. Ne smije se zanemariti da je unutar prehrambenih namirnica dio bez kontrole i nadzora, jer se na tržištu nudi sve i svašta.
Na taj način su i otpaci od hrane bačeni u smeće, potencijalna opasnost za sve koji kasnije kopaju po smeću: od pasa i mačaka do velegradskih klošara. Pripremanje "običajnih" i tradicionalnih jela prouzrokuje uništavanje životinjskog svijeta, uključujući i nehumani farmski tretman životinja koje uobičajeno ljudima ulaze u prehranu: perad, goveda, svinje. Svjetske organizacije za zaštitu i prava životinja već godinama upozoravaju i podastiru brojčane podatke koliko glava padne za jedan trenutak obiteljske božno-novogodišnje večere.
No, problem oko hrane životinjskog porijekla mnogo je dublji: rješavanje klaoničkog otpada i njegovo propisno uklanjanje riješeno je u vrlo malo europskih gradova (u odnosu na količinu konzumenata). U ruralnim sredinama, bez obzira bilo to u Francuskoj, Turskoj ili Kanadi, a da ne spominjemo Hrvatsku, otpad od klanja životinja razbacuje u okoliš, u šumarke ili u vodotokove - samo da se ne uoči i da što prije nestane iz vidokruga mesara. Tu leže uzroci boleština, bjesnoće, zaraznih bolesti, emisija dioxina, trovanja podzemnih voda.
U svečane jelovnike ubraja se povećana potrošnja vode, pa dok trećina čovječanstva pati od žeđi, opet naš "civilizirani svijet" pere suđe, pere sebe, pere bijele stoljnjake, pitku vodu propušta kroz vodokotliće. U toj vodi je nemjerljiva količina kemijskih sredstava, pomoćnika "zdravog i čistog" domaćinstva, higijene i jamca "zdravog" života. U otpadnim vodama završavaju milijuni litara masti i jestivog ulja, jer se potrošnja povećala za gotovo 40 %, a pretpostavlja se da taj "višak" završi odbačen u okoliš, kanalizaciju, otvorene tekućice ili u more.
Na kraju, kao i na početku: koliko smo dvolični kad vičemo da nam je jedini dom, planeta Zemlja, ugrožen?
Koliko smo besmisleni gurajući se u još veći razvoj, da bismo trošili još više?
Na kraju je i sama legenda o malom Isuseku na slamici rođenom, u noći kad su njegovi roditelji bježali od neprijatelja, koji je bio bogat i "zlatom optočen", postala dezavuirana. Čini se da ni kršćani više u nju ne vjeruju. A u što se pretvorio naš Božič pomalo je i degutantno: besplatne CD-ove s božićnim pjesmuljcima i vrećice zrna pšenice možete dobiti nalijepljene na naslovnice domaćih mainstream novina, tik uz naslov Ubio ženu i dvomjesečnu bebu, Grad poklanja 100 ručkova za beskućnike, Narkomafija u državnom vrhu i slično.
Žao mi je malog Isuseka na slamici u štalici i njegovih roditelja izbjeglica. Žao mi je što je propala poruka iz dva tisućljeća stare legende da se ljudi trebaju popraviti, biti dobri, čuvati prirodu, voljeti se međusobno, ne ratovati, ne tući, ne uništavati, ne rušiti.
Zahvaljujući omjeru srednje bogatih odnosno relativno siromašnih građana Hrvatske i onih rastrošno-bogatih, koji imaju drugačiji odnos prema priči o malom Isuseku, božićno-novogodišnje posljedice po okoliš u Hrvatskoj još ove godine neće imati ovako grozne posljedice kakve su u Europi ili SAD.
Vjerujmo i djelujmo da nam se to nikada ne dogodi!
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Komentari:
Ipak, u odbranu domaćeg prežderavanja, olokavanja i kupovanja preko granica izdržljivosti valja reći da je to upravo uzor koji se postavlja pred hrvatskog graðanina na razne načine: u blagdansko vrijeme na javnoj televiziji deseci filmova prepunih patetike i kiča, sa najviših mjesta u državi američki način života postavljen kao uzor (od ruke na srcu prilikom slušanja himne, do "odbjeglih" engleskih riječi koje pokazuju da su nam skoro bliže od naših materinjih.
Iz crkve poruke jedne, djela druga.
Ako se od graðana ne očekuje da budu kritični kada se govori o vrednovanju dosega vlasti, donošenju prostornog plana ili ponašanja crkvenih vlasti, jasno je da ne mogu pokazati niti kritičnost prema uvezenom kičerskom uzoru božićnog slavlja.
Kad se tome doda da smo generalno osiromašeni i poniženi lažima, prevarama, korupcijom i povlaštenim lopovlukom, zar je neobično da želimo oživotvoriti par dana šarene laže promovirane na sve javne i nejavne načine? Koga pritom briga i za duhovnost i za okoliš i za svjetlosno zagaðenje, kada je opća poruka koju dobijamo od svih crkvi i od vlasti da smo mali, bespomoćni, nevažni i da nas se ne računa za ozbiljno. Zar da takve nevažne osobe pokušaju svojim ponašanjem utjecati na svijet? takve osobe plivaju u najjačoj struji.
Sretan Božić, nevoljnici!
Od Isuseka su napravili trgovačku marku, brand. Postao je isto što onaj nilski konj Hypo banke, tigar kojim se reklamira šveps, ona ljubičasta Milka krava ili lukavi lisac što hvali detergent.
"Jer mi smo to zaslužili"
O tome piše božićni Feral pored ostalog: Naravno da im, njima crkvenim ljudima, danas nije lako vidjeti kako im, nakon sve te muke da se vjeri i bogu vrati sve pučanstvo bez iznimke, ljudi radije hrle u potrošačke centre nego u crkve, ali zaboravljaju da su isti ti, njihovi vjernici od kojih traže redovite lemozine, gledali i kako se ta Crkva bogati, kako bahato i bez milosti traži povrat svih svojih bivših dobara, kako će uvijek radije graditi crkvu nego sklonište za sirotinju, kako oni rijetki meðu njima koji se usude kritizirati i svoju instituciju zauvijek ostaju na dnu hijerarhijskog lanca.
Koga zanima cijeli članak može ga naći na ovom linku. (feral.mediaturtle.com/look/weekly1/article_tisak.tpl?IdLanguage=7&IdPublication=1&NrArticle=14997&NrIssue=1109&NrSection=2&ST1=text&ST_T1=kolumna&ST_PS1=1&ST_AS1=1&ST_max=1)
Što se tiče omatanja poklona, neekološke ambalaže i suvišne rasvjete, o tome zbilja treba razmisliti.
Ali kada netko ponudi alternativu, zaštitu prirode, ekološka rješenja i autentične vrijednosti, onda ga se odmah nastoji zgaziti kao neprijatelja i opoziciju.
I takve poruke više volimo čuti iz engleskih govornih područja nego od purgera, vikendaša i ostalih mrskih došljaka.
Zašto biti u nečemu prvi i bolji, kada je dovoljno kopirati od drugih ono što je već davno out, rekli bi celebrities.
To je po poslovici da nitko nije prorok u vlasttom selu. A bolje je platiti nego dobiti besplatno
Neka naruči projekt. Neka ga i plati, nije šteta troška. Samo neka to učini odmah.
To još ne znači da ga i pročitala. Sve dobre ideje moraju doći od HDZ - ovih poslovnih partnera, nije dozvoljeno da doðu od nekih budala koji si utvaraju da su pogled na zvijezde i očuvana životinjska staništa vrijednost.