U srijedu 1. kolovoza svijet je ušao u ekološki dug, pa bi u 2018. godini za trenutačne potrebe čovječanstva bila potrebna 1,7 planeta kako bismo imali dovoljno prirodnih resursa za potporu postojećim ljudskim aktivnostima. Razumijevanje koncepta ekološkog duga važan je dio učenja mladih jer dan kada potreba čovječanstva za prirodom nadmašuje ono što Zemljini ekosustavi mogu obnoviti iz godine u godinu dolazi sve ranije ⮞
Gdje, kako i koliko u svojoj zajednici doprinosimo svojim pretjeranim zahtjevima prema Zemlji provjeravali smo na terenskom obilasku uvale Čikat na primjeru vanjske rasvjete.
Uvala Čikat ima dvije, sasvim oprečne vrste rasvjete. Duž šetnice ispred hotela postavljena je podna rasvjeta, rasvjeta u moru te dizajnerska rasvjeta koja svijetli u nebo i osvjetljava prirodu. S druge strane uvale nalazi se ekološka rasvjeta financirana od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koja će odlukom Gradskog vijeća biti uklonjena i umjesto nje postavljena dizajnerska. Na ovom primjeru objašnjen je koncept zaštite od svjetlosnog onečišćenja i (ne)racionalnog trošenja resursa.
Ciljani obilazak različitih koncepata rasvjete i različitih rasvjetnih tijela završio je noćnim kupanjem i igrama u vodi.
Ovaj je terenski obilazak proveden u okviru edukacije koju Centar za zdravo odrastanje IDEM i ja provodi za djecu i mlade u projektu Otočna praksa. Otočna praksa je projekt povećanja kompetencija djece i mladih za razumijevanje, vrednovanje i motivirano sudjelovanje u procesu zaštite prirodne i kulturne baštine te krajobrazne raznolikosti. Potiče stjecanje znanja i vještina edukativnim i terenskim radionicama i metodama doživljajne pedagogije.
Projekt Otočna praksa financijski podupire Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Komentari:
Mene zanima malo šire ovaj "dug". Ako imamo situaciju u kojoj ljudi koriste 1,7 puta resursa nego je moguće izdržati, možemo ili smanjiti broj ljudi ili smanjiti potrošnju resursa za oko 40%. Dakle svih resursa, svi mi... i to pod pretpostavkom da svih onih 70% svijeta koji živi lošije od prosjećnog Hrvata, ostane jednako siromašan.
Mene zanima kako bi to aktivisti riješili i (pretpostavljam da su krenuli od sebe) kako su oni smanjili potrošnju SVEGA za 40%?
Dakle, mama, zamislimo i na trenutak da je ostatak globalne populacije ostao isti i da se broj stanovnika i njihova potrošnja NE MIJENA (i ne raste gotovo eksponencijalno ), zanima nas, mama, kako ste vi i vaša obitelj potrošnju resursa (hrane, energije, vode...) smanjili s indeksa 1,7 na 1, tj. za osobe nesklone matematici, za 41,12%???
Do tada,igrajmo golf m
'Približili smo se kritičnoj točki nakon koje više nema povratka, preživjet će najviše milijardu ljudi'
Čak i ako čovječanstvo smanji ispuštanje stakleničkih plinova kao što je predviđeno Pariškim ugovorom, sam planet bi mogao omesti ljudske napore i zauvijek se pretvoriti u staklenik, ustvrdila je studija objavljena u ponedjeljak.
Detaljnije na www.jutarnji.hr/.../7695969
Ako na svijetu ima xy ljudi i troši yx energije što je neodrživo treba ili pod a) smanjiti broj ljudi ili pod b) smanjiti potrošnju energije po čovjeku.
a) Smanjivanje broja ljudi nije osobito popularna mjera jer u principu direktno ulazi u sferu onog što se danas smatra ljudskim pravima, odnosno ograničavanje razmnožavanja. U druge načine smanjenja populacije nećemo ni ići dalje jer je besmisleno uopće o njima raspravljati. Jedini prihvatljiv način rješavanja ovog problema je spolni odgoj, napredak u području ženskih prava i promjena percepcije životnih vrijednosti. Ovaj način rješavanja problema je izrazito neučinkovit i nepopularan i nije nešto na što se u nekom realnom vremenskom razdoblju možemo osloniti.
Znači ostaje nam način rješavanja problema pod b). Smanjenje potrošnje energije ukupno i po čovjeku zavisno o rastu ili stagnaciji populacije. Potrošnje energije/resurs a je u direktnoj korelaciji sa životnim standardom. Viši standard zahtjeva potrošnju više energije/resurs a. Da li to bilo gorivo pa svaka obitelj ima auto/dva, da li to bila električna energija za klimu preko ljeta ili grijanje preko zime, da li to bilo nešto manje shvatljivo kao što je papanje vansezonskog voća/povrća koje onda raste negdje drugdje u grijanim staklenicima, dovozi se brodovima/kamio nima, da li to bila veća kvadratura stanova, ljetovanje, zimovanje, putovanja i sl. Uglavnom viši standard života = više potrošene energije i resursa.
Ako je vjerovat novimana i pričama po kafiću mi smo tu negdje banana država, jedva nam narod krpa kraj s krajem, puni smo pothranjenih stokilaša i općenito životni standard nam je užasno loš. Što bi rekli žali bože života uopće.
No ako uzmemo nekakve relevantnije podatke o kafanskih žalopojki mi smo tu negdje oko 55 mjesta s obzirom na GDP/PPP/GDP per capita i sl. +/- 3-5 mjesta zavisno o istraživanju. S tim da mnogoljudnije zemlje tipa indija, kina,rusija su daleko iznas nas. Ako u obzir uzmemo i broj stanovnika ispada da jedan naš prosječni primatelj plaće spada u najbogatijih 6-7% svjetskog stanovništva dok onaj na minimalci ima viša mjesećna primanja od 80% ostatka svjetske populacije.
No da i to nije baš tolko točno dodajmo još jednu deseticu na to, i recimo da prosječan Hrvat spada u top 20, a onaj malo manje prosječan u top 40.
Dolazimo do toga da je tuljan ipak bio u krivu jer je on računa nekakv prosjek koji ne odgovara stvarnoj raspodjeli korištenja resursa/energij e po čovjeku već je on napravio nekakvu uravnilovku. Realnije bi bilo (ovaj dio dalje neću računati, tako da govorim načelno) reći da naš prosjećan stanovnik treba smanjiti potrošnju resursa/energij e za možda i 60-70% posto jedan amerikanac možda i za 95%, a možda jednog etiopljanina pripada i malo povećanje prava na potrošnju energije/resurs a.
Pa eto da vidimo na koji način naši sugrađani planiraju smanjiti potrošnju energije/resurs a, odnosno životnog standarda za 50-60-70%? Koliko će ih se odreć barem klime u ovim ljetnim mjesecima, ili će počet pješačit na posao, smanjit konzumaciju mesa, nesezonskog voća i povrća i općenito smanjiti potrošnju?
Ja mislim da će se na kraju svesti na onoaj dio iz pjesme Brkova da se s tuđim k... koprive mlate. Smanjit će neki tamo, neki parižani sa svojim ugovorm, to se nas ne tiće, mi ionako jedva spajamo kraj s krajem.