Sredinom prošlog mjeseca izvanredan otkaz dobilo je troje novinara Glasa Istre – Zoran Angeleski, Danijela Bašić-Palković i Borka Petrović. Njih troje su, uz Chiaru Bilić koja otkaz nije dobila jer je trenutačno na porodiljnom dopustu te honorarca Roberta Raucha, kojemu nije produljen ugovor, otpušteni jer su pred kraj kampanje za lokalne izbore upozorili javnost na neprofesionalnu uređivačku politiku istarskog dnevnog lista. Novinari su, dakle, tvrdili da glavni urednik Glasa Istre Robert Frank favorizira IDS te da je praćenje kampanje bilo ‘pristrano i bezočno’.
Na izjave novinara u zasebnom tekstu reagirao je i glavni urednik lista gdje je naveo, kako on piše, pozadinu priče o otkazima. “Gledajući s malim odmakom na sve što se dogodilo, može se reći da su naše kolege zbog jedne politike, IDS-ove, koja ih je navodno pritiskala, pobjegli u druge političke opcije da bi se tu skrasili”, napisao je Frank. Danijela Bašić-Palković, jedna od novinarki koja je dobila otkaz, kaže da su novinari i ranije pokušavali upozoriti na ono što su smatrali lošom uređivačkom politikom i nemogućnošću pisanja o lokalnim političarima. „Istup [novinara sredinom svibnja, op.a.] je bio kulminacija uređivačke politike Glasa Istre na čelu s Robertom Frankom koja se totalno srozala i dotaknula dno unazad godinu i pol“, kaže Bašić-Palković. Frank, pak, kaže da je za njega ta situacija zaključena. „Nemam potrebe komentirati jer je ta odluka i ta situacija konačna i zaključna već duže vremena i mogu vam samo reći da je logičan rasplet cijele situacije“, kazao je.
Urušavanje lokalnih medija
Na konferenciji za medije ispred Novinarskog doma u kojemu su SHN i HND htjeli ukazati na probleme u Glasu Istre, upozoreno je i na stanje u jednom drugom mediju također u vlasništvu slovačke grupacije J&T, odnosno njene tvrtke kćeri JOJ Media House, a to je Zadarski list. Kako su na istoj konferenciji upozorili predsjednica SNH-a Maja Sever i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko, u tom mediju je [do trenutka održavanja konferencije, op.a.] podijeljeno 19 opomena i jedan otkaz, i to upravo sindikalnoj povjerenici SNH-a, a Zadarskom listu je ove godine – uz Glas Istre i Večernji list dodijeljena i „nagrada“ Krumpirko za najgoreg poslodavca godine.
S obzirom na upozorenja na konferenciji za medije, obratili smo se Hani Radulić, v.d. glavne urednice Zadarskog lista, da ju upitamo koliko je opomena izrečeno radnicima Zadarskog lista u proteklih godinu dana, koliko osoba je dobilo otkaz, koliko ih je trenutno na bolovanju, a koliko radi u redakciji. Međutim, ona nije htjela komentirati situaciju u Zadarskom listu.
Nakon otkaza novinarima Glasa Istre na društvenim mrežama pokrenuta je aktivna kampanja podrške u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Sindikata novinara Hrvatske (SNH). Ova kampanja uslijedila je nakon dvije prijašnje u organizaciji SNH-a koje su se ticale lokalnih medija i specifičnih problema s kojima se oni suočavaju – kampanje ‘Lokalni mediji građanima, ne šerifima!’ te one ‘Zajedno za jačanje lokalnih medija’.
Na nižoj, lokalnoj razini, boljke koje inače muče medijske radnike i medijsko polje poput smanjenja prihoda od oglašavanja, smanjenja broja novinara i povećanja normi još su izraženiji. Uz sve navedeno, jača je prisutnost, tj. utjecaj lokalnih političara koji lokalne medije često koriste za vlastitu promociju. Na to se nadovezuje i manji broj medija, što posljedično znači i manje prilika za pronalazak (drugog) posla, pa se tako novinari u lokalnim medijima nalaze u nezavidnoj poziciji. To potvrđuje i Sever koja ističe da lokalni mediji financijski „uglavnom ovise o jedinicama lokalne samouprave i lokalnim oglašivačima, što često negativno utječe na slobodu njihovog rada“. Taj problem detektira i Bašić-Palković koja kaže da „danas, na žalost, svi mainstream mediji nisu neovisni i svi su zavisni o nekome. Međutim, nekakav kredibilitet, balans i profesionalnost treba zadržati“. Većina čitatelja, međutim, dodaje ona, shvaća da su mediji pod utjecajem lokalnih političara. „Meni je bilo neugodno hodati po Puli, po Istri. Mi smo rekli ono što svi znaju, a sada nam se spočitava da smo mi to objavili to u tempiranom tajmingu, a nitko ne razmišlja o tome da je u tom tempiranom tajmingu glavni urednik objavio tu vijest“, kaže Bašić-Palković referirajući se na vijest objavljenu u Glasu Istre između dva kruga lokalnih izbora da će trenutačni gradonačelnik Pule Filip Zoričić koalirati s IDS-om, iako je Zoričić više puta tvrdio da do toga neće doći.
Sve manje lokalnih novinara
Iako SHN nema novijih istraživanja, ona rađena prije otprilike pet godina pokazuju da u lokalnim medijima radi otprilike 2.000 ljudi, no „broj zaposlenih u medijima pada bez prestanka, tako da je za vjerovati da je taj broj smanjen“, kaže Sever te dodaje da su lokalni mediji uglavnom u komercijalnom režimu poslovanja, što detektira kao najveći problem. Pritisak na novinare se tako očituje i u vidu smanjenja broja zaposlenih zbog čega su novinari u konstantnom strahu od gubitka posla, a da je broj zaposlenih novinara u stalnom padu (na nacionalnoj razini) svjedoče i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Prema njihovim statistikama, od 2008. do 2015. godine 3.604 novinara i novinarki ušlo je u evidenciju nezaposlenih. Iako se medijsko polje u proteklih nekoliko godina – do predpandemijske 2020. – naizgled oporavilo, ulazak novinara u nezaposlenost od krizne 2008. ostao je stabilan. Tako je prema podacima koje smo dobili od HZZ-a 2018. godine otkaz dobilo 559 novinara, a predpandemijske 2019. njih 476. Medije ni tijekom pandemije nisu zaobišli ni otkazi, pa je tako SNH u srpnju prošle godine izvijestio da je medijska kuća Styria, izdavač 24sata, Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika, u najavljenoj racionalizaciji poslovanja krenula s otpuštanjem tridesetak zaposlenika i smanjivanjem plaća novinarima, medijskim zaposlenicima i menadžerima, dok je konkurentska Hanza media također otpuštala i smanjivala plaće svojim novinarima i zaposlenicima do 30 posto.
Slične mjere proveli su i Novi list, Glas Istre i ostali medijski nakladnici. Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 2020. godini u evidenciju nezaposlenosti ušlo je 537 novinara. Tijekom pandemije prvi na udaru našli su se honorarni radnici. Prema anketi koja su u ožujku 2020., na početku pandemije, provedena na uzorku od 164 ispitanika proveli SHN i HND, 28,7 posto vanjskih suradnika u medijima ostalo je bez svih poslova od početka krize, 26,2 posto izgubilo je većinu poslova, a 15,9 posto ostalo je bez otprilike polovice prijašnjih angažmana. „To znači da je oko dvije trećine anketiranih vanjskih suradnika, takozvanih freelancera, ostalo bez svih, većine ili polovice poslova od početka krize izazvane pandemijom COVID-19. Alarmantno je da je gotovo trećina njih ostala bez svih prihoda. Samo 14 posto ispitanika uspjelo je zadržati većinu prijašnjih poslova“, pisao je tada SNH.
Uvjeti rada sve gori
Stanje u polju poprilično dobro prikazuje i anketno istraživanje stavova hrvatskih novinara i novinarki provedeno u sklopu izrade Radnih materijala za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015. – 2020. Istraživanje je ukazalo na srozavanje medijskog polja u Hrvatskoj: 42 posto anketiranih novinara izjasnilo se da smatraju da se vrijeme na raspolaganju za novinarsko istraživanje smanjilo, 47 posto ispitanika upozorilo je da je sloboda novinara da donose uredničke odluke opala, zajedno s važnošću obrazovanja (43 posto) i standardima strukovne etike (76 posto). “Pozicija novinara dodatno je oslabljena gospodarskom krizom, otkazima, rezanjem plaća, jednostranim kršenjima i raskidima kolektivnih ugovora u medijima. Gospodarska kriza je često korištena i kao izgovor za srozavanje novinarskih materijalnih i radnih prava. Otpuštani su iskusni novinari, a na njihova mjesta, kroz RPO-ugovore, angažirani manje iskusni i ‘jeftiniji’. Novinari i skupine novinara koji su ustali u zaštitu prava iz kolektivnog ugovora doživjeli su odmazdu poslodavaca“, navodi se u izjavi Slavice Lukić prenesenoj u Radnom materijalu Ministarstva kulture.
Da se stanje od 2015. naovamo nije puno promijenilo svjedoči i Monitor pluralizma medija 2020 (MPM2020) u kojem se upozorava na stanje u hrvatskim medijima te Hrvatsku smješta u srednje rizičnu zemlja (66 posto) za novinare po pitanju novinarske profesije, standarda i indikatora zaštite. Ističu i da se radni uvjeti novinara konstantno pogoršavaju, često zbog problema privremenih ugovora o radu. Monitor Hrvatsku, međutim, smješta u visoko rizične zemlje kada govorimo o indikatorima pluralizma tržišta te upozoravaju da 95 posto tržišta drže četiri najveća vlasnika audiovizualnih medija. Govoreći o problemima lokalnih medija Sever ističe da je „promjena medijskog okruženja taj problem (financiranja medija, op.a.) dodatno povećala jer se velik dio oglašavanja seli na internet, a cijene tradicionalnog novinskog oglašavanja pada, tako je i lokalnim medijima sve teže financirati vlastitu proizvodnju sadržaj“.
Ovisni o politici
Dodaje i da se zbog nedostatnih sredstava koje osigurava Agencija za elektroničke medije kroz Fond za pluralizam te činjenice da natječaj za drugi dio sredstava iz ESF-a za medije zajednice još uvijek nije raspisan, lokalni mediji sve više upućuju na financiranje iz lokalnih samouprava, koje je pak u rukama političkih čelnika tih jedinica lokalne samouprave. „Svjedoci smo da takvi aranžmani ograničavaju slobodu rada lokalnih medija. Na primjer kolega Goran Gazdek koji vodi virovitički portal koji često kritički piše, u 20 godina dobio je financijsku potporu jedinice lokalne samouprave dva puta. Na žalost o pisanju lokalnog medija koji je u financijskoj vezi s jedinicama lokalne samouprave često ovisi i njegov opstanak. To nije dobro, takav sustav nije dobar i treba ga mijenjati“, govori Sever o primjeru portala Virovitica.net. Što se pak stanja radničkih prava u lokalnim medijima tiče, Sever kaže da „vlasnici ne vole da se radnici udružuju u sindikat jer po Zakonu o radu kada radnici osnuju podružnicu i postignu reprezentativnost postaju faktor kojeg se u socijalnom dijalogu mora pitati za većinu odluka o poslovanju firme“. Otkazi, zamjene mlađim kadrom, snižavanje plaća i povećanje norme – uvjeti rada u lokalnim medijima ne razlikuju se umnogome od onih u nacionalnima. Slično govori i Mirjan Rimanić je u Glasu Istre otkaz dobio prošle godine. Odlaskom Rimanića i još jednog kolege, Davora Šišovića, pazinsko dopisništvo tog medija ostalo je bez dva iskusna novinara. Na naše pitanje koliko je novinara u proteklih godinu i pol otišlo iz Glasa Istre, glavni urednik Robert Frank odgovara da je dio novinara otišao u dogovoru s Upravom, zbog raznih razloga, neki su bili pred penziju, pa više nisu bili zadovoljni, a neki su tražili druge poslove. „Normalna fluktuacija zaposlenih, dolazaka, odlazaka, kao svih drugih firmama u svim drugim branšama. Glas Istre ni po čemu nije poseban, niti specifičan“, kaže Frank. Smatra također da to pitanje ne može zanimati širu javnost. Na pitanje koliko honorarnih suradnika imaju, Frank – uz napomenu da i on snima naš razgovor – odgovara kontrapitanjima: „Kada budete citirali, kažite da ja isto pitam tko stoji, kakav kapital iza vas. Ja nemam pojma. Zanima me da li vaš vlasnik ima jahtu, kuću ili živi u iznajmljenom stanu? Po kojim kriterijima kadrirate? Ne znam što želite dokazati s pitanjem koliko mi imamo honoraraca. Ne vidim značaj tog pitanja u nekom širem smislu.“
I dok Frank kaže da ne vidi značaj u našim pitanjima o broju stalno zaposlenih novinara i honoraraca u Glasu Istre, Mirjan Rimanić ističe iste procese kroz koje prolaze drugi mediji – otpuštanje starijih radnika, zapošljavanje mlađih, honoraraca i studenata, što posljedično dovodi do pada kvalitete medija, ali i povjerenja čitatelja u same medije. A lokalni mediji su važni, ističe Rimanić. Međutim, oni moraju ispunjavati svoju javnu ulogu i biti glas javnosti, a ne glas (lokalnih) političara.
Prostor za propagandu
Odumiranje kvalitetnih lokalnih medija ukazuje na zabrinjavajući trend: kad građani ostanu bez pouzdanog izvora informacija iz svoje lokalne sredine, otvara se dodatni prostor za manipulaciju, posebno u izbornim kampanjama. The New York Times je u 2019. i 2020. godini objavio seriju tekstova u kojima su upozorili da informacijski prostor koji su nekad popunjavali lokalni mediji sada zauzimaju politički operativci, ispunjavajući ga propagandnim narativima. Postalo je potpuno uobičajeno da u političkim kampanjama nastaju fantomski mediji, mahom internetski portali, koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako im svrha nije informiranje javnosti, već promoviranje političkih kandidata koji plaćaju za njihove usluge. Takvom obliku propagande u recentnim smo izbornim ciklusima svjedočili i u Hrvatskoj (1, 2, 3). Faktograf je u više navrata pisao o seriji portala koji publiciraju sadržaj na domeni Stvarnost.hr, a koji se lažno predstavljaju kao lokalni mediji, iako većinu sadržaja jednostavno kopiraju iz drugih izvora. Jedini autorski sadržaj koji objavljuju su tekstovi čija je svrha politička propaganda. Vlasnik niza portala koji operiraju pod domenom Stvarnost.hr je Ivica Janković, poslovni partner braće Marija i Hrvoja Macana, koji stoje iza portala Priznajem.hr. Radi se o dobro poznatim političkim propagandistima, koje uglavnom angažiraju političke opcije ekstremno desnog svjetonazora; u dosadašnjim su kampanjama propagandne poslove obavljali primarno za Most i Domovinski pokret.
Faktograf.hr: Odumiranje lokalnih medija doprinosi širenju dezinformacija
Komentari:
Više na:
insider85.blogspot.com/.../...
P.S.
U članku spomenuti Robert Frank koji je kao urednik Glasa Istre forsirao pristranost prema IDS-u bio je i glavni urednik Novog lista. A Novi list je uoči izbora u obliku novinarskih članaka javnosti podmetao plaćene propagandne uratke.
Vidi: volim-losinj.org/.../...
Oznakom tih članaka kao „NL native" uredništvo Novog lista priznaje da napisi nisu pravi novinarski uradak sačinjen u skladu s etičkim standardima profesionalnog novinarstva nego plaćeni oglas. A „native" je zato što tako vješto oponaša „prirodnu" formu napisa u svojoj okolini da čitatelj nema osjećaj da je riječ o „neprirodnom" uljezu, medijskom fureštu, odnosno da se radi o plaćenom sadržaju.
dnevnik.hr/.../...
Trebao je to biti projekt koji će im olakšati život, a sad ih tjera s otoka: "Kompletan način života nam je na pauziranju"Život ljudi na Iloviku stavljen je na pauzu i mnogi se od njih pitaju kako će uopće moći normalno živjeti na svojem otoku, pogotovo obitelji s djecom, nakon vijesti da će umjesto u Mrtvašku morati u Lošinj.
Državna cesta uska je i na njoj se jedva mimoilaze dva automobila. I ne bi to bila vijest da ta cesta ne vodi prema luci u malološinjskom akvatoriju vrijednoj gotovo 80 milijuna kuna do koje bi trebali doći primjerice kamioni ili autobusi.
No, gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučinić ne vidi nikakav problem: "Ona se sada planira u otvaranju svih ovih sredstava i u programu kandidirati s obzirom na to da se radi o velikoj investiciji od 120 do 150 milijuna kuna".
Da se novac ne povuče, nije opcija, naime, kako kaže: "Još se nije dogodilo da kada se rade tako veliki važni projekti da izostane podrška Ministarstva i županije".
A šest mjeseci nakon početka radova u uvali Mrtvaška umjesto radnika s kacigama gradilištem paradiraju turisti, koji na gradilište uopće ne bi smjeli. No, kako je otvoreno, svi samo slegnu ramenima i uđu.
Idejnim rješenjem nove trajektne luke nisu oduševljeni ni brodari koji prevoze mještane Ilovika. "Visina luke je dva metra, rađena je za brodove od 50 metara, a lokalna linija ili manji katamaran ne može na tu rivu pristajati", upozorava brodar Željko Stojišić.
Na pitanje gdje bi oni onda trebali pristajati, kaže da zasad to nije regulirano.
Mještani traže rješenje zbog projekta koji ih tjera s otoka
A nakon vijesti da će umjesto u Mrtvašku morati u luku Lošinj, Ilovčani su opet puni briga.
''Ovo vjerojatno znači bište ća s otoka, ali mi to ne želimo, mi to jednostavno ne želimo, mi tu želimo nastaviti živjeti kao što smo i do sada'', kaže Petra Dabo.
Za njih je ovo pitanje biti li ne biti, a novom lukom nisu zadovoljni ni u mjesnom odboru, čija predsjednica Jadranka Matas kaže: ''Od toga da će nas izbaciti s Mrtvaške i da nećemo moći putovati, niti prometovati, da će nam se na neograničen rok jer pisanih garancija nikakvih nema naš život stavljati pod upitnik - kompletan način života na Iloviku je na pauziranju''.
Kučinić možda ima rješenje: ''Ono što smo mi kao Grad Mali Lošinj ponudili kao određenu alternativu jest da organiziramo jednu lokalnu prijevoznu liniju isključivo za učenike srednjoškolce''.
Na probleme stanovnika Ilovika državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Josip Bilaver kaže da je odluka da se ide u stvaranje uporabnih cjelina što bi trebalo ubrzati otvaranje privremenog dijela luke.
Sve su to politički pamfleti i lažna obećanja
Ladislav Radoslović, koji se vratio na Ilovik nakon života u Rijeci, odvjetnik je koji zastupa mjesni odbor, a u razgovoru s reporterom Dnevnika Nove TV Domagojem Mikićem istaknuo je probleme s kojima se susreću otočani i kakva rješenja očekuju.
Za rješenja iz Grada i Ministarstva kaže: "To su politički pamfleti i lažna obećanja, dakle, oni obećaju nešto što nije moguće provesti. Linija koju nam sada obećavaju, ima stotinjak neplovnih dana u godini, a tom linijom bi naša djeca trebala ići u Lošinj. Je li moguće da djeca na nastavu idu svaki treći dan? Ako daju pozitivan odgovor, onda jest. Ali ne mogu ga dati.
"Mi smo sami ovdje na Iloviku, uz pomoć naših iseljenika, uredili i opremili školu da djeca imaju pristojne uvjete za školovanje i sada kada u školi imamo desetero djece i kada nam se u zadnjih desetak godina 1000 posto povećao broj djece, oni nam režu noge. Sada strahujemo da će se obitelji s djecom morati iseliti s otoka, da djeca neće moći ići na srednjoškolsku nastavu u Lošinj i vraćati se natrag. Pitanje je to egzistencije, školovanja", objašnjava Radoslović.
Imali su više sastanaka s nadležnima, kaže: "Ministarstvo je u početku pokazivalo razumijevanje, no čini se da zadnjim dopisima daje nekakve neodređene političke odgovore, bez ikakvih egzaktnih rokova i informacija, koji nama ne znače apsolutno ništa".
"Rješenje ovoga problema je da nam se omogući da putujemo preko Mrtvaške, da ona ostane prometni put za Lošinj jer je to jedini način na koji Ilovik može funkcionirati – ako se želi da ljudi na Iloviku ostanu, ili da se od toga projekta odustane ako to ne mogu riješiti", poručuje.
Ako projekt bude nastavljen, svatko će, kaže, za sebe odlučiti što će i kako dalje, ali sigurno će mlade obitelji odlaziti s otoka. Na Susku i Unijama, podsjeća, više nema obitelji s djecom.
Ilovčani imaju i poruku za ministra: "Neka to konačno riješi. Ako ne može on, mislim da bi se u to sada trebao uplesti i premijer Andrej Plenković ako želi da se ljudi zadrže na otocima.
Više od 10 godina, praktički cijeli HDZ-ov mandat na Lošinju, slušamo o rekonstrukciji ceste Mali Lošinj - Veli Lošinj dužine 3 km. Još uvijek rade izvlaštenja, radovi će početi jednog dana.
Isto tako, godinama smo slušali o rekonstrukciji 2,5 km ceste Osor - Nerezine. Nakon višegodišnjih odgađanja, početak je nekoliko puta pomican uvijek za sljedeću jesen, radovi su konačno počeli jesenas, izvodi se kilavo, bit će gotovo jednog dana.
Radovi na luci Mrtvaška, više se ne radi nego se radi. Eno Pelješki most se radi u 3 smjene, kod nas su svi na godišnjem. Bit će gotovo malo sutra, o funkcionalnosti vezano za privez manjih brodica čuli smo u prilogu od samih Ilovčana. Investicija je totalno promašeni slučaj.
I konačno, cesta Mali Lošinj - Mrtvaška, cesta koja u stvari i ne postoji, dužine više od 8 km, nisu još ni počeli ozbiljno razmišljati o tome, izvlaščivat će parcele godinama, a do tada kuda koji mili moji.
A ako jednog dana i dovrše sve to skupa, neće znati što će s tim. Možda 2 broda tjedno van sezone, jer za više od toga ne postoji potreba.
Radoslović: Iloviku prijeti scenarij iz 1961. godine
otoci.net/.../...
Štampano izdanje ili tema demografija Večernji.
otoci.net/.../...
Martin u Zg,Martin iz ZG.
U jednom trenutku gradonačelnica kaže da če isključivo za učenike srednje škole, njih 4, organizirati brzobrodsku liniju od Ilovika do Malog Lošinja. Možda nije svjesna da radi poznatih ograničenja brzine u uvali, brzobrodskoj liniji od Ilovika do Malog Lošinja treba čak 45 minuta čiste vožnje, i isto toliko natrag. Tako da ta brzobrodska linija u uvali postaje jako sporobrodska linija. Osim toga, nije rekla tko će financirati tu brzobrodsku liniju, kakav god to mali brod brod bio, za samo 4 putnika svaki radni dan.
Ovo je najbolji pokazatelj totalne nesposobnosti gradonačelnice i gradske uprave. Radi predizbornih aktivnosti maknula je stari tuš koji je radio i postavili novi i ljepši koji ne radi, a ovi njeni ga ne znaju popraviti. I onda se jadna žena već 2 mjeseca nateže sa pitanjima i odgovorima.
Poantu svega možemo čuti u zadnjoj epizodi: Još danas vas zovem, a onda vas više neću zvati. - Zašto?
Hvala gradonačelnici što je pripremila sezonu. Drugi put neka nahrani pse i ništa ne dira.
Ovo je jednako jadno kao i ona trakavica o semaforima od prije nekoliko godina, pitaš jedno, oni odgovaraju drugo.
Ili reci, radi se na tome, a nemaš pojma ni što su te pitali. Totalni bleferi. Mislim da ovo više ne može ovako. Ceterum censeo Karthaginam esse delendam.
Tko zna, da je angažman za vrijeme izbora bio bolji, mogao je dosad imati i novu fasadu.
Link za uvećanu fotku:
mali-losinj.hr/.../...
volim-losinj.org/.../...
11.08.20021 Kapetanija vrši pritisak na brodara da ne smije pristajati u luku Mrtvaška.(provj erite u Kapetaniji Mali Lošinj 14.10 redovna linija)
...ide "portal" u zasluženi zaborav.
Linija Ilovk-Mrtvaška 07.00 opet u špijunaži.Pitan je je samo vremena kada će Hrvatska Kapetanija hvatati
državnu liniju 311.??????????? ??????????????? ??????