Ribarska zadruga Eko riba Cres – Lošinj prekinula je poslovanje s riječkom veletržnicom ribe, izvješćuju Novi list i Večernji list.
Točno godinu dana nakon što je simboličnim spuštanjem ribarske mreže u more otvorena riječka Veletržnica ribe, zbog nagomilanih dugova te općeg nezadovoljstva ribara, veliki dostavljač - zadruga Eko riba Cres-Lošinj, obustavila je isporuku robe burzi, javlja Večernji list pod naslovom "Lošinjski ribari u ratu s riječkom burzom ribe".
Izigrani ribari
Upravitelj ribarske zadruge Miljenko Jović kivan je na upravu Veletržnice koja im je, nakon Što su cresko-lošinjski ribari povisili količinu isporučene ribe, telefaksom poručila: ne Šaljite nam više. - Nagli prekid poslovanja obrazlažu zasićenošću burze što, dakako, nije istina. Oni su jednostavno nespremni za prihvat većih narudžbi, a ribu prodaju bez pologa što je na koncu dovelo do ogromnog duga zadruzi - on je donedavno iznosio 124.000 kuna, a onda su nam, na kapaljku, na račun položili 30.000, što nije dovoljno ni za benzin. A gdje je ostalih 90.000?, pita se Jović, uz tvrdnju da ih uprava izbjegava od 19. svibnja, kad ju je i počeo prozivati. Ne pomaže ni nadzorni odbor, čija je tromost i nestručnost, smatra, i dovela do sadašnjeg stanja.- Upravi smo poslali dva telefaksa na koja nam nisu odgovorili, problem nisu riješili, a izvješća sa sastanaka kasne i nekoliko mjeseci,...
Krivi su Talijani?
I dok se izigrani ribari spremaju na javni skup na kojem će obznaniti sve nepravilnosti koje su pridonijele prekidu suradnje s riječkom burzom, njezin direktor Nikola Mendrila tvrdi kako "Veletržnica nikome ništa ne duguje". - Mi radimo po sistemu da izdajemo fakture kupcu te je stoga dužan on, a ne mi. I nikako nismo otkazali poslovanje Eko ribi Cres-Lošinj. Problem je izbio kad je talijanski kupac, koji je od njih uzimao ribu, odustao. On je imao primjedbe, kupljenu ribu je reklamirao i zato se taj novac ne može isplatiti zadruzi, objašnjava, uz potvrdu da su u potrazi za drugim kupcem. Kao najpovoljnije rješenje za ribare koji sami ne izlaze na tržište i dalje se nameće Veletržnica, tvrdi, no iza cijelog projekta mora stati javni sektor, za što je potrebno strpljenja i vremena. A to je ono, čini se, čega ljutitim ribarima nedostaje. Osim problema sa susjednom državom i ulovom, niknuo je i treći - nepovjerenje burzi koja bi trebala stajati iza njih.
Direktor Veletržnice Nikola Mendrila ustraje na iskazu da burza posluje dobro te da su riba rizadovoljni prodajom. - Imamo 37 registriranih ribara s kojima stalno poslujemo, a tu su i zadruge Lanterna (Pula) te Poreč. Surađujemo sa 2 domaćih i inozemnih kupaca, a od otvorenja do danas kroz burzu su prošle 102 tone ribe. Problem s Eko ribom Cres-Lošinj iskrsnuo je jer oni, za razliku od ostala dva ribara s istim problemom, nisu htjeli prihvatiti reklamaciju, izvješćuje Večernji list.
Pod naslovom "Riba s Lošinja više ne dolazi u Rijeku" Novi list javlja da rad riječke veletržnice ribe, koja je otvorena prije godinu dana, prate mnogi problemi. Trguje se ribom, ali to nije ono što bi željeli ribari, niti na način kako je zamišljeno funkcioniranje veletržnice. Više puta ribari su izražavali nezadovoljstvo, a ono je kulminiralo prekidom poslovanja veletržnice s ribarskom zadrugom Eko riba Cres - Lošinj. Riba s otoka više ne dolazi na veletržnicu.
Priču o problemima koji su kulminirali drastičnom odlukom ispričao nam je upravitelj zadruge Miljenko Jović, piše Branko Šuljić.
- Mi smo dosad imali 48 isporuka ribe na veletržnicu. Od toga četrdesetak puta bilo je oko 100 kašeta, a veletržnica je od nas stalno tražila više od 100 kašeta. Kad su se, nakon sezone, ulovi poboljšali na više od 300 kašeta, dobili smo faks da veletržnica zbog zasićenja tržišta ne prima našu ribu. Mi smo ih osnovali, suvlasnici smo i na kraju nemamo pristup veletržnici sa svojom ribom. Priča o zsićenosti tržišta je neprimjerena, jer u u isto vrijeme otkuplivači koji godinama rade s istim tržištem, čak i onadva u blizini veletržnice, dnevno isporučuju na tisuće kašeta. Druga je odluka uprave veletržnice bila: Ne primamo ni bijelu ribu za lokalno tržište jer su vaše cijene neprimjerene. Mi smo im dali otvorene aukcije, cijenu bez ograničenja pod motom »prodaj da se ništa ne baci«. Nakon toga, 15,. listopada imali smo 380 kašeta, čekali smo, nitko se nije javio, da bismo u 15.36 sati dobili faks da nemaju kamo s ribom. Poslije smo još dva puta pokušali. Organizirali smo se dobro, važemo ribu po kašeti, označavamo ih. S mora smo zvali veletržnicu, u 7.30 ujutro javili broj kašeta, asortiman, nisu nam ni odgovorili. S naše strane smo napravili sve da veletržnica stvara prihod, a ja imam podatke da su nas upropastili. U zadruzi smo dobro organizirani, imamo preciznu evidenciju, u 48 otkupa napravili smo 4.970 kuna gubitka. Ne znamo što je s 1.050 kilograma ribe. Oni su bacali ribu kad se ne može prodati. Mi te informacije dobivamo s mjesec, dva zakašnjenja, da li je riba prodana, plaćena... Nametnuli su nam troškove veterinara, za 48 dostava u iznosu 9.356 kuna. Ne samo da su zatvorili našu proizvodnju, nego je uprava veletržnice nezainteresirana za ustroj zadruga.
Problemi s plaćanjima
Ima problema i oko plaćanja ribe, iako bi se trebala isplaćivati odmah, dan nakon prodaje.
- Tu se tržni red krši praktički od prvog dana. Samo početne isporuke plaćane su redovito. Već peta, šesta plaćala se nakon više od 30 dana. Samo je jedan kupac iz Trsta deponirao sredstva i od njega se uredno naplaćuje. Sve drugo, Metro, Getro, čekamo po 40 dana, jednu fakturu čekamo od 14. svibnja. Konačno sam, kao član nadzornog odbora, dobio podatke poslovnih računa. Na prolaznom računu imali su 76.000 kuna i 1.123 eura. Trenutačno su nam dužni 123.707,18 kuna, 17 dana nisu nam uplatili niti kune. Dvadeset ribara proganja mene, oni su ribu isporučili zadruzi. Neka uprava veletržnice dođe na Lošinj i prošeće se među ribarima. Imamo informacije iz drugih sredina što se sve s ribom događa i kakvo je plaćanje, iako uprava tvrdi da smo mi jedini koji to govorimo. Veletržnica nije ostvarila svoju funkciju kad je u pitanju provođenje tržnog reda i promptno plaćanje.
Jeste li s upravom veletržnice pokušali riješiti navedene probleme?
- Uprava nas izbjegava od 19. svibnja. Upravitelj nije došao na našu skupštinu, javio se dva sata prije početka. Šaljemo faksove, mailove na razne adrese, državnom tajniku, predsjedniku nadzornog odbora, gradu Rijeci, županiji, veletržnici kao tvrtki koja nas treba voditi, mnogima drugima. Nikakve odgovore nismo dobili. Uprava izbjegava rješavati operativnu problematiku. Upravo su naši dopisi ukazali na stanje, željeli smo preduhitriti da se ovo ne dogodi. Veletržnica je potpuno nespremna za prihvat nešto većih količina ribe.
Nepovjerenje upravi
Je li zadruga našla rješenje za plasman ribe, budući da to ne možete ostvariti preko veletržnice?
- Ne znam kako ćemo dalje. Teško je kad se baziraš na veletržnicu, godinu dana isporučuješ ribu. Poslao sam dopis upravi onog dana kad smo u 15.36 sati dobili faks, neka smatraju da smo bacili tu ribu. Morali smo se snalaziti, platili smo prijevoz, veterinara... Nešto ribe smo spasili, nešto bacili. Napravili smo gubitak od preko tisuću eura u jednom danu. Našli smo rješenje za daljnji plasman ribe, s njime smo tamo gdje smo bili kad smo se osnovali. Uprava nas je bacila unazad dvije i pol godine. Društveni ugovor je potpisan i veletržnica otvorena 28. listopada prošle godine. Točno nakon godinu dana doživljavamo totalni debakl. Na način na koji uprava odrađuje posao, potpuno nezainteresirano, smatram da to više nema smisla. Uprava ne provodi ni odluke skupštine. Ne može upravitelj biti volonter, potreban je profesionalac koji bi tamo sjedio i rješavao problem, kao ja koji u upravi zadruge provodim i po 20 sati.
Kako dalje, što predlažete za uspješno funkcioniranje veletržnice?
- Na našoj skupštini donijeli smo jednoglasnu odluku da se izglasa nepovjerenje upravi veletržnice. Svjesni smo da to neće proći. Dok su tamo ljudi koji ne znaju što je trženje ribom, niti što je riba, pecatura, kakve bi se cijene trebale postizati, kako diše tržište, znamo da smo osuđeni na propast. Tamo postoji samo jedan čovjek koji to zna i mi njega predlažemo za v. d. direktora.
Veletržnica osuđena na neuspjeh
Može li samo jedna veletržnica u Hrvatskoj uopće funkcionirati?
- S jakim timom i velikom ažurnišću u tom poslu, sa sposobnim menadžerom, ja mislim da bi uspješno radila. Netko se mora zapitati zašto je situacija takva. Moramo znati da postoje mnogi koji će sve napraviti da to ne uspije. Kad još netko ne razumije kakve se tu igre vode, ne odrađuje operativne zadatke, mislim da je barem za ovu godinu osuđena na neuspjeh. Predstoji nam vrlo težak put da se vrati renome. Ribari su nezadovoljni, meni se stalno obraćaju i žale što su sve doživljavali. Riba se prodavala u bescjenje, zato se i napravio takav gubitak. Nama, eto, sada fali više od 70 kilograma kvalitetne ribe koju smo isporučili 12. listopada, čuli smo da je ta riba bačena. Po mjesec, dva ne možemo zatvoriti dokumente jer nemamo povratne informacije o sudbini ribe.