Plaže su pomorsko dobro, dakle opće dobro i kao takve svima dostupne. To je činjenica iza koje stoji Zakon o pomorskom dobru i lukama, kako aktualna verzija tako i prijedlog novog zakona. Međutim tu su i koncesije koje isti zakon definira kao pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe. Namjera koncesioniranja najznačajnijih lošinjskih plaža aktualizira nastojanje građana da se na Zagazinama zadrži netaknuta priroda i karakter javnog dobra. U članku je riječ o primjeru Splita.
Već smo se u više navrata osvrnuli na pojedine probleme plaža pod koncesijom, a nedavno predstavili i analizu prijedloga novog Zakona iz te prerspektive. Ovom prilikom možemo se samo podsjetiti splitske plaže Bačvice koja bi mogla biti ogledni primjer onog što se događa s plažom pod koncesijom. Pod upravom gradske tvrtke Bačvice plaža, ovo omiljeno gradsko kupalište iz godine u godinu biva sve manje i manje dostupno građanima. Svako ljeto na plaži se pojavi red više ležaljki i suncobrana, a nestane po koja klupa, otvori se novi kafić, fast food ili salon za ljepotu Građani za koje je odlazak na plažu opuštanje u hladovini s pogledom na horizont, na Bačvice zasigurno više ne idu te proširi ponuda pedalina, skutera i drugih plutajućih predmeta, a sve to na uštrb javnog prostora, kako na obali tako i u moru.
Oni građani za koje je odlazak na plažu opuštanje u hladovini s pogledom na horizont, na Bačvice zasigurno više ne idu, barem ne tokom ljetnih mjeseci. Gdje oni u gradu Splitu ipak pronalaze svoje mjesto pod suncem otkrivamo vam u nastavku.
Dok je situacija na drugim gradskim plažama ipak nešto bolja, rijetke su one na kojima se barem ne čuje buka iz obližnjeg kafića, ne osjeća miris iz susjedne pečenjarnice ili gdje stotine automobila nisu parkirane na metar od slobodnog mjesta gdje možete staviti ručnik. Ipak, i usred sezone, unutar grada postoje plaže na kojima nikad nema gužve, koje su dovoljno daleko od kafića i cesta, te na kojima se istinski može uživati u moru. One nisu uređene gradske plaže, nemaju sređene pristupe i tuševe, ali zato pružaju autentično iskustvo kupanja. Nalaze se na teško pristupačnim zonama na rubovima grada, na Duilovu, na Marjanu, kao i na neuređenim nasipima na Žnjanu.
Pojam općeg dobra tu je uistinu ostvaren te za kupanje ne treba iznajmiti ležaljku, platiti pakring ili piće u kafiću. Gradske strukture nisu još legle na ta mjesta, ali su im građani svojim praksama svakodnevnice odredili funkciju. Nasip na Žnjanu tako je preko ljeta divlja plaža, zimi ga koriste ribiči, u pozadini plaže slobodno se šetaju psi, a po noći prostor postaje tzv. fukodrom. Jednom riječju, građani su našli slobodan prostor unutar urbanog tkiva na kojem su uspjeli realizirati svoje potrebe.
Tako je i s još nepristupačnijim Duilovom i dijelom prema Institutu. Tamo se nalaze posljednji ostaci prirodne obale kakva se nekada prostirala na mjestu danas nasutih plaža duž obala grada. Tu su svoje prostor našle skupine čije prakse i nisu najbolje prihvaćene na gradskim plažama. Tu slobodno i u bilo koje doba dana možete doći s kućnim ljubimcem, nudisti i naturisti tu uživaju u jedinstvu s prirodom, a nešto dalje i gej zajednica našla je svoj sigurni prostor. Na takvim plažama ležaljke i suncobrani zamijenjeni su hladovinom tamarisa, bora ili čak privremenih konstrukcija od materijala nađenih na mjestu. Odbačene vrećice koje su ostavili prethodni korisnici plaže ili koje je more nanijelo ovdje se koriste za povezivanje trstika u konstrukciju na koju se može staviti ručnik ne bi li osigurao malo hlada ako nema dovoljno prirodnog, a suhozid od oblutaka i kamenja s plaže osigurava kupačima traženu dozu privatnosti.
Tako su mjesta koja gradska uprava još nije stigla uključiti u strukturirani sistem upravljanja javnim prostorom zapravo istinska opća dobra, a način njihova korištenja odražava prave potrebe zajednice. Divlje plaže modeli su na kojima bi se gradske plaže trebale bazirati, jer javni prostor nije resurs iz kojeg gradska uprava treba izvlačiti dobit, već prostor suživota zajednice.
Potraga za divljim plažama, H-alter.org
Komentari:
Lošinjani nikako ne bi smjeli dozvoliti uzurpaciju javnih plaža (a naročito ne na pomorskom dobru iza kojeg nema hotela) za potrebe potencijalnih koncesionara jer će nepovratno izgubiti autentičnost, ljepotu i mir.