. . . "Proputovao sam pola svijeta i nigdje nisam trpio buku od toliko decibela u urbanoj zoni bilo kojeg grada.To što se događa u Malom Lošinju je razulareno, raspojasano i odbija turističku klijentelu. Ništa lijepo!Nažalost, nakon tih sedam dana zabrane divljanja, svi moramo biti spremni na novi val bučnog terora" . . .
Odgovorno tvrdim da mi je, zahvaljujući podršci lokalnih vlastodržaca, Dubravka Fazlić trajno oduzela užitak ili, kako to ona zove, GODIMENTO spavanja! Sad je skoro vrijeme kad bih se budila za posao, a nisam ni spavala.
Dubravka Fazlić već spava, a ja sam nepovratno izgubila naviku spavanja. Svaka čast! Radi kakvih interesa je ugostiteljskom objektu u centru grada, bez adekvatne izolacije sukladno Zakonu o zaštiti od buke, izdana dozvola za bučan rad do tri sata u jutro? Voljela bih znati!
Poslano e-mailom 17. kolovoza 2006. u 4:10 h
Utišali se vragovi GODIMENTA a ja ne spavam! Sad se love boce iz kontejnera. Sad više niti nema smisla leći i vrtiti se po krevetu.
Radi bolova u umornom tijelu trebao bih popiti tablete, a radi teških gastrointestinalnih problema ne smijem ni jednu. Plačem poput moga sina koji od buke ne spava već dva i pol mjeseca. Ovo je,definitivno, PTSP!!!
Poslano e-mailom 17. kolovoza 2006. u 3:34 h
Može li mi itko u uvoj državi Hrvatskoj pomoći da mirno spavam?Ja bih,ali ne mogu jer me Dubravka Fazlić vlasnica Godimenta sustavno ubija svaku noć već 77 dana i noći ??? Evo, još i sada urlaju njezini radnici, još psuju, vrište ... Moram raditi! Moraju moja djeca spavati!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Poslano e-mailom 17. kolovoza 2006. u 3:00 h
Kome da se obratim? Pomozite mi,molim vas! Evo,dočekujem još jednu zoru iscrpljena od strahovite buke proizvoditelja Dubravke Fazlić-GODIMENTO Riva lošinjskih kapetana 10 Mali Lošinj. Zvala sam policiju u Malom Lošinju i preklinjala ih da ureduju, zvala sam i policiju u Rijeku! Neće,nemaju ovlasti - rekoše!
Bila sam vani do sada, jer nema smisla biti u kući i plakati. A ispred tog paklenog buffet-a nekoliko lošinjskih mladića i djevojak. Nisu to turisti! I da jesu, pitam se imaju li pravo meni oduzimati san već više od dva i pol mjeseca svaku noć. Ovo nije ometanje javnog reda i mira u jednoj uluci,vjerujte mi, to je pola grada!
Gledam, ponosna vlasnica odlazi, ostavlja svoje robove da sada malo oni uživaju užitke Godimenta. Ona ode spavati do podne, ja se uskoro trebam probuditi a nisam uopće od njihove buke mogla zaspati. Ttrebam raditi od sedam do tri. Kako? Bi li itko mogao?
Pomozite mi jer mi malo fali da se ubijem.
Ankica Matković
Poslano e-mailom 17. kolovoza 2006. u 2:54 h
Kraj je sezone. Ili je blizu. Imam vikendicu u blizini bučnog Buffet-a "lošinjskih kapetana" Mali Lošinj. Nisam znao otkuda krenuti, jer sam u Malom Lošinju već dva mjeseca i ne spavam kao ni ti jadni, bukom terorizirani ljudi, građani-radnici, mala djeca i starci.
I ja sam više puta prijavljivao policiji taj gromoglasni nered. Bezuspješno!
Danas sam vidio, kad sam prolazio rivom, da se zatvara. Šteta da nije trajno! Tu vlasnicu bi trebalo kazniti najvišom zakonom propisanom kaznom, a odgovorne u gradskom poglavarstvu smijeniti. Ružna slika za stanovnike i turiste!
Proputovao sam pola svijeta i nigdje nisam trpio buku od toliko decibela u urbanoj zoni bilo kojeg grada.To što se događa u Malom Lošinju je razulareno, raspojasano i odbija turističku klijentelu. Ništa lijepo!
Nažalost, nakon tih sedam dana zabrane divljanja, svi moramo biti spremni na novi val bučnog terora.
Roberto C.
Poslano e-mailom 18. 8. 2006.