U radovima Antona Horvatovića vrebaju antički motivi, kultovi i misteriji cijelog Mediterana, piše Branko Cerovac u osvrtu na izložbu slika lošinjskog umjetnika Antona Horvatovića koja se otvara u srijedu, 15. srpnja u 20 sati, u Galeriji Juraj Klović u Rijeci. Izložba će biti otvorena do 29. srpnja.
Kao i u Flaubertovu romanu "Iskušenje svetog Antuna" u imaginariju koji "u sjeni" prati nagoviještena iskušenja Slike u radovima Antona Horvatovića vrebaju antički motivi, kultovi i misteriji cijelog Mediterana (tako da "Rijeka" u nazivu same izložbe nije samo grad Rijeka kao kvarnerska kopula otoka i zaleđa već može biti i Leta, ima mitološke konotacije, ovisno o smjeru istraživanja i slikama koje gledamo) - od božice Dijane s njenim lavovima, psima i jelenima preko orfika i helenističko - rimskih gnostika sve do modernih prefiguracija drevnih slika i pitanja, prelomljenih lektirom jednog Thomasa Stearnsa Eliota (Pusta zemlja, Četiri kvarteta...), mističkim razmišljanjima o sinesteziji, komponiranju, "mimezi" glazbe, plesa, drame u sliku (od Goethea i Steinera do velikih umjetnika iz - i - oko kruga "Bauhausa", te našeg majstora Šebalja), te nietzscheovskih, paveseovskih, dechiricovskih, psihoanalizičnih poniranja u pitanja o strahu, erosu, smrti, iskušenju i iskupljenju - ovaj put u vremenu "nakon" povrat(a)ka istih, primjerice, u slikarstvu talijanskih transavangardista, njemačkih slikara poput Baselitza, Immendorfa, Merza, Kiefera, britanskih YBAs (Young British Arists) i u domaćem postmodernizmu iz 80-ih.
U spor između asketskih i razbludnih solucija (ekstrema, radikalizma) u novijem i suvremenom slikarstvu. Anton H. unosi vlastiti put, ne odričući se mogućih referencija i baština Simbolizma, Metafizižkog slikarstva, Magičnog realizma, niti lektire Goethea, Dostojevskog, Eliota, svjestan egzistencijalnog i estetskog doprinosa novih figuracijskih majstora (ne jedino Nove figuracije) ethosu i teleologiji Slikarstva, pa i gnozi, soteriologiji, eshatologiji Slike danas. Bez znanja o Faustu i Mefistu, o Zmiji u inicijacijskim vizijama i iskušenjima, te u mitovima o Heroju, Prvobitnom grijehu, raspetoj zmiji (na križu), o simbolu zmije u gnostika i alkemičara, tematiziranih i preispitivanih uvijek iznova u tradiciji slikarstva, jedva bi se moglo - osim nesvjesno, intuitivno - inicirati u misterij prizora "Učeništvo i afirmacija". A u tretmanu krajolika slikar ponekad polazi i od vlastitih snoviđenja, čime i metodologijski participira u tradiciji simbolizma i nadrealizma.
Svako je slikarstvo (naročito danas) u nekom smislu varijetet, hibrid spoja "pittura metafisica" - "pittura imediata" (u značenju termina kako ga koristi teoretičar medija Peter Weibel), medijatizirano slikarstvo. No tek s postmodernim kondicijama (Lyotard) sama ta "činjenica" postala je predominantnom temom, "velikom pričom" o slikarstvu i njegovu "vraćanju". Temom nad svim slikarskim temama, motivima i žanrovima (portret, autoportret, akt, animalizam, krajolik, imaginarni krajolik, mrtva priroda, žanr scene, enterijer/eksterijer...) koje se mogu razabrati i na ovoj izložbi, pa i u njenom prostornom, galerijskom strukturirarnju.
Kroz "medium" slike prodire sjećanje, sjenovita anamneza, prizor, mimeza nečega, rekosmo u uvodu; a slikar se poput Antuna s demonima nosi s pitanjima asketskog svladavanja odnosu "iluzije", "vizije", deskripcije Nečega u dvije dimenzije površine na tri dimenzije tijela slike. Taj "spor" i muke koje zadaje Slikaru kao Iskušeniku / Inicijantu nipošto nije samo metijerski, plastički, "samo zanatski" ceć u ovom slučaju poprima nešto od alkemisjkih muka kako "prokleto četvrto", četverorogu mijum pridodati 2D/3D strukturi pošto se još od aksioma Marije Proročice, Egipćanke, Koptkinje do Einsteina i Junga, a evo i dalje, samo s velikim mukama i "otporom materijala" odvija misterij transgresije "triju dimenzija", transestetskog "svetog trojstva" svakog prikaza u prostoru. To kao da nije ništa manje opasno od prelaska rijeke Lete ili pak Stiksa. Kako "preko Rijeke"? To je pitanje, A mitski konflikt nikad nije moguće riještit na razini nastanka, početka..."
Branko Cerovac
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...