U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja 2012. u 20 sati, u Lošinjskom muzeju će se održati predavanje s PowerPoint prezentacijom o cresko-lošinjskim grbovima. Najbogatiji grbovima i to posebice onim kamenima je grad Cres (ima ih preko dvije stotine komada), a potom ga slijedi grad Osor sa stotinjak komada, te Veli Lošinj sa preko četrdeset komada
Grbove nalazimo i u manjim naseljima, i to samo po nekoliko komada, kao što su to Porozina, Beli, Lubenice, Martinšćica, Nerezine, Sveti Jakov, Mali Lošinj i Unije. Također, heraldičku ostavštinu nalazimo u danas napuštenim pastirskim stanovima i selima poput Loznatog, Orleca, Batajne i Parhavca.
Najveći dio tih grbova su obiteljski a pripadaju trima najstarijima i najmnogobrojnijim obiteljima grada Cresa i Osora u prošlosti, a to su Petris (Petriš-Petrić), Draža i Bocchina (Antoniazzo-Bocchina).
Za sve navedene grbove možemo reći da su nastali u razdoblju od XIII. do kraja XVIII. st. u vrijeme Hrvatsko-ugarske, odnosno Venecijanske uprave. Grb Mletačke Republike predstavlja prikaz njenog zaštitnika Marka Evanđeliste, kojeg simbolizira lav, koji se pojavljivao na svečanom posuđu, u crkvama, te na gradskim vratima Cresa i Osora. I kao svi simboli kada im mine zenit bivali otučeni, bacani i razbijani, pa onda opet iz nekih razloga opet postavljani, kao što je to sa lavovima na creskim gradskim vratima Bragadina i Marcella.
Za vrijeme venecijanske uprave na javnim građevinama (gradska vrata, gradska loggia, gradska viječnica itd.) su se uz državne postavljali i grbovi državnih činovnika, pa je tako na gradskim vratima Marccella u Cresu grb dužda A. Grittia, a na pročelju Benediktinskog samostana u Cresu grb dužda Agostina Barbariga, dok je na središnjem stupu gradske loggie u Cresu grb obitelji Contarini ili Pasqualigo. Nekada su pročelje gradske viječnice u Osoru krasili grbovi Marka Bemba i Alvisa Bemba, konta i kapitana Creske i Osorske komune. Za napomenuti je da se na vrhu Markova grba nalazi grbić Serenissime in molecca.
Mnogobrojni su grbovi venecijanskih obitelji koje su došle iz nekih razloga živjeti na otok Cres, kao što su to grbovi obitelji Lion i Grabbia iz Osora, te grb obitelji Balbi, također iz Osora, kao i grb obitelji Zanchi iz Cresa. Ovom nizu pridružuju se i grbovi obitelji Sforza i to jedan iz Cresa, a drugi iz Martinšćice.
Na raznim mjestima često nailazimo i na grbove srednjovjekovnih komuna Cresa i Osora, s time da imamo vrlo raznolikih prikaza creskog grba no onog osorskog samo u suvremenoj verziji. Posebnu grupu grbova čine grbovi crkvenih dostojanstvenika, i to grb biskupa Nigrisa i grb nepoznatog biskupa iz Osora, te dva grba biskupa Giovannia Giustia, također iz Osora te grbovi biskupa Šimuna Gaudencija i biskupa iz obitelji Zorzi, sve iz Osora.
Najbrojniji su obiteljski grbovi Petrisa (Petrićevića, Petriša) kako u Cresu, tako i u Osoru. Treba naglasiti da je nama, a i svom kulturnom svijetu ova obitelj dala umnog čovjeka i filozofa Franu Petrića-Franciscusa Patriciusa (1529.-1597.), koji je sveobuhvatno i kreativno objedinio mnoge i različite komponente renesansne filozofije i kozmologije, kao i teorijsko i praktično znanje, utemeljujući na tim povijesno-filozofskim pretpostavkama, vlastitu, izvornu i sustavno izloženu filozofiju prirode. Svojim je djelom izravno i neizravno utjecao na rad poznatih mislitelja: G. Bruna, Th. Campanellu, R. Decartesa, G. Galileia, P. Gassendia, J. Keplera, J. A. Komenskyog, G. W. Leibnitza, I. Newtona i G. Vicoa. Grb u sredini prvog reda je grb obitelji Petris iz koje potjeće i naš Frane.
Nakon grbova obitelji Petris najmnogobrojniji su grbovi obitelji Bocchina i Draža, kako u Cresu tako i u Osoru i Nerezinama. Po kombinacijama na grbovima je vidljivo da su se članovi tih poznatih plemičkih obitelji međusobno rodbinski povezivali, kao što je to vidljivo na grbu Petris-Bocchina (grb Petris u kombinaciji sa grbom Bocchina) iz Franjevačkog samostana u Cresu, na grbu obitelji Draža s pročelja kuće u Osoru (grb Draža u kombinaciji s grbom jedne nepoznate obitelji) i grb Francesca Draže iz osorske katedrale (grb Draža u kombinaciji sa grbom Petris).
Na kruni u cisterne u Velom Lošinju nalazi se grb poznate plemičke, pomoračke obitelji Leva. Grb Carevine Austrije na zastavi koja se danas čuva u Creskom muzeju. Velikim promjenama koje su se zbivale na političkom i svekolikom planu u XIX. st. zahvaćena je i heraldika, pa grbove dobijaju, uz već postojeće grbove grada Cresa i grada Osora, naselja Beli, Merag i Sveti Jakov, naselje Nerezine te gradovi Mali i Veli Lošinj.
Od otočkih obitelji koje su dobile grbove u ovom razdoblju su one iz Maloga Lošinja, koje su bogatstvo stekle pomorskom trgovinom i brodogradnjom, a to su obitelji Kozulić, Kraljeto te Tarrabochia. S jačanjem zimskog turizma stiže na otok bečka elita, a usud je htio da je tako jedan austrijski plemenitaš Eugen Ritter Laschin von Ebengrauth našao svoj posljednji počinak na groblju u Svetom Martinu.
Interesantan je povijesni i suvremeni hrvatski grb, onaj prvi sa pročelja zgrade Hrvatske čitaonice na otočiću Unije s početka XX. st. a drugi je jedan od prvih postavljenih mramornih hrvatskih državnih grbova iz 1991. godine s pročelja Arheološke zbirke Osor, autora akademskog slikara Ratka Petrića.