Jednog od proteklih hladnih i kišovitih dana na ulici je nađeno skutreno mokro, promrzlo mače, toliko iznemoglo od hladnoće i gladi da se jedva čulo tiho, očajničko mijaukanje. Privremeno je udomljeno, odneseno veterinaru na pregled, tretirano sredstvom protiv glista i sada čeka konačno udomljenje.
Poručili smo da ako netko želi učiniti blagdansko dobro djelo i steći umiljatog kućnog ljubimca, može tu želju ostvariti javljanjem na objavljeni telefonski broj. Na badnju večer je s jednim bračnim parom dogovoreno udomljavanje mačića.
Komentari:
A,JA ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIM BALJACIMA MA GDJE BILI,ISTO TAKO SRETAN BOŽIĆ I ŠIMIČIĆIMA,MAGA ZINIMA,TRBI I NJEGOVOJ OBITELJI I SVIMA
ONIMA KOJI SLAVE OVAJ VELIKI BLAGDAN
Zašto je tome tako, postoje znanstvena objasnjenja, no postoje i pučke legende u raznim verzijama, od kojih ću ispričati sljedeću:
Nekoć davno dogodilo da su muž i žena iz Nazareta putovali u gradić zvan Betlehem, jer je kralj naredio da se zbog popisa stanovništva svatko mora vratiti u mjesto otkud je došao. Putovanje je bilo dugo i naporno, posebno za mladu trudnu ženu pred samim poroðajem djeteta. Kad su konačno stigli u pretrpan i bučan grad, pokušali su naći mirno i sigurno mjesto za odmor i porod djeteta. Meðutim, mjesta nigdje nije bilo.
Nad već klonulim putnicima konačno sažalio jedan stari gostioničar i ponudio im da se sklone u njegovoj maloj staji, jer u gostionici nije bilo mjesta. Tako se dogodilo da se u staji rodilo dijete okruženo domaćim životinjama.
Bilo je to krajem prosinca, pa je noć postajala sve hladnija. Dijete je drhtalo i plakalo dok su roditelji ga roditelji uzalud pokušavali utopliti zatvaranjem otvora na zidovima staje slamom i grijanjem vlastitim tijelima. Sve to je iza ugla gledalo malo mače iz legla i pomislilo: "Dakako da je djetetu hladno! Pa ono nema krzno da ga grije! Dat ću mu svoje i predenjem ću mu otpjevati uspavanku." Malim skokom mače je ušlo u jaslice u kojem je ležala beba i nježno se svojim krhkim malim tijelo priljubilo uz dijete i počelo presti, dajući mu svoj skromni dar topline i ljubavi. Uskoro se umjesto plača čulo samo dječje gugutanje i mačje tiho predenje i dijete je zaspalo.
Kad je to vidjela majka, dotaknula je mačetu čelo i rekla: "Hvala ti za ovaj dar ljubavi i topline. Kao znak moje zahvalnosti, ti i tvoje potomstvo zauvijek će na čelu nositi početno slovo moga imena. Majka se zvala Marija.
Pučke legende o slovu M na čelu ove vrste mačke imaju i muslimani. Prema jednoj od njih proroku Muhamedu se za vrijeme proučavanja Svetog pisma u rukav njegova ogrtača uvukao mačić i tamo zaspao. Dirnut tim znakom mira i spokoja, Muhamed je radije odrezao rukav svoga ogrtača nego da probudi usnulo mače, a onda mu je kao znak svoje milosti na čelo utisnuo slovo M da ga ono i njegovi potomci nose zauvijek.
Ostavljajući po strani sve povijesne kontroverze i nedoumice, pitanja vjere i praznovjerja, obje ove pučke legende imaju i kao bajke istu "slabu točku" – baš slovo M. Naime, teško je i u bajci prihvatiti da bi Marija koristila latinicu, pismo rimskih okupatora, da za vječnost ostavi znak svoje zahvalnosti za pruženu pomoć svome sinu umjesto aramejskog ili hebrejskog pisma. Isto vrijedi i za Muhameda i arapsko pismo.
Ne dao mu dragi Bog da saznam koji je taj, stići će njega to u životu, kad se najmanje bude nadao.
Prokleti bolesni gad!!!!!