Patnja i smrt životinja koje smatramo kućnim ljubimcima, nažalost, svakodnevna su pojava. To je rezultat kršenja zakonske odredbe koja obavezuje skrbnike životinja na kontrolu njihova razmnožavanja. Takvo nepoštovanje zakona ne samo da uzrokuje bol velikome broju pasa i mačaka nego stavlja golem teret drugim građanima koji izdvajaju velike svote za zbrinjavanje i skrb o životinjama zbog nemogućnosti da ostave životinju da pati ili umire, udrugama i lokalnim zajednicama. Odredba Zakona o zaštiti životinja koja omogućava gradovima i općinama da propišu trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja uvodi nužan i dugoočekivani red u cilju postizanja odgovorne skrbi za pse i mačke.
Više od stotinu gradova i općina uvidjelo je da treba rješavati uzroke problema umjesto neprestano sanirati posljedice dugogodišnjeg nemara i izostanka sustavne provedbe Zakona, odnosno kontinuiranog nepoštovanja zakonskih obaveza. Stela Cota, voditeljica Mreže za zaštitu životinja koju čine 43 udruge, ukazuje na korijen problema: Među stotinjak jedinica lokalne samouprave ističu se primjeri onih koje su svoje obaveze ispunile na vrijeme ili ih već godinama redovito ispunjavaju. To pokazuje da problem nije u provedbi zakonom propisanih rokova, nego u već spomenutom nedostatku organizacije i ozbiljnog pristupa problemu s napuštenim, ubijenim i zlostavljanim životinjama.
Naglašava da je trajna sterilizacija nužan i najučinkovitiji način sprječavanja nastanka napuštenih životinja koje su posljedica neodgovornog i protuzakonitog ponašanja skrbnika pasa i mačaka. Gradovi i općine koji propisuju trajnu sterilizaciju ujedno sprječavaju da životinje uopće završe u skloništu. No važno je da to učine sve lokalne zajednice kako ne bi prebacivale svoj teret onim savjesnim gradovima i općinama koji primjenjuju Zakonom omogućene odredbe.
Dodaje da su lokalne zajednice koje pružaju dobar primjer otišle i korak dalje pa uvode edukaciju po školama i vrtićima. Te zajednice prepoznale su i značaj poticanja građana na kastraciju i mikročipiranje kroz potpuno financiranje ili sufinanciranje za određena vremenska razdoblja ili su izašle ususret ljudima slabijeg imovinskog stanja. Naime, nerijetko ljudi izdvajaju velike svote za zbrinjavanje i skrb o životinjama zbog velike ljubavi i nemogućnosti da ostave životinju da pati ili umire.
Stela Cota navodi užasan nedavni primjer izgladnjelog skrbničkog psa kojemu se više nije moglo pomoći, a koji jasno ilustrira bolne posljedice neprovođenja Zakona. Da je taj pas bio mikročipiran, ta osoba ne bi se niti usudila to učiniti, a da i učini, znalo bi se tko je odgovoran za smrt psa i počinitelja bi se moglo adekvatno kazniti postavljajući primjer da se zakoni provode i prekršitelji sankcioniraju.
Cota zaključuje: Ako se Zakon o zaštiti životinja u potpunosti provede i iskoriste se dostupni zakonski alati kao što su kontrola mikročipiranja i propisivanje trajne sterilizacije, gradovi i općine imat će konkretne rezultate i dugoročnu korist – od smanjenja broja odbačenih neželjenih životinja koje su im na teret (i financijski i zbog nedovoljnog smještajnog kapaciteta u skloništima) do sprječavanja zlostavljanja i ubijanja životinja te smanjenja financijskih sredstava za njihovo zabrinjavanje.
Preneseno s portala udruge Prijatelji životinja www.prijatelji-zivotinja.hr
Komentari:
Ministrov savjetnik otkriva kako zaustaviti divljake koji zlostavljaju životinje: "Lokalne vlasti to ne bi koštalo ni kune"
iz članka:
Citat:
Kako nam je kazala Katharina Marinac iz lošinjskog Društva, prikupljane su donacije u novcu i hrani za životinje, dijeljeni propagandni materijali, a ovom prilikom na štandu i oko njega bile su mačke i psi koji su trenutno bez doma, pa su zainteresirani građani pozvani da ih udome.
Životinje su privukle pozornost prolaznika, došla su i školska djeca, a bitno je da udomljavanje životinja ne može biti samo trenutni hir, već dugotrajnija odgovornost.
otoci.net/index.php/u-razno/8509-udomljavanje-zivotinja-je-odgovornost
Prvi potpisani ugovor odnosi se na financiranje označavanja (mikročipiranja ) pasa u 2019. godini u Gradu Gospiću za koji je izdvojeno 30 tisuća kuna. Ovim ugovorom Grad u potpunosti financira mikročipiranje pasa u iznosu od 100,00 kuna. Iz Grada ističu kako je cilj ovog ugovora građanima financijski olakšati držanje kućnih ljubimaca te smanjiti broj neoznačenih, napuštenih i izgubljenih pasa na području Grada.
Drugim ugovorom, za koji je također izdvojeno 30 tisuća kuna, dogovoreno je sufinanciranje troškova sterilizacije pasa u tekućoj godini čime se želi smanjiti nekontrolirano razmnožavanje i napuštanje životinja. Temeljem ovog ugovora Grad sufinancira sterilizaciju pasa u iznosu od 300,00 kuna.
gradonacelnik.hr/.../...
Je li komunalni redar obišao pse, što je utvrdio, jesu li psi cijepljeni i čipirani te što je vlasniku naloženo, upitali smo Grad Cres. Uz napomenu da doznajemo kako to nije prvi put da su obaviješteni o lošim uvjetima u kojima navodni vlasnik, Franjo Sablić iz Cresa, drži svoje lovačke pse. No, tada nisu reagirali pa su psi jednog dana samo nestali. Upitali smo Grad jesu li o svemu obavijestili i veterinarsku inspekciju?
……………
Iako ovo nije prvi slučaj zanemarivanja pasa istog vlasnika, s čime su već upoznati i gradski oci ali i neki drugi članovi zajednice, Franjo Sablić gradskom je odlukom, odnosno odgodom njezina izvršenja, ipak još malo pomilovan. I uzaludno će Grad to objašnjavati 'poduzimanjem svih zakonom propisanih mjera i radnji' kako bi riješili problem. U svom odgovoru priznaju kako su pronašli pse koji nisu zaštićeni od vremenskih uvjeta, a pas zavezan pod stablom nije zaštićen ni od drugih životinja. Jer, psi se koriste u lovu na divlje svinje. Potvrđuje Grad kako psi nisu imali ni hrane ni vode. Ne znaju, naravno, kad su zadnji put dobili jesti, ali ni kad su bili u šetnji, a u boksu ne smiju boraviti bez mogućnosti izlaska iz njega. Ako se vlasnik pravdao poslom i tražio odgodu za sve što mora napraviti, kako mogu znati da ima vremena doći i nahraniti ih, pustiti ih iz boksa. Ili to sve obave kad ih povede u lov, kad mu trebaju? A onda ih opet prepusti sudbini, bez straha što će biti s njima. Jer ipak su to lovački psi, moraju biti u fit formi. Pod egidom provođenja svih zakonom propisanih mjera i radnji Cres je zapravo zaštitio vlasnika. Njemu je dao odgodu, doznajemo da se i produljila jer teško je naći majstore koji sve mogu napraviti, a psi neka čekaju, gladni i žedni. Kad će Zakon o zaštiti životinja štitit upravo njih, a ne vlasnike? Jer zakon brani da se životinje izlažu nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, čime se kod njih uzrokuju bol, patnja, ozljede, strah ili smrt. I nigdje ne piše da se to smije mjesec, dva, tri, a onda više ne. Kome to nije jasno?
Pročitajte više i pogledajte video snimak na: vecernji.hr/.../... - www.vecernji.hr