Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUDDI) nedavno je objavio Projekt 100 kojim rasprodaje sto nekretnina u Hrvatskoj. Među njima se nalaze i dvije atrakcije na otoku Lošinju: bivše vojarne JNA - jedna na Velopinu, a druga u uvali Kovčanje, izvijestio je Novi list.
I dok je Velopin od odlaska bivše vojske krajem 1991. godine napušten, na Kovčanju se kroz sve to razdoblje pozicionirala hrvatska vojska. Oba vojna kompleksa nalaze se na zanimljivim te za hotelsko-turističko ulaganje profitabilnim lokacijama. Prema nekim procjenama, za kupnju oko 400 tisuća četvornih metara Kovčanja, pod pretpostavkom da prostorni planovi dozvole gradnju profitabilnih turističkih sadržaja i njihovu komercijalizaciju, budući bi vlasnik mogao platiti i do nevjerojatnih 200 milijuna eura. Radi se o kalkulaciji po kojoj bi četvorni metar zemljišta postigao cijenu od 500 eura, što ipak djeluje pretenciozno i previše čak i za bogate ruske ulagače koji se zasad smatraju glavnim konkurentima.
Kao što je poznato, ruski kapital već je ušao u hotelsku kompaniju Jadranka Mali Lošinj. Osim toga, u međuvremenu je premrežio dobar dio otoka Lošinja: najljepše vile, smještene na atraktivnim lokacijama u lošinjskim uvalama, proteklih godina kupili su ili ruski državljani vezani za ulaganja u lošinjski turizam preko Jadranke ili njihovi hrvatski partneri. Stoga nikoga upućenog u situaciju oko Kovčanja ne čudi kako Jadranka, čiji vlasnici s ruskim kapitalom u rukama traže nove ciljeve ulaganja, figurira kao ozbiljan kandidat za preuzimanje vojnog kompleksa čija je gradnja započela još u vrijeme Austro-ugarske. Monarhija je, prepoznavši strateški položaj uvale Kovčanje, u nju smjestila vojne objekte koje je narednih stotinjak godina koristila JNA za potrebe jugoslavenskog mornaričkog pješaštva i Hrvatska vojska. I u to su vrijeme objekti nadograđivani, donekle održavani te korišteni u razne svrhe.
Kovčanje u prodaji ili ne?
Osim za Kovčanje, interes potencijalnih ulagača kroz Projekt 100 koji je prisutan i na Lošinju, postoji naravno i za drugu vojarnu, Velopin. Taj je pak prostor, inače smješten u glavnoj lošinjskoj luci, kako stvari sada stoje predviđen za luku nautičkog turizma. Interes za Velopin, prije otprilike dvije godine pokazivao je jedan od najbogatijih hrvatskih državljana, poduzetnik Danko Končar, vlasnik niza rudnika i tvornica kroma u Južnoafričkoj Republici. Taj je poduzetnik, s poslovima razgranatim i po Finskoj, Americi i Kini, a sa sjedištem u Londonu, u međuvremenu preuzeo brodogradilište Trogir, te u okviru njega marinu i turistički kompleks Medena. Hoće li se Danko Končar javiti na natječaj za Velopin ili se ohladio od ulaganja na ovoj lokaciji, tek će se vidjeti, no poznato je da je radio i određene projekcije razvoja.
Oko prodaje Kovčanja, barem naizgled, postoji jedna kontradikcija. Dok DUDDI oglašava Kovčanje za prodaju, prema Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske Kovčanje ne bi trebale ići u prodaju. Lokacija Kovčanje se, naime, ne nalazi na popisu objekata koje će hrvatska vojska napuštati do 2019. odnosno 2024. godine. Čak štoviše, Kovčanje formalno spada u kategoriju perspektivnih nekretnina koje MORH koristi. No kad se uzme u obzir prazna državna blagajna te činjenica da vojska po svemu sudeći u narednim godinama neće imati značajnijih sredstava za ulaganje u objekte poput ovog, može se očekivati da će se ova zavrzlama na političkoj razini rješavati ubrzano.
Kovčanje su se proteklih godina, prije svega u zadnjem mandatu vlasti HDZ-a na državnoj razini, koristile kao tajno vojno odmaralište za koje je hrvatska vojska po nalogu najviših časnika i pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima izgradila niz objekata bez građevinskih dozvola. Preciznije, prema dostupnim informacijama, vojni je kompleks dograđivan po zapovjedi bivšeg načelnika Glavnog stožera generala Josipa Lucića. Intervencije u prostoru, koje nisu bile potkrijepljene adekvatnom dokumentacijom, vezuju se za 2008. godinu, i to u vojnoj bazi Bojne za specijalna djelovanja. Narednih godina MORH je javnosti, odnosno medijima, onemogućavao fotografiranje unutrašnjosti baze. Nikakva objašnjenja o dogradnjama nisu se mogla dobiti, što je s vremenom postalo i skandalozno i samo po sebi razumljivo. Skandalozno zato što su u vojarni Kovčanje ljetovali samo odabrani, elita sa svojim obiteljima, pa čak i zapovjednici stranih vojski.
Ako je to stvarno istina, takvo ponašanje doista je skandalozno pa je onda i razumljivo da je MORH, kao zatvoreni sustav, iz svoje perspektive tada imao samo jedan cilj - sve zataškati. Ljetovanja odabranih vjerojatno su bila besplatna, no kako svaki račun netko ipak mora platiti, u ovom slučaju to su bili porezni obveznici. Inače, gosti su u Kovčanju, daleko od očiju javnosti, u potpunoj diskreciji mogli uživati u roštiljanju ili na natkrivenom boćalištu, dok je za njihovu djecu napravljeno sportsko igralište. Tko je pak htio, mogao je koristiti mali crkveni objekt koji im je također bio na dispoziciji.
Raj za odabrane
Za vrijeme Domovinskog rata, ali i poslije Kovčanje su korištene kao Obučni centar specijalne policije u kojem se uvježbavalo napade na naseljena mjesta, korišteno je kao vojna luka, turistički kompleks za odmor odabranih časnika hrvatske i stranih vojski, MUP-ov ronilački centar, ali i kao centar za pripremu hrvatskih sportaša. Kovčanje je, dakle, predstavljalo zatvoreni raj za odabrane, strogo hermetizirani vojni kompleks u kojem je pravna država ustuknula pred vojnom moći - barem kad je riječ o nelegalnoj gradnji koja nikada nije sankcionirana.
U međuvremenu, Kovčanje se jednim dijelom pretvara u ilegalni deponij smeća, prostor za slobodno napasanje stoke, ilegalno sidrište avanturista s brodovima i besplatan izvor građevinskog materijala, kako je u svojoj analizi te vojarne točno primijetio jedan hrvatski vojni analitičar. Koliko se s godinama otpada nakupilo u Kovčanju govori podatak - naravno, uz ogradu o njegovoj vjerodostojnosti - da je iz te vojarne izvučeno 5300 kamiona raznog smeća!
Prostor Uvale Kovčanje proglašen je lukom posebne namjene – vojne luke, pa se kompleks Kovčanje trenutačno koristi kao luka za Obalnu stražu, održavanje tečajeva i seminara za potrebe MORH-a i Oružanih snaga RH te povremene zajedničke vježbe pripadnika MUP-a i MORH-a vezane za obuku ronioca.
Još u listopadu 2009. godine vijećnici Grada Malog Lošinja donijeli su jednoglasnu odluku o osnivanju gradske tvrtke Yacht club Velopin d.o.o. koja od tada radi na pripremi dokumentacije što za cilj ima stavljanje u funkciju prostora koje je u bivšem sustavu koristila JNA.
Bilo je zamišljeno da Mali Lošinj, bude li sve išlo po planu, na mjestu gradskog rugla – napuštenih, razrušenih vojnih objekata nekadašnje JNA, u srcu svoga zaljeva treba dobiti reprezentativan kompleks namijenjen prvenstveno nautičarima, ali koji će svojim sadržajima biti sastavni dio grada jer je namjera da kompleks bude u cijelosti otvoren i uklopljen u već postojeću šetnicu put Boka false.
Na predjelu Velopina gdje se uz samu obalu trenutno nalazi nekoliko ruševina, ružnih u oku promatrača, posebice turista, predviđena je luka nautičkog turizma, to jest marina s 200 vezova: 100 vezova za plovila od 25 do 30 metara, potom 40 vezova za plovila od 18 do 25 metara, pa 30 vezova za plovila od 12 do 18 metara i još 30 vezova za plovila do 12 metara. Plan predviđa plutajuće pontone jer oni ne sprečavaju morska strujanja, a i lakše im se, u slučaju potrebe, mogu mijenjati pozicije. Duž 750 metara obale pontoni će biti vezani za betonski zid. Kopneni dio marine definira se kroz četiri zone.
U prvoj najbližoj pristupnoj cesti s Čikata, odnosno iz grada, planira se ugostiteljski sadržaj, parkiralište i plažni prostor, a na tu zonu nastavlja se recepcija sa sanitarnim prostorijama u prizemlju i uredskim prostorima i polifunkcionalnom dvoranom na katu. Taj dio bio bi pozicioniran na polovini duž 750 metara, koliko kompleks uz obalu obuhvaća.
U trećoj zoni predviđeni su zabavni sadržaji i ugostiteljski objekti, a u četvrtoj u dva objekta koji bi međusobno bili povezani tzv. toplom vezom, predviđaju se smještajni kapaciteti u jednom, a u drugom objektu wellness sadržaji i konferencijska dvorana, dok bi u prizemlju bila recepcija sa salom za jelo. Na tom dijelu već postoji i nekoliko manjih zapuštenih objekata koji se mogu prenamijeniti u zasebne apartmanske cjeline, predvidjeli su planeri.
I TURCIMA ZANIMLJIV LOŠINJ
Dva ruska i dva turska investitora zainteresirana su za prostor Kovčanja i Velopina, atraktivnih područja na otoku Lošinju koja su se našla na popisu Projekata 100, imovine koju država ima namjeru prodati. Kako je i ranije pisao naš list, ruski investitori iz Beta ulaganja koji imaju većinski vlasnički udio u Jadranka grupaciji, a dosad su uložili milijune eura u turističku infrastrukturu na Lošinju, dobivaju konkurenciju – za preuzimanje Uvale Kovčanje na samom ulazu u Mali Lošinj gdje se nalazi kompleks Ministarstva obrane, interes su iskazali i LGN Hrvatska d.o.o., ČOP, Bračun, Titan nekretnine d.o.o. iza kojih isto stoji ruski kapital te turska poduzeća AR GROUP i Casta Istanbul-Dubai. LGN Hrvatska nudi zamjenu nekretnine, kao i Bračun, za zgradu u Slavonskom Brodu koju koristi MUP, ČOP predlaže centar za darovitu djecu, AR GROUP pristaje na kupnju, najam ili koncesiju radi izgradnje hotelsko turističkog objekta visoke kategorije, dok bi Casta izgradila luksuzni kompleks medicinsko- rehabilitacijskog karaktera. Titan nekretnine iskazale su samo interes.
Kako doznajemo, razgovori ruskih investitora i predstavnika Ministarstva obrane po pitanju Kovčanja vodili su se već nekoliko puta. Štoviše, bliski izvori otkrivaju kako se ministar Ante Kotromanović često sastaje s predstavnicima Beta ulaganja. Prema nekim špekulacijama, postoji mogućnost da država objedini prodaju Uvale Kovčanje i Velopina te u isti paket doda i aerodrom Mali Lošinj. Time bi od investiranja vrlo vjerojatno odustali turski predstavnici i ostali jer im, za razliku od Jadranke, poslovanje aerodroma ne bi donosilo toliku korist.
Osim uvale Kovčanje, »lošinjski Rusi« konkurenciju su dobili i na području luke Mali Lošinj – za Velopin, gdje bi u budućnosti trebala biti marina za plovila i megajahte. Državni ured za upravljanje imovinom do sredine rujna prikupljao je ponude inicijalnog interesa, pa je tako sada poznato da Velopinom osim Jadranke koja bi teren kupila i izgradila Eko marinu, gospodariti žele svi kao i u slučaju Kovčanja, izuzev LGN-a Hrvatske.
(Slađana Vignjević)
Komentari:
Nikad se sva jajca ne stavljaju u isti koš!!!
Članak 295.
(1) Tko iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Tko zahtijeva ili primi mito, ili prihvati ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga da iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti, ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Tko zahtijeva ili primi mito, ili tko primi ponudu ili obećanje mita za sebe ili drugoga da iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti, ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Narodne novine br. 125 07.11.2011 Kazneni zakon: Članak 295.
Trebao bi se školovati kod Capellija da vidi što su mita
obris.org/hrvatska/duudi-morh-ove-godine-predao-102-neperspektivna-objekta/