Kovčanje: Tko je tu lud?

Nalazite se ovdje: Naslovnica //

Politika //

Prijava

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Ako ne promijenite postavke preglednika slažete se s korištenjem kolačića Vise o kolacicima

Razumijem i prihvacam

Kovčanje: Tko je tu lud?

Korisnička ocjena:

/ 8

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Nedjelja, 05. 10. 2014.; Zoon Politikon

lud Kako reagira lokalna vlast i politika uopće na priče o prodaji Kovčanja? Nikako! Zbog fascinacije visokim naslovom Ministarstvo obrane, državnim uredom ili ruskim investitorima ili pak zbog neshvaćanja vlastite pozicije u poduhvatu kupovanja vojarne Kovčanje svejedno je. I neprihvatljivo je. Gradska vlast mora iskoristiti poziciju koju joj je odredio Ustav RH i zakoni RH, a ne pasivno i autistično promatrati što joj se dešava pred nosom.

IMA LI PILOTA U AVIONU?

Iako je u formalno pravnom smislu prodaja Kovčanja, za sada, nemoguć posao, stvar se prilično zahuktala. Svjedoci smo jagme za taj atraktivan prostor. Javljaju se investitori, mašu idejama i nevjerojatnim iznosima. Iako se radi o području unutar administrativne uprave Grada Malog Lošinja nitko iz političke nomenklature Lošinja se ne oglašava. Na veliku priču o prodaji vojarne Kovčanje nitko ne reagira, kao da se radi o kakvom nebitnom prostoru na nekom drugom kontinentu.

Moguće je da je pasivnost uvjetovana činjenicom da se radi o imovini Republike Hrvatske, činjenicom da se radi o području u prostornim planovima definiranom kao posebna namjena, odnosno vojnom objektu, da je jedan državni ured (Državni ured za upravljanje državnom imovinom - DUUDI) stavio Kovčanje na listu 100 projekata za koje, gle čuda, traži savjete/ideje od građana.

Nesvakidašnji poziv DUUDI-ja kojim od javnosti traže ideje također nije izazvao kritičku reakciju javnosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi ista javnost reagirala na poziv predsjednika Vlade RH da građani daju ideje što bi vlada trebala raditi. Kakvo je stanje duha nacije očito je da se na takav poziv nitko ne bi kritički osvrnuo, ali bi mnoštvo dalo savjete premijeru.

Nitko od lokalnih političkih faktora nije o tom fenomenu prozborio ni riječi. Kao da se radi o višoj sili. Tu čovjek ne može ne uočiti licemjerno ponašanje obično zajapurenog "lidera" oporbe u Lošinju koji će skakati na svaku ideju prodaje gradske imovine i proglašavati ju rasprodajom, dok na ideju države da proda 400.000 m² otoka Lošinja nema glasa. Kako će veliki lokal patriot na čelu lošinjskog HSLS-a opravdati takvu licemjernost ostaje za vidjeti.

Ministar obrane ili trgovine

Postupanje Ministarstva obrane, odnosno ministra, kao i postupanje DUUDI-ja, šokantno je i trebalo je izazvati pažnju nadležnih službi, ali i javnosti. Novi list je objavio, a na to nije bilo demantija: "Kako doznajemo, razgovori ruskih investitora i predstavnika Ministarstva obrane po pitanju Kovčanja vodili su se već nekoliko puta. Štoviše, bliski izvori otkrivaju kako se ministar Ante Kotromanović često sastaje s predstavnicima Beta ulaganja." S pravom se može pretpostaviti da je ista ekipa imala kontakte slične vrste i s predstavnicima DUUDI-ja. Zašto nitko ne pita kako je moguće da "ruski investitor" hoda po Ministarstvu obrane i razgovara o kupnji vojarne?

Moguće je razumjeti interes investitora za Kovčanje. Bio bi shvatljiv i inicijalni razgovor u Ministarstvu gospodarstva. Tome se ne bi nitko čudio. Ali s ministrom obrane razgovarati o kupnji vojarne? Vjerojatno je da bi se građanina, koji bi išao u Ministarstvo obrane razgovarati o kupnji tenka odvelo, odmah s porte, na psihijatrijski pregled, a teško da bi ga poslije toga i pustili. Ali ruski investitori ... mogu sve.

S obzirom na to da nema javne reakcije, izgleda da je to normalno postupanje i investitora i ministra obrane. Da situacija bude čudnija nitko ne pita zašto uopće ministar Kotromanović razgovara s ruskim investitorima o prodaji Kovčanja. Zadnjih 100 godina radi se vojnom području, a u tek izrađenom nacrtu Dugoročnog plana razvoja OSRH 2015-2024 godine, strateškom dokumentu Oružanih snaga, ne predviđa mogućnost takve prodaje. U tom dokumentu je utvrđena politika raspolaganja vojnim objektima i vojnom infrastrukturom. Kao prilog tom dokumentu je i popis objekata koje će se napustiti do 2019. i do 2024. Naravno, na popisu objekata koji će se napustiti do 2019. a ni 2024. nema Kovčanja. U Dugoročnom planu razvoja OSRH navode se tri kategorije nekretnina: perspektivne nekretnine (nekretnine građene za vojnu namjenu koje koristi Ministarstvo obrane), privremeno perspektivne nekretnine (nekretnine građene za vojnu namjenu koje koristi Ministarstvo obrane, a u postupku su napuštanja) i neperspektivne nekretnine (nekretnine građene za vojnu namjenu koje ne koristi Ministarstvo obrane).

Kovčanje spadaju u prvu kategoriju perspektivne nekretnine koje koristi Ministarstvo obrane. Kovčanje prema toj klasifikaciji nikako ne spadaju u kategoriju onih koje treba prodati. Dapače, u citiranom, strateškom dokumentu Dugoročnom planu razvoja OSRH 2015.-2024. vojarna Kovčanje posebno je označena kao dio ustroja Zapovjedništva za potporu, odnosno jedna je od lokacija Zapovjedništva za potporu.

Uzimajući u obzir navedene činjenice otvara se pitanje kako objasniti i kvalificirati ponašanje ministra Kotromanovića koji se često sastaje s predstavnicima Beta ulaganja, a radi prodaje Kovčanja, prema pisanju Novog Lista.

Zašto ministar obrane razgovara o prodaji vojarne s "ruskim investitorima", a za što nema zakonska ovlaštenja niti mandat, o prodaji koja nije predviđena ni jednim strateškim dokumentom, a predstavlja perspektivnu vojnu imovinu? Zašto to ministar radi? Moguće je to zbog činjenice da ministar Kotromanović živi u stanu za koji je dao kaparu i koji stan je otišao na bubanj. Taj slučaj javnosti je poznat i zbog suca Kolakušića koji je vodio stečajni postupak u kome je ministar ostao bez stana. Stan u kome živi ministar (za koji je platio kaparu, koji je opremio i u kojem živi) je kupljen u stečajnom postupku. I sad dolazimo do zanimljivosti; ministra na Lošinj na noge ruskim investitorima (do)vozi vlasnik stana u kome ministar živi.

DUUDI ili duda varalica

Prema sličnoj čudnovatoj zamisli ponaša se i Državni ured za upravljanje državnom imovinom - DUUDI. DUUDI dakle traži savjete od građana i investitora što napraviti odnosno kako upravljati državnom imovinom za koju je zadužen. Iako je u svojim postupanjima u upravljanju državnom imovinom ograničen Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, Strategijom upravljanja i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013-2017., Odlukom o donošenju plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2014., kao i strateškim vojnim dokumentima kao i prostornim planovima, DUUDI voluntaristički i populistički poziva građane i investitore da mu daju savjete što s npr. vojarnom Kovčanje. U svakom od navedenih ograničenja odnosno važećih dokumenata nalaze se razlozi za tvrdnju da je potez DUUDI - ja za vojarnu Kovčanje besmislen, odnosno teško shvatljiv. Za primjer navedimo samo izvadak iz Odluke o donošenju plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2014. u kojoj u glavi SAŽETAK UPRAVLJANJA I RASPOLAGANJA GRAĐEVINSKIM ZEMLJIŠTEM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE stoji odredba: "Zemljišta će se u što manjoj mjeri otuđivati iz vlasništva Republike Hrvatske ako se drugim načinom postiže svrha njegova stavljanja u funkciju razvoja i dugoročne koristi za državu i njene građane." Kako se stvari razvijaju, ispast će da dokumenti Vlade Republike Hrvatske kao na primjer Strategija upravljanja i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013-2017., Odluka o donošenju plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2014., strateški vojni dokumenti i dosadašnji vojni ustroj kao i potrebe OSRH imaju manju važnost od želje "ruskih investitora" da kupe Kovčanje.

A lokalna vlast: "Niti pisnu niti zubi škrinu"

Kako reagira lokalna vlast i politika uopće na priče o prodaji Kovčanja? Nikako! Zbog fascinacije visokim naslovom Ministarstvo obrane, državnim uredom ili ruskim investitorima ili pak zbog neshvaćanja vlastite pozicije u poduhvatu kupovanja vojarne Kovčanje svejedno je i neprihvatljivo je. Istina jest da nitko ni iz nevladinog sektora, a niti pojedinačno se javno ne oglašava. Kao da vlada zavjet šutnje. Omerta. Ako se može shvatiti poziciju pojedinca ili kakve nevladine udruge i njihovu nelagodu ili strah od javnog iskazivanja stava koji se ne bi svidio svemoćnom ruskom investitoru, Ministarstvu obrane ili državi općenito, kako shvatiti autističko ponašanje lokalnih političkih stranka, a pogotovo lokalne vlasti u vezi prodaje vojarne Kovčanje?

Iako se radi o teoretski mogućem poslu koji bi provodila Vlada Republike Hrvatske ili DUUDI, usprkos činjenici da to ni jedan od dokumenata o raspolaganju državnim nekretninama ne predviđa, a gle čuda, donosi ih sama Vlada u okviru svojih ovlasti, to je moguće napraviti. Dakle Vlada RH može prodati vojarnu Kovčanje odnosno 400.000 m² otočnog zemljišta. Ali može samo to, prodati vojarnu i zemljište. A tko bi kupio vojarnu ili neperspektivno zemljište? I činjenica da se iznenada, iz "čista mira" - bilo bi zanimljivo utvrditi na čiji mig - počinje pričati o prodaji vojarne Kovčanje, iako to ni jedna politika, strategija ni odluka Vlade ni Ministarstva obrane nije predviđala, govori o stihijskom i ad hoc vođenju politike sadašnje državne vlasti.

Vlada RH može prodati vojarnu Kovčanje, i to će vjerojatno i napraviti, ali lokalna vlast treba reagirati i upozoriti i Vladu RH i zaigrane investitore na ustavna i zakonska prava lokalne samuprave u raspolaganju prostorom. Tako u Ustavu RH u čl.135. stoji odredba: Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje..." .
Također u Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi u glavi III. koja govori o samoupravnom djelokrugu općine, grada i županije u čl.19. Utvrđuje da: Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
–uređenje naselja i stanovanje,
–prostorno i urbanističko planiranje.

Račun bez krčmara

Ovako kako se razvija priča o prodaji Kovčanja, na nevjerojatno neozbiljan način, kako od strane državne vlasti i tako i od strane investitora, uzimajući u obzir navedene ustavne i zakonske ovlasti lokalne samouprave odnosno lokalne vlasti, svakako zahtijeva reakciju lokalne javnosti, ali prvenstveno gradske vlasti. Gradska vlast mora upozoriti Vladu Republike Hrvatske i sve zainteresirane investitore da bez uključivanja lokalne samouprave u priču oko prodaje vojarne Kovčanje, prave račun bez krčmara. Bez suglasnosti lokalne vlasti Vlada može prodati samo vojarnu i zemljište, ali to ne jamči mogućnost bilo kakve komercijalne djelatnost, pa je stoga to čudniji interes investitora. Tek kad lokalna vlast promijeni svoje prostorne planove tada će biti razumljiv interes investitora za Kovčanje.

Država preko DUUDI traži ideje za Kovčanje, a investitori daju ideje. Tako netko predlaže centar za darovitu djecu, netko pristaje na kupnju, najam ili koncesiju radi izgradnje hotelsko turističkog objekta visoke kategorije, dok bi netko izgradilo luksuzni kompleks medicinsko rehabilitacijskog karaktera ... A važeći prostorni planovi kažu da je tamo zona posebne namjene odnosno vojarna. Koliko su to ozbiljni investitori koji žele kupiti vojarnu i graditi nešto što se ne može graditi, bez suglasnosti lokalne vlasti?

Kako nam je "predstavnik" Jadranke Perenčević, otprilike izačunao 100.000.000 € će netko platiti zemljište na kojem ne može raditi ono što planira. Da li netko tko plati državi, moguće, 100.000.000 € računa da će mu zbog toga lokalna vlast ničice pasti pod noge pa mijenjati planove kako on hoće, ili misli da to može Vlada RH? Moguće je da se radi o takvoj sigurnosti nekih investitora zbog dosadašnjeg iskustva s lokalnom i područnom vlasti koje mijenjaju svoje planove već i na sam šapat investitora. Sjetimo se izmjene županijskog plana za golf, koji predviđa golf igralište u Ustrinama, a koji je u proceduri bio davno prije nego je uopće potpisan ugovor o zakupu na Mataldi. O tome je bilo već riječi na ovoj stranici.

Gospodo iz gradske vlasti i politike, uzmite alat koji imate na raspolaganju, Ustav Republike Hrvatske i Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi i uključite se u priču o prodaji Kovčanja, a u interesu građana! Prvenstveno prema Vladi RH treba istaknuti da cijenu zemljišta određuje lokalna samouprava kroz prostorno planiranje. Zemljište na kome se ne može ništa graditi vrijedi 1 €/m2, a zemljište na kojem je moguće graditi komercijalne sadržaje na atraktivnoj lokaciji vrijedi više stotina puta odnosno 200-300 €/m2. Dakle, vrijednost zemljišta koje prodaje država određuje lokalna samouprava. Na to treba upozoriti i Vladu RH, ali i investitore. Gradska vlast mora iskoristiti poziciju koju joj je odredio Ustav RH i zakoni RH, a ne pasivno i autistično promatrati što joj se dešava pred nosom, fascinirana visokom vlasti i moćnim investitorima, a pogotovo ne smije bez pogovora i nekritički opsluživati ih po sistemu "al carte" naručenim planovima.

Ivković: kako galama prelazi u tajac

U fenomenu prodaje Kovčanja, zrcale se i drugi otočki politički fenomeni. Jedan od njih je i neshvatljiva i nagla metamorfoza velikog borca za pravdu i poštenje, nepokolebljivog protivnika bilo kakve prodaje na otoku, oporbenog lidera, HSLS-ovca Rudolfa Ivkovića. Zbog svoje silne galame i žestine iskazane prilikom prodaje gradske imovina cca 8000 m2 zemljišta na Čikatu, nemoguće je ne primijetiti tajac oporbenog vijećnika Rudolfa Ivkovića u vezi s pričom o prodaji 400.000 m2 atraktivnog zemljišta na Kovčanju. Na prodaju samo 8.000 m2 na Čikatu izvodio je performans kako na vijeću tako i na tiskovnim konferencijama HSLS-a. Optuživao je prodavatelje (gradsku vlast) žestoko, izjednačavao je to gotovo sa veleizdajom, navodno i kazneno prijavljivao, ali svakako javno prizivao Uskok da to istraži. A o prodaji 400.000 m2 zemljišta na Kovčanju, vjerojatno istim investitorima - ni da zucne. Dojam je da su njegovi osjećaj za pravdu i hrabrost prijavljivanja obrnuto proporcionani razini vlasti i veličini zemljišta. Dakle što je niža razina vlasti i manje zemljište te je hrabrost i galama veća. Kad gradska vlast prodaje 8.000 m2 zemljišta to izaziva nevjerojatnu galamu, hrabrost i odvažnost za prijavljivanje, a kad Vlada RH prodaje 400.000 m2 sličnog zemljišta onda muk. Interesantan fenomen u gospodina Ivkovića. Ili se ipak ne radi o fenomenu nego o puno prizemnijim stvarima?

Opozicija koja to ne može biti

O problemu lošinjske opozicije je već pisano u člancima na ovoj stranci. I ona je jedan od otočnih političkih fenomena. Opozicija koja je sretna jer nije na vlasti i što nema odgovornosti pa iz usluge podržava vlast. Mora se priznati da u po definiciji lagodnoj situaciji opozicije, lošinjskoj opoziciji nije lagodno. Problem lošinjske opozicije je da su svi vodeći ljudi opozicijskih stanaka ujedno i vijećnici u gradskom vijeću u najamnom/nadničarskom odnosu kod moćnog investitora. Ovaj saziv vijeća uglavnom se mora baviti interesima Jadranke, odnosno ruskog investitora kojem mora ispunjavati želje. Prilikom odlučivanja u graskom vijeću njihova pozicija nije sjajna; ovisni su o svome poslodavcu, a odgovorni građanima koji su ih izabrali. Ideju o vlastitom stavu odavno su izgubili. Uzimajući u obzir takvu poziciju opozicije i gore opisanog opozicijskog lidera, vijećnika Ivkovića čiji politički interes ne prelazi dalje od Rukavića i čežnje za položajem gradonačelnika te odnosa vlasti prema ideji prodaje Kovčanja dolazimo do još jednog lošinjskog fenomena. Iako imamo vlast i opoziciju, imamo vijeće i gradsku upravu, ali u stvari uopće nemamo politiku. U takav politički prazni prostor uletio je moćni investitor koji je cijeli politički sustav pretvorio u medij koji služi bespogovornom, nekritičkom i mehaničkom ispunjavanju njegovih želja. Da tragedije bude veća i situacija depresivnija, pokazuje se da ni na višim razinama vlasti ne postoji sustavna i promišljena politika, ne postoje jasne strategije ni čvrsti stavovi.

U postupanju Vlade RH, Ministarstva obrane, DUUDI-ja u slučaju prodaje Kovčanja po svoj prilici istim ruskim investitorima, pokazuju se iste boljke koje pokazuje i lokalna politika, odnosno prazan prostor koji se vješto koristi. Taj prazni prostor, nedostatak suvisle i odgovorne politike Eldorado je za moćne investitore.

Komentari:

01 # uz tupsone — max 2014-10-05 20:11

najača opcija je da to sve odrade stranci .. mi smo tu da se čudimo i divimo svemu tomu .. zarada nam je dakle otkriće tople vode kojoj nismo dorasli

Ova stranica koristi kolačiće koje u svakom trenutku možete kontrolirati postavkama u vašem internet pregledniku

Kovčanje: Tko je tu lud?

Komentari:

Dodaj komentar

Povezani članci

ZADNJI KOMENTARI

Tko su odgovorni?

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Prostor MO Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Prostor MO Ustrine

Prostor MO Ustrine

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Prostor MO Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Prostor MO Ustrine

Prostor MO Ustrine

Prostor MO Ustrine

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Pravo na jasan, precizan i kratak odgovor

Satirički prilozi

Nagradom po glavi

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Kad pravna država utihne dogode se Ustrine

Slikovnica-MEME

Komentiranje članaka