„Djeca svome gradu", glazbeno scenski niz pjesama, plesova, recitacija i dramskih prikaza, pokazao je da odrasli savršeno dobro znaju što da rade sa posve malom djecom, ali da ih kod veće obuzima posvemašnja zbunjenost.
Mališani iz vrtića otpjevali su svoje dvije točke radosno, poletno i slaveći činjenicu da su na bini i da izazivaju pozornost, uz pažnju i vodstvo četiri odgajateljice, kojima se može samo čestitati.
Plesna grupa Društva naša djeca pokazala je svu slabost povremenog ad hoc rada, te nedostatak ideje vodilje cijeloga plesnog projekta. Grupa pod kodnim nazivom ANGELS, što smo iščitali sa njihovih majica, sastavljena samo od djevojčica, neuvježbano je otplesala dvije plesne točke.
Posve je nejasno što su odgojni ciljevi koji vode rad s ovom grupom; ples na glazbu seks ikone Shakire, organiziran u jednospolnoj skupini, krajnje seksualizirani pokreti neprimjereni djevojčicama koje još nisu zadobile sekundarne spolne oznake, zanemarimo li jarko našminkana usta, neuvježbanost koja odaje ad hoc organiziranu prisutnost u povodu važnog datuma i prigode za prezentaciju.
Zbor glazbene škole bio je dobro uigran, otpjevavši svrhovito izabrane i djeci prikladne pjesme - dakako da se kontinuirani i stručni rad razlikuje od ad hoc uigravanja. Koliko se malo cijeni ovakav oblik rada s djecom, nehotice je demonstrirao voditelj Domac, koji je inače sasvim korektno vodio cijelu priredbu, odaslavši ironičnu primjedbu: „Ovo je bilo napeto!". Naglašeno seksualizirano prenemaganje nedoraslih Lolita, uz ponosno odobravanje roditelja i svekolike javnosti, svakako izaziva više pažnje no korektno dječje pjevanje i cupkanje.
Prvašići osnovne škole preglumljeno i preizražajno su odrecitirali kratku pjesmu svome gradu - dražesno, dječje, naivno i prihvatljivo.
Iscrpljujući naivnost i polet rane dječje dobi, iscrpljuju se i ideje odgajatelja, animatora i kulturnih poslenika koji se bave djecom.
Starija djeca Osnovne škole Maria Martinolića posve su zapanjila upućeniju javnost, svečano otpjevavši stranačku himnu Hrvatske demokratske zajednice, posve neprikladno naročito u svjetlu zahuktane predizborne kampanje, te posve u skladu sa tradicijama zlouporabe djece u političke svrhe, razvijane tijekom pola stoljeća.
Dramska družina Centra za zdravo odrastanje pokazala je kratki skeč, koji spašava ironijski odmak i vlastito vrednovanje „ovo je bila priča prepuna povijesnog kiča", koji je prilično nadahnuto napisala Matea Vidulić, četrnaestogodišnja učenica. Uz vodstvo Martine Turkalj djeca su, obilno našminkana, preglumljeno odglumila odrasle, rugajući im se sa puno poznavanja i poprilično prijateljskog odmaka.
Mada nije jasno koja je dobrobit proizašla za djecu od ekspresnog uigravanja erotskog plesa, stranačke himne ili prerušavanja u odrasle, odrasli su se odlično zabavili, nagradili djecu i njihove lutkare burnim pljeskom, te dali prigodu predsjedniku gradskog vijeća da se pokaže pučanstvu.
Komentari:
Imam dojam da je ta priredba bila sasvim obična i prosječna dječja zabava koja uopće ne zaslužuje filozofsko-soci ološko interpretiranje bilo koga.
"Bože čuvaj Hrvatsku
Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi Dom,
Ljude koji blaguju pri oltaru tvom.
Nek se sliju molitve sve u jedan glas,
Čuvaj ovo sveto tlo, blagoslovi nas.
Ako treba gospode, evo primi zavjet moj,
Uzmi život od mene, pa ga podaj njoj.
I u dobru i u zlu, budi s nama budi s njom,
Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi Dom,
Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi Dom."
Ako je riječ o njoj, njen vjerski sadržaj je očigledan, a ideološko-vjers ku poruku vidim u dijelu koji kazuje "Ako treba gospode, evo primi zavjet moj, Uzmi život od mene, pa ga podaj njoj." Meni to liči na po(r)uku "Malen si, čovječe, pred Državom". Pored toga, za razliku od "Lijepe naše" koju može pjevati svaki graðanin Hrvatske, ovo je pjesma namijenjena njenom vjerničkom dijelu. Ima i graðana koji drže da je čuvanje Hrvatske, dragog im Doma, na njima samima.
Što li reći pak za Severinu i "....i u crkvu Boga molit", a tek pokojni Proeski "Bože...šalji anðele čuvare svoje", sve pjesme koje se ne bi smjele pjevati radi "nametanja vjere".
O Bože.
P.S. Ajd se ti zadrži na ZERP-u. Ili pričekaj raspravu o kvaliteti krafni u Jadrankinim dućanima.
Ne kužiš ti to, a?
Xman, krafne. Kvaliteta krafni u Jadranci je sljedeća tema. Jesi se pripremio?
Djeca imaju pravo izraziti svoje osjećaje, mišljenje....,a odrasli im pomažu u tome, svatko na svoj način
Cijela je rasprava potvrda gore navedene teze, da odrasle najmanje zanimaju djeca.
Samo krajnje površan koncept rada polazi od toga da je savršen i da mu ne treba poboljšanja.
Kritiku smije i može uputiti svatko i ona treba biti pročitana kao želja za savršenostvom.
Pravopisna pogreška ne bi smjela biti diskvalificiraj uća za ulogu kritičara, jer znamo da kritičari u stvarnom svijetu imaju lektore, da knjige ne moraju kritizirati samo književnici, a skladbe samo skladatelji. Osim toga znamo da većina roditelja, pa i učitelja, ne bi prošla test stopostotne pismenosti, no to im ne odriče pravo na iskazivanje sudova, iznošenje iskustva i postavljanje moralnih pitanja u vezi sa djecom. Smiju to i ljudi koji nemaju djecu, pa i oni nepismeni.
I ja smatram skandaloznim pjevanje stranačke himne na dječjoj priredbi. Bez obzira na tekst i na osobna slaganja ili neslaganja s tim tekstom, od onoga trenutka kada neka pjesma postane stranačkom himnom nepristojno ju je rabiti za dječje priredbe.
Hoće li neko staviti i fotke nas djece?
Čemu rečenica "...neuvježbano st koja odaje ad hoc organiziranu.." ? Tko to može razumjeti? Komu je ona namjenjena? I kakav okus u ustima nakon ovakvog teksta ima kakva učiteljica koja je za ad hoc predstavicu uložila vjerojatno mnogo napora i vrlo vjerojatno puno vlastitog slobodnog vremena. O djeci naravno da i ne govorimo.
Mladi koji su umjesto dokoličarenja upregli vlastite snage ne bi li stvorili dječju priredbicu zbunjeno čitaju osvrt Maje Sekušanec o "Naglašenom seksualiziranom prenemaganju nedoraslih Lolita"? Pa koji ti je?
I kakva stranačka himna? Ako je pjesma Bože čuvaj Hrvatsku politički obojena samo radi toga što ju jedna politička stranka samovoljno proglasila svojom himnom tada zaista živimo u čudnom svijetu. Bože čuvaj Hrvatsku je pjesma s kojom su branitelji odlazili u rovove a prognanici pjevali po prognaničkim hotelima. To je pjesma koja se može pjevati bilo kada u bilo kojem prostoru i vremenu pa i na proslavi grada.
Konačno, čemu primjedba da se predsjednik gradskog vijeća imao priliku pokazati pučanstvu? Da kojim slučajem nije došao tada bi njegov čin bio popraćem komentarom da nitko iz grada nije došao na dječju priredbu pa da time grad pokazuje koilko mu je stalo do djece. No kad je došao-ponovno nevalja. Sad je problem što je došao i time iskoristio prigodu da se pokaže u pučanstvu.
Maja, ajd ti nemoj više pisat dobronamjerne kritike. Zapravo nemoj ti više pisat.
A s tim se slažem. Pogotov kad se radi o djeci.
Dakle, kada je autorica teksta gða. Maja (oslovljavam je s ''gospoða'' iz poštovanja) mogla toliko ocrniti plod rada i truda djece i njihovih voditelja, možda je red da se i njoj vrati istom mjerom, ali ne na način na koji ona to radi (pljujući po drugima), već na pristojniji način. Pročitamo li tekst gðe. Maje površno, vidimo da je to samo jedna velika kritika društvu, djeci i njihovim odgojiteljima. Iako je užitak primati pohvale, treba poslušati i kritiku. Ali, kada dobijemo kritiku ne obaziremo se toliko na njezin sadržaj, koliko trebamo pripaziti na onoga koji nam kritiku daje. Meni se čini da je autorica teksta ''Lošinjske Shakire'' iskompleksirana osoba. Zar ova mlada dama nije mogla sjesti u publiku i pogledati DJEČJU priredbu očima kojima se gledaju dječje priredbe? Očito, da je ova gospoða sjela u publiku i u svakoj točki priredbe tražila dlaku u jajetu. Mislim da je ova dama krajnje iskompleksirana osoba, nezadovoljna samom sobom pa svoje nezadovoljstvo prenosi na druge. Smeta joj ples malih djevojčica na glazbu seks ikone Shakire. Iskreno, seksualizirane kretnje tih djevojčica i meni je bilo neukusno. Ali, pogledamo li s druge strane da su se te djevojčice sastajale i trošile vrijeme na uvježbavanje (istina, neukusne) koreografije. U redu, ali bolje da su vrijeme potrošile na probe nego na sjedenje pred televizorom i na gledanja degutantnih sadržaja koje nudi televizija u bilo koje doba dana. Ali, zar se ta kritika nije mogla uputiti na jedan indirektan način? Danas su te iste djevojčice koje su plesale u takvom plesu, bile žalosne jer ih je ''teta na Volim Lošinju popljuvala''. Časna riječ, to su danas govorile nakon što su izašle iz škole.
Ne mogu shvatiti otkud ovoj gospoði pravo da kaže ZA PRVAŠIĆE kako su PREGLUMLJENO izrecitirali kratku pjesmicu?
Isto tako, ništa sretnija nisu bila ni druga djeca koja su takoðer popljuvana sa strane jedne iskompleksirane , pesimistične i sobom nezadovoljne osobe. Ako je za vas priredba bila fijasko, što se niste ustala i otišla kada vam je dosadilo. Ah, znam. Osobe poput vas moraju ostati do kraja i gledati kako se upravo njima djeca s pozornice rugaju. Ne znam tko je ovdje lud?
Ja bih Maji preporučio da se ostavi pisanja i da osnuje svoj dječji zbor, plesnu ili dramsku grupu pa nam pokaže kakav je to idealan ples, savršena predstava ili besprijekorna pjesma?
A onima koji ureðuju portal Volim Lošinj samo želim natuknuti kako su napisali da je ''Volim Lošinj forum graðana u kojemu su svi ravnopravni, svi imaju jednako pravo na sudjelovanje i NA KOJEM SE NE KORISTI GOVOR MRŽNJE''. Zašto se onda tu našla ova cijenjena gospoða Maja? Ona je očito bez dlake na jeziku, ali ako niste primjetili njezin je govor samo mržnja, mržnja, mržnja...
Redovito pratim kritike kulturnih dogaðaja (uglavnom u Novom Listu i Zarezu) i pročitao sam ih na stotine, od najblažih kritičarki poput Ljerke Žic, Ramira Palmića (glazba), Kim Cuculić (drama) do najžešćih kritičara poput Bosiljke Perić Kemp (glazba). Kakve bile da bile nikad nisam pročitao riječi i rečenične konstrukcije koje je iskoristila gða/gðica Sekušanec. «Preglumljeno», «prenemaganje», «iscrpljujući naivnost rane predškolske dobi» i slično riječi su koje ne prate ni najveće operne ni dramske promašaje nacionalnih kazališnih kuća pa nije jasno čemu ih onda upotrebljavati kod opisa dječje predstave.
I tu se ponovno vraćamo na početak. Kome normalnom može pasti na pamet davati kritiku DJEČJE ŠKOLSKE PREDSTAVE te istu uglavnom negativno intoniranu postaviti na lokalnu web stranicu?!
Jako me zanima čime se bavi autorica teksta i to samo radi toga da vrednujemo prije svega njezine kvalifikacije za uopće pisanje kritike (a zašto ne spomenuti kako je u razvijenom svijetu normalno da svaki novinarski fakultet ima barem kolegije ako ne i čitave pod-odsjeke za kritiku, da i ne govorimo da se kritičar primjerice glazbenih dogaðaja ne može niti razmišljati o tom pozivu bez diplome glazbene akademije), a onda i njezin profesionalan rad bez obzira o kojem je polju riječ. Prijedlog prethodnog posta je sasvim prihvatljiv; zašto Maja Sekušanec ne bi osnovala koju plesnu ad hoc skupinu pa čitavom Lošinju pokazala kako se to zapravo radi? Kad već ne zna pisat
Rado bih se osvrnuo na komentar JŠ no ne mogu jer zaista ne mogu pratiti tok misli JŠ i to posebice rečenice "I još nešto, kritika izbora sadržaja neprimjerena djeci nije govor mržnje nego govor ljubavi. Istina, različitih načina te ljubavi. Jedan od njih je i pedofilija".
Osim toga ako se "kritika" Maje Sekušanec može okarakterizirat i kao govor ljubavi tada je zaista svaka daljnja ozbiljna rasprava osuðena na fijasko.
Sve sam skloniji vjerovati kako ta osoba ne postoji već se iza izmišljenog imena krije netko drugi. Tko je misteriozna Maja Sekušanec? Možda bi administrator mogao reći nešto više po ovom pitanju.
Hvala
Mislim da ne treba biti Xman koji zna "sve o svemu" da se uoči poruka teksta: ostavite djeci djetinjstvo i ne pravite od njih seks simbole. Smatram da taj "posao" treba ostaviti kičastim medijima, Big brotheru i tv sapunicama.
Uostalom, i dio teksta "Dramska družina Centra za zdravo odrastanje pokazala je kratki skeč, koji spašava ironijski odmak i vlastito vrednovanje „ovo je bila priča prepuna povijesnog kiča", koji je prilično nadahnuto napisala Matea Vidulić, četrnaestogodiš nja učenica. Uz vodstvo Martine Turkalj djeca su, obilno našminkana, preglumljeno odglumila odrasle, rugajući im se sa puno poznavanja i poprilično prijateljskog odmaka" je pohvala svima spomenutima, M. Vidulić, djeci i voditeljici Turkalj. "Priča prepuna povijesnog kiča" naprosto zahtijeva preglumljenu glumu odraslih kao sudionika povijesnog kiča i oponašanje njihove našminkanosti.
Smatram da je kritika ove kritike zapravo priča puna kiča kojom se brani uporaba djece za igre odraslih.
Izvod iz impressuma sajta:Na ovim stranicama možete sudjelovati u diskusijama na otvorenom forumu , pisati priloge, poslati svoja mišljenja i zapažanja, oglasiti svoj rad i predlagati javne politike.
Na ovim stranicama možete sudjelovati potpisani ili anonimni, uz jedinu ogradu da neće biti prihvaćen niti jedan tekst koji sadrži diskriminaciju temeljenu na socijalnom statusu, političkom ili vjerskom uvjerenju, etničkoj ili zavičajnoj pripadnosti te diskriminaciju prema rodu, spolu, dobi, ili seksualnoj orijentaciji.
Iz Novog lista 20. listopada 2006.
U potpunosti razumijem anonimnost, impressum stranice i članak iz Novog Lista. Ni najmanje se ne protivim anonimnom nastupanju, pisanju i djelovanju. Uostalom, i ja sam anoniman na ovoj stranici.
Ipak, kad se odreðena osoba iza svojeg teksta potpisuje imenom i prezimenom tada je za očekivati da je to njezino ime i prezime, a ne eventulno izmišljeno. Koja je svrha izmišljanja nepostojećih imena i prezimena (ili još gore, izmišljanje istih i dovoðenje u realnu opasnost da doðe do zamjene identiteta sa stvarnom osobom istog imena i prezimena)? Ako želiš biti anoniman tada i jasno ostani anoniman nickom koji upućuje da je izmišljen, a ne imenom i prezimenom koji upućuje na identitet stvarne osobe koja (u ovom slučaju sada sasvim izgledno) ne postoji.
Moram priznat da još uvijek ne verujem da je Maja Sekušanec izmišljena osoba. Ako je to zaista tako, ako je uredništvo stranice pristalo na takav način objavljivanja teksta, tada je to najveće razočarenje u ovu stranicu od kad je ja čitam.
Ako vas zanima što ja mislim o predstavi Djeca gradu u povodu Dana grada Malog Lošinja, rado ću vam odgovoriti: kritika je posve umjesna. Smatram da je vidljivo vrijednosno lutanje kreatora i kreatorica programa, pa nikakva patetika i raznježenost prema djeci ne može odvući pažnju od činjenice da se kritika niti ne odnosi na djecu, nego na odrasle koji ih vode.
Gða. ili Gosp. (sasvim nebitno) pod pseudonimom Maja Sekušanec napisao/la je članak u kojem se osvrnuo/la na dječju priredbu povodom Dana grada. Zanimljivo je kako je članak objavljen u roku od 60 minuta nakon završetka priredbe. Priredba nije bila baš nešto (čast izuzecima: dramska družina i zbor glazbene škole), ali svakako se treba cijeniti trud djece i njihovih voditelja da utroše energiju i slobodno vrijeme na pripremanje svoje točke za priredbu. U komentarima je zabrinuti roditelj naveo:
Molim ljepo, ima roditelja koji žele da odgajaju djecu u tradiciji a ne da oponašaju bjelosvjetske zvjezde bez morala i stida. Toliko od mene.
Poštovani mama/tata, jao vašoj djeci kada im roditelji ne znaju kako se pišu riječi lijepo, zvijezde... A ako ne želite da vam djeca oponašaju zvjezde bez morala i stida, ugasite televizor, zabranite im korištenje Interneta i čitanje novina, pa će vam djeca biti odgajana u zdravom okruženju!
Ma sramota.
Sve je lako kad si mlad, svako odijelo dobro ti stoji, ma svaka rana manje boli...
Mene zadivljuju ta djeca koju ovaj komentar uopće nije povrijedio. Uostalom, zašto bi ih vrijeðao komentar psihički nestabilne osobe kakva je Maja Sekušanec.
Djeca BI TREBALA ZNAT ŠTA SE O NJIMA PRIČA!!!!!!!!!s ram vas može biti
VOVO