Sudionice natječaja uslikane su polugole, rastegnute po sofama i foteljama, a pobjednica se izvalila u štalicu na slamicu. I to nije sve. Pri testiranju u čišćenju štalice, pri vožnji traktora i uopće, djevojke su imale na sebi majice na kojima je otisnut stilizirani klip kukuruza, onako karakteristično izdignut, ispod kojega krupnim slovima piše: "Jer seljak more duboko da ore".
Stanovnici sela su seljani. Društvena grupa koju čine svi seljani zajedno, i naravno pod uvjetom da se bave poljoprivrednim, tradicionalno seoskim poslovima te žive od obrade zemlje, uzgoja stoke, prerađivanja proizvoda koje sami prave, recimo sira i vrhnja, šunki, kukuruza... jesu seljaci. Istinska je nepravda da se naziv ove društvene grupe s takvim, gotovo idiličnim opisom gdje žive i što rade (iako dobro znamo da im realno stanje nije nimalo idilično), široko upotrebljava u pejorativnom smislu. Kad se hoće za nekoga reći da je neuk, glup, prljav, neodgojen, nepristojan... često se (lako bih ustvrdila - svi) obrecnu duboko omalovažavajućim izrazom "seljak". U tramvaju nećete čuti izraz "građanine" kao uvredu. Istina, teško ćete tu riječ uopće čuti, jer ta vrsta još postoji tek kao toponimska odrednica, dok joj izumire socijalno određenje, pa se i ne nosi pretjerano. Ali zato neće nedostajati "seljačino" i/ili "seljanko", pa i "seljančuro", za svaku moguću vrstu reakcije na nečije ponašanje, ili čak samo izgled, samo radi omalovažavanja i uvrede.
I dakako, bez obzira na to je li "seljačina" ili "seljanka" doista seljak ili seljanka koji/a živi na selu i od seoskog posla. Čak dapače, to čini uvredu visoko efikasnom. Valjda zbog potrebe da se tako "vrijeđajući" drugoga i sami distanciramo od bliskih veza, jer golemoj većini stanovnika gradova još su i roditelji na selu, o babama i djedovima da ne govorimo. Mnogi mudri ljudi pokušavali su rehabilitirati ime seljačko, neki vlastitim primjerom, kao recimo u Rusiji Tolstoj, neki politikom, kao u nas Stjepan Radić, i imali pritom i kakvog takvog uspjeha. Ali, kako to u životu i njegovim pravilima službe biva, uvijek ima netko tko zezne. Varate se ako ste pri ovom posljednjem pomislili da je riječ o Friščiću. Ovaj put zeznuli su - seljaci!
U štalici na slamici
No, prije no što se razjasni ovakav dramski obrat, prisjetit ćemo se automehaničara. Po mojem iskustvu (a sakupljano je godinama posjećivanjem mnogih automehaničarskih radionica), nema te radionice u kojoj se na nekom zidu ne koči auto-kalendar te-i-te godine, a na njegovim stranicama skupi i moderni automobili u kojima, na kojima, kraj kojih, ponekad i (samo manjim dijelom) pod kojima se nalazi barem po jedna prekrasna djevojka. Ne vjerujem da treba osobito naglasiti da je djevojka gola ili polugola, a i to potonje valjda samo u onim zimskim mjesecima u kalendaru, kad je nužno da od svih odjevnih predmeta stavi, uzmimo, samo čizmice i/ili šubaru. Ponekad još i popraćeno podmigujućim tekstom "povežite ovu ljepoticu", ili "probajte je, učinit će vas sretnim", ili "kad je provozate, znat ćete što je pravi užitak". Naravno, ljepotica koju treba "probati" i "provozati" je limuzina. Ovdje zamislite "smajlija" koji vragoljasto podmiguje.
E, a sada seljaci koji su zeznuli. Poučeni valjda automehaničarima, dosjetili su se da, recimo, u štalicama, podrumima i hambarima visi Seljački kalendar. Seljaci o kojima je riječ voditelji su istoimenog portala kojem je pokretač organizacija "Nezavisni hrvatski seljaci", a urednik portala je Vladimir Novotny.
I tako krenuše. Nakon što je objavljen Natječaj i kandidatkinje se javile, pripremljen im je test. Na jednom obiteljskom imanju, kako kažu organizatori, "poznatom agro turističkom objektu nedaleko Zagreba", kandidatkinje su se okušale u vještinama: čišćenje štale, mužnja krave i vožnja traktora. Nakon što su uspješno savladale taj test, sretnice su bile i fotografirane onako kako odgovara idiličnom seoskom životu i tradicionalnom poimanju žene, osobito one seoske. To jest, kao i one automehaničarske, uslikane su polugole, rastegnute po sofama, foteljama, plažama, a pobjednica se izvalila (vjerojatnije je da ju je tako namjestio domišljati fotograf) u štalicu na slamicu. I to nije sve. Pri testiranju u čišćenju štalice, pri vožnji traktora i uopće, djevojke su imale na sebi majice na kojima je otisnut stilizirani klip kukuruza, onako karakteristično izdignut, ispod kojega krupnim slovima piše: "Jer seljak more duboko da ore". Za taj dio s majicama angažiran je čak i izvjesni "Projekt Sabotage", koji je efikasno sabotirao svaku pamet i proizveo ovo slaboumno i očajno estetsko djelo.
Shizofren narod
I tako, eto nas opet na temi odnosa žene-muškarci, na temi tretiranja žena kao objekta, ponajčešće kao seksualnog objekta. Ponavljati pouke i beskrajno podučavati, novotnyje, razne sabotere i ostalu bratiju, imalo bi smisla samo kad bi ih se vratilo na duže vrijeme u školu i natjeralo da pročitaju, shvate, nauče sve one mudre knjige koje su na tu temu napisane. A napisane su već čitave knjižnice. Novinski je tekst prekratak za takav težak, u mnogim slučajevima i nemoguć zadatak. Tek nam ostaje podsjetiti na dobro ukorijenjeno licemjerje patrijarhalnih obrazaca kulture, na čitavu tu prastaru i doista zamornu priča o zaglupljivanju stereotipima i ljudskoj gluposti kao njegovu rezultatu. Od ponedjeljka do petka u štalici, radionici, u auto-kabini... pod slikom raskrečene, polugole, jedva punoljetne djevojke, u nedjelju na misu sa, smjernom i vjernom ženom i nevinom kćerkom, u kući sa svetim slikicama uz "špigl-psihu" ili čak iznad kreveta. Pa i na televizoru, recimo, sadren kipić Bogorodice, a kad ukućani legnu lako se na istom tom aparatu, ravno ispod Majkice Božje, zavrti i neki porno-video.
Bojim se da će nam, ako ovako nastavi, narod postati shizofren. Nasilan već jest, jer nebrojeni slučajevi seksualnih nasilja nad ženama koje dnevno bilježe novine i policijske statistike imaju, između ostaloga, izvorište u potiskivanju seksualnosti temeljenom upravo na licemjernom odgoju, koji se zasniva na svetom trojstvu patrijarhalnih zasada kada je riječ o ženama: majka, kurva, svetica. Majka pritom uopće i nije žena, kurva je žena/kći drugoga (recimo susjedova), a svetica je vlastita žena/kći. Pa kad se u mašti sve to izmiješa, nastaje pičvajz u stvarnosti. Dakako, na račun - žena.
Licemjerje
U samim golim tijelima dakako nema ničega problematičnoga, ništa lošeg nema u golim tijelima žena, jednako kao niti golih muškaraca, mada se ova potonja jedva može vidjeti. A i taj nesrazmjer javne golotinje nešto govori. Sudeći po recentnim događajima, čini se da društvena svijest u Hrvata odgovara prethistorijskoj društvenoj formaciji lovačkih društava (veprovi su trenutno in), pa kad se muškarci požele javno pokazivati i širiti svoje fotografije, pokazuju se pod oružjem i punom opremom, po mogućnosti i u uniformi. Neće se valjda oni svlačiti! Niti u lovu, pa ni u krevetu! A osobito ne za slikanje. Niti pornografija sama po sebi nije tako sporna, sve dok se nije pretvorila u opaku porno-industriju odnosno, sve dok ne iskorištava žene na način da ih dovodi do toga da za novac ili zamišljen proboj u karijeri javno pokazuju ono što se u svakodnevnom životu smatra intimnim (intimni dijelovi tijela, seksualnost).
Problem je međutim, i to prevelik, u licemjerju. Kada bi naši tipični muškarci (a takvi čine zabrinjavajuću većinu) bili manje licemjerni, moglo bi se očekivati da umjesto u štalici, radionici... slike raskrečene polugole djevojke objese, recimo, iznad bračnog kreveta. Proizveli bi možda čak i kućni porno-video s vlastitom kćerkom i susjedovim sinom u glavnim ulogama i posudili susjedima i do trećeg sela, da se zabave i razonode u dugim zimskim noćima. Na misu bi otišli otvoreno, neopterećeno i stoga veselo u društvu supruge, njenog ljubavnika i svoje ljubavnice. Župnik bi im samo vragoljasto (pardon) namignuo i pomilovao ministrantovu glavicu.
Dakako, ovakav "sablažnjivi" scenarij (za razliku od "normalnog", stvarno opisanog izbora djevojke za naslovnicu "Seljačkog kalendara") neće se dogoditi, jer u takvom bi slučaju, sve bi bilo otvoreno i dostupno, te stoga voajerski nezanimljivo. A i župnik bi zameril!
Đurđa Knežević
Banić piše da od 1400 evidentiranih nelegalnih građevina na Lošinju više od pola je od slovenskih državljana .I da im po bahatosti konkurišu Česi, Pogledati na Banićevom fejsu www.facebook.com/.../ ...
Lako Isusu, on je uskrsnuo
Gradnju školske sportske dvorane i ...
Banić piše da od 1400 evidentiranih ...
Komentari:
p.s. očito je nekom bilo krivo što je djevojka sela sa Lošinja!!!!!!!! !!!
Vidi tu... (dnevnik.hr/scena/zanimljivosti/foto-izazovne-fotografije-miss-sela.html)