Usvajanjem prijedloga zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć građani Hrvatske će ostati nezaštićeni, a članovi organizacija civilnog društva koje se bave bilo kakvim vidom pružanja pravne pomoći ili pravnih informacija biti će proglašeni nadripisarima, odnosno kriminalcima, smatra koalicija 20 nevladinih udruga koje je uputila otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu i ministrici pravosuđa Ani Lovrin ...
Budući da do danas nismo dobili odgovor na dopis upućen 12. srpnja 2007. u vezi Prijedloga zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, obraćamo Vam se putem otvorenog pisma u kojem Vam ponovo, kao i široj javnosti, želimo ukazati na činjenicu da će usvajanjem spomenutog zakona građani Hrvatske u potpunosti ostati nezaštićeni, a članovi organizacija civilnog društva koje se bave bilo kakvim vidom pružanja pravne pomoći ili pravnih informacija biti proglašeni nadripisarima, odnosno kriminalcima.
Naša Koalicija koja se sastoji od 20 udruga je tijekom posljednja 2 mjeseca u nekoliko navrata upozoravala Vladu RH te Ministarstvo pravosuđa na odredbe predmetnog Prijedloga zakona koje će onemogućiti građane u njihovom pristupu sudovima, obespraviti siromašne i pomoći bogatima, no i Vlada i Ministarstvo oglušili su se na naša upozorenja te je 7. rujna 2007. Vlada usvojila Konačan prijedlog zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć.
Također, u više smo Vas navrata pokušali kontaktirati pisanim te telefonskim putem kako bismo zatražili sastanak na kojem bismo argumentirali svoje tvrdnje o opasnostima ovog Prijedloga zakona te smo zatražili ponovno formiranje radne skupine, ali bezuspješno. S obzirom na navedeno, došli smo do zaključka kako ste odlučili ignorirati sve one organizacije civilnog društva koje su, tijekom proteklih 10-ak i više godina, pružile pravnu zaštitu ili informacije pravne naravi stotinama tisuća građana te ih pretvoriti u nadripisare, a sve pod krinkom usuglašavanja zakonodavnog okvira RH s pravnom stečevinom Europske Unije.
I na kraju, ne bismo željeli zaključiti da su Vladi interesi neke druge skupine ili lobija važniji od interesa građana RH, no ovakav Zakon upućivat će upravo na to.
Udruge koje čine ovu Koaliciju nastavit će sa svojim aktivnostima pružanja pravne pomoći i pravnih informacija građanima, pa čak i ako to bude značilo da će završiti u zatvoru.
Tako Vlada vlada - poručila je koordinatorica koalicije Ariana Vela, iz udruge GONG.
U koordinaciji su, uz navedenu udrugu i SMART, CESI, Srpski demokratski forum, O-zona, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Izvor, Autonomna ženska kuća Zagreb, Zelena akcija, OGI, CMS, B.a.B.e., HHO, Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoc – Vukovar, Odbor za ljudska prava Karlovac, Dalmatinski odbor solidarnost, Organizacija za građanske inicijative, Projekt građanskih prava - Sisak, Koalicija za promociju i zaštitu ljudskih prava – Osijek i Ženska mreža Hrvatske.
Komentari:
Slažem se da su mnogi ljudi presiromašni da bi isli kod odvjetnika, no to ne znači da treba dozvoliti svakome da se bavi pružanjem pravne pomoći. To znači da treba ozbiljno redefinirati odvjetničku tarifu, promjeniti zakon o odvjetništvu itd.
Aktualno stanje po kojem mnoge nevladine udruge pružaju pravnu pomoć je najblaže rečeno karastrofalno jer one ne podliježu nikakvoj kontroli bilo koga; često puta u udrugama volontiraju studenti prava, nediplomirani pravnici i pravi pravcati nadripisari koji ljudima nanose više štete no koristi.
Pravo je egzaktna znanost koja podrazumijeva i egzaktno postojanje u naravi. Jednako kao što auto ne može voziti netko tko nema položen vozački ispit (iako sam auto možda vozi i bolje od nekog tko ima položen ispit), jednako kao što operirat srce ne može netko tko nije završio medicinu i specijalizirao kirurgiju, jednako tako ni pravnu pomoć ne može pružati netko tko nije diplomirao pravo i položio pravosudni ispit. To su minimalni uvjeti bez kojih ne bi smjelo biti riječi o pružanju pravne pomoći.
Druga je stvar bezobrazna pozicija odvjetničke komore te njihova veza i utjecaj na politiku. To treba razbiti i njihove zarade svesti u normalne okvire.
Ja, naprotiv smatram da bi država trebala financirati udruge za pružanje pravne pomoći tako visokim iznosima novca da one mogu angažirati inozemne pravne eksperte. Dakako, trebalo bi definirati kriterije prema kojima bi se odreðivalo tko ima pravo na takvu pravnu pomoć.
Primjera radi, pitam te tko ima novaca da angažira odvjetnika koji će onemogućiti devastaciju Osorščice, Artatora ili Studenčića ovdje ili Cvjetnog trga ondje, Marjana tamo itd.
To su dva posve odvojena pitanja. Pravdu (bolje rečeno - pravo) dijele suci, a hoće li to zaista raditi ovisi u velikoj mjeri o odvjetnicima. Odgovor glasi, zaraðivali bi inozemni odvjetnici. A ja te pitam, a zašto ne bi?
I ja mislim da smisao postojanja i rada udruga nije zarada, već nešto drugo, a na ovome one ne bi zaraðivale. Njihov bi posao bio samo da utvrde tko ima pravo na pravnu pomoć, te nalaženje i angažiranje odgovarajućeg eksperta. Prvi posao: naći Erin Brockovich za one jadnike sto umiru od azbestoze.
Tvrdiš da ovakvu devastaciju Osoršćice napravljenu od države niti u jednoj državi ovoga svijeta nebi mogao spriječiti niti najbolji odvjetnik. Oprosti, ali nije je izvela država nego jedna kompanija dijelom u državnom vlasništvu. Ekipa inozemnih eksperata bi raščerečila sudionike dok kažeš "antena"
Primjedbe na sadržaj i proceduru s argumentacijoim predočile su javnosti, citiram:
mišljenja su kako je proces izrade i donošenja ovog Zakona samo prividno transparentan te kako će Zakon ovakvog sadržaja stvoriti pretpostavke za uspostavljanje monopola odvjetnika, a što će za graðane u konačnici značiti nemogućnost dobivanja one pravne pomoći koju, zbog lošeg imovnog stanja, ne mogu platiti.
Koalicija udruga traži povlačenje Prijedloga Zakona iz procedure, ponovno formiranje radne skupine te otvaranje prave javne rasprave o predmetnom Zakonu kako bi se graðanima omogućilo ostvarivanje prava zajamčenih meðunarodnim konvencijama te ustavom RH.
Od brojnih primjedbi na sadržaj i tekst Prijedloga zakona koalicija posebice ističe sljedeća četiri:
1) Preuzak krug pravnih stvari (vrsti predmeta/sporov a) u kojima je moguće odobriti pravnu pomoć, što diskriminira graðane jer će morati plaćati pravnu zaštitu u drugim vrstama predmeta. Ovime se ostvaruju pretpostavke za stvaranje monopola odvjetnika. Naime, člankom 5. Prijedloga zakona propisano je u kojim se pravnim stvarima (vrstama predmeta/sporov a) može odobriti pravna pomoć, meðutim krug tih pravnih stvari je preuzak, a u svim ostalim pravnim stvarima pravna se pomoć pruža od strane odvjetnika, to jest sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu, što znači da će graðani takvu vrstu pravne zaštite biti prisiljeni plaćati prema odvjetničkoj tarifi.
Graðani lošeg imovnog stanja ne smiju biti ograničeni u tome za koje će im se vrste predmeta pružiti pravna zaštita o trošku države jer se time derogira njihovo Ustavom zajamčeno pravo na pristup sudovima i drugim tijelima pred kojima imaju ostvariti svoja prava. Njima se besplatna pravna pomoć mora pružiti u svim predmetima i pravnim stvarima te ih država ne smije ograničavati odredbama ovakvog Zakona.
Primjer: graðanin lošeg imovnog stanja traži pravnu pomoć za pravnu stvar za koju se pomoć ne može dobiti temeljem odredbi ovog Zakona. Bit će upućen na odvjetnika kojem neće moći platiti odvjetničku nagradu, slijedom čega neće moći dobiti pravnu zaštitu.
2) Sužava se krug graðana koji bi, s obzirom na loše imovno stanje, mogli ostvariti pravo na pravnu pomoć, a moguće su i zlouporabe, posebice u slučaju „pravne pomoći u slučaju pravičnosti“. Zakonodavac je nejasno propisao koji su maksimalni prihodi kućanstva u kojem živi osoba koja je zatražila pravnu pomoć.
Takoðer, ostavljeno je previše prostora za diskrecione prosudbe nadležnih tijela i zlouporabu zbog činjenice kako se većina imovinskih prilika uopće neće provjeravati jer su nadležna tijela očigledno nedovoljno ekipirana.
Takoðer, “pravna pomoć iz razloga pravičnosti“ bitno će opteretiti rad sudova, a notorna je činjenica da sudski postupci ionako traju predugo. Budući se ovakav zahtjev po ovom kriteriju može staviti u bilo kojoj fazi postupka, vrlo vjerojatno će to dovesti do ozbiljne zlouporabe prava (uglavnom onih koji imaju moć i utjecaj), a posljedično može bitno usporiti ostvarenje efikasne pravne zaštite.
Primjer: Pravnu pomoć temeljem ovog Zakona neće moći ostvariti majka dvoje studenata koja živi u iznajmljenom stanu i ima mjesečne prihode od npr. 4.000,00 Kn. Od tih prihoda plaća najamninu u iznosu 1.000,00 Kn mjesečno, režije u iznosu od 800,00 Kn mjesečno, a od ostatka iznosa mora prehraniti sebe, djecu te im platiti školovanje ili minimalno knjige. S kojim će sredstvima ona pokriti troškove odvjetničke nagrade
S druge strane, dioničar u trgovačkom društvu koji nema stalna primanja, ali dobro zaraðuje na tržištu kapitala, mogao bi zatražiti zaštitu svojih prava putem instituta besplatne pravne pomoći jer možda ne prikaže realno imovno stanje, a istovremeno ga nadležno tijelo ne provjeri.
3) Propisana procedura te sustav nadzora nad provedbom Zakona neefikasni su, dugotrajni i neće dovesti do adekvatnog rješavanja problema onih graðana koji nemaju novaca za odvjetničke nagrade i ostale troškove.
4) Uloga udruga u pružanju pravne pomoći minorizira se te ograničava, čime se zanemaruje kultura graðanskog djelovanja za opće dobro i poštivanje ljudskih prava. Graðani će ostati zakinuti jer su udruge do sada pružile pravnu pomoć u više od 100.000 slučajeva.
Naime, pojedine udruge pozvane su na sudjelovanje u izradi Prijedloga zakona, ali nije napravljen sustavni pregled pravnih stvari (predmeta) u kojima su udruge do danas pružale pravnu pomoć.
Nastavno, početkom 2005. godine radna je grupa prestala s radom, a nacrt Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći objavljen je na Internet stranicama Ministarstva pravosuða, gdje je stajao 2 godine, meðutim komentari na isti nikada nisu objavljeni. Takoðer, udruge su tražile dostavu prijedloga zakona, meðutim nisu ga dobile. Naziv zakona je primijenjen u zakon o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, a komentari udruga koje su bile članice radne skupine za izradu zakona drugog naziva nisu prihvaćene.
Prividna transparentnost i minoriziranje udruga osobito su vidljivi u tome što se Prijedlogom predviða njihovo djelovanje u znatno suženom segmentu (savjetodavna pomoć i pomoć pred upravnim tijelima). Istovremeno se izostavlja mogućnost bilo kakvog relevantnog postupanja i djelovanja pred sudskim tijelima gdje se u najvećoj mjeri odlučuje o pravima i obvezama graðanske naravi, te o ljudskim pravima u najširem smislu.
Takoðer, u potpunosti je izostavljena uloga i mogućnost djelovanja udruga graðana u smislu praćenja pravnih postupaka , a s ciljem detektiranja problema u vezi zaštite ljudskih prava (primjerice u bolnicama, kazneno-popravn im ustanovama, institucijama socijalne skrbi i slično). Za udruge je to vrlo važan segment pravne pomoći.
Preuzeto s portala Zamirzine (www.zamirzine.net/.../)
Ideja pak da DRŽAVA plaća UDRUGAMA VISOKE IZNOSE NOVCA kako bi oni mogli angažirati inozemne pravne eksperte je valjda nešto najnevjerojatni je što sam čuo u posljednje vrijeme i toliko je nelogično i protivno razumu da se ne da uopće komentirati.
Osim toga, u hrvatskoj i postoji institut besplatne pravne pomoći koji se pokreće kod Odvjetničke komore i koji je (apsolutno nevjerojatno) posve neiskorišten (odnosno nedovoljno iskorišten) od strane hrvatskih graðana.
Sve i da nije tako, ne vidim što bi točno promjenila odredba da država plaća visoke iznose novca udrugama ne bi li ove angažirale inozemne pravne eksperte?
Prije svega ne vidim zašto bi država udrugama morala plaćati bilo što kad se jasno nazivaju nevladinim udrugama, zatim ne vidim zašto bi plaćale visoke iznose novca i na koncu ne vidim zašto bi se plaćali inozemni pravni eksperti i kako bi oni točno pomogli u konkretnoj domaćoj situaciji ?
Ja pak vidim zašto bi plaćale visoke iznose novca: zato što je istjerivanje prava skupo. Pogledaj samo odvjetničke tarife, a da o onome preko toga ne govorimo.
Zašto bi se plaćali inozemni pravni eksperti? Zato da dobiju konkurenciju i da ne ostanu jedini pjetlovi na tom hrvatskom pravosudnom bunjištu.
Ono gore je odgovor i na tvoje pitanje kako bi pomogli u konkretnoj domaćoj situaciji.
Smatram da treba srušit mit o odvjetničkoj tarifi; odvjetnička tarifa odreðuje se prema vrijednosti predmeta spora i zato može varirat u širokom rasponu. Većina predmeta zbog koji graðani angažiraju odvjetnike kreću se u domeni graðanskog (posebice stvarnog) prava što znači da domininiraju vlasničke, posjedovne i obveznopravne tužbe.
Vrijednost predmeta spora za te se tužbe (osim s izuzetkom obveznopravnih) kreće od 1000 - 10 000 kn, što znači da sastav tužbe, obrazloženi podnesak i zastupanje na ročistu košta 25 - 50 bodova, dakle 250,00 do 500,00 kn.
Smatram da je to sasvim razumna cijena zastupanja jer je primjerice sat vremena automehaničara u Renaultovom salonu u Rijeci 290,00 kn. Redovni servis Renault Twinga košta 1.500,00 kn. Odvjetnik s druge strane naplaćuje 250,00 kn zastupanja na ročistu tužbe do 1.000,00 kn VPS-a pa je nesrazmjer očit (jer ročište može trajat 5 minuta, a može i dva sata).
Druga je stvar ta što mediji uglavnom prenose javnosti interesantne slučajeve u kojima se honorar odreðuje po uspjehu u parnici, ostvarenom ugovoru i sličnom, gdje se spominju astronomske cifre. Takvi slučajevi nisu mjerilo odvjetničkih honorara i predstavljaju izuzetak.
Štoviše, uvjeren sam da većina onih koji govore o odvjetničkoj tarifi nikada istu nisu niti imali u rukama, a kamo li da su je pokušali pročitati.
Za tebe je "istjerivanje prava skupo" pa je to razlog zašto bi država trebala plaćati "inozemne pravne eksperte", ali istovremeno istjerivanje pravde koje "skupo" naplaćuju hrvatski odvjetnici predstavlja problem i monopol.
Uopće mi je glupo da još uvijek debatiram o nečem toliko apsurdnom kao što je tvoj prijedlog za plaćanjem inozemnih pravnih eksperata. Pojavljivanje bilo kojeg stranog odvjetnika na sudu u Italiji (osim u svojstvu javnosti na raspravi) kažnjava se kaznom zatvora. O kakvim ekspertima ti pričaš i zašto bi ih trebali plaćati domaći porezni obveznici zaista ne znam. Predpostavljam da se radi o ishitrenoj rečenici koju je sada teško povući pa je treba braniti pod svaku cijenu. Sretno u tome.
A glede pravne pomoći inozemnih eksperata već sam napisao da je to moj apsurdni odgovor na apsurdnu situaciju da se donosi spomenuti zakon koji će nakon sudaca i od odvjetnika napraviti svete nedodirljive krave, a brojne graðane svesti na nemoćne žrtve bogatih i moćnih, bogatstava mahom sumnjivog porijekla. Mislim da se ovim zakonom želi okončati proces prvobitne akumulacije kapitala bez suvišnih ometanja od strane sirotinje.
Logika kojom i dalje braniš (sada već) priznati apsurd je smješna; na apsurd odgovoram apsurdom. Ni tu se ne slažemo. Ja smatram da na apsurd treba odgovoriti razumnim prijedlogom i na taj način najbolje dezavuirati primarni apsurd. Ponavljam kako smatram da je apsurda mnogo manje no što ih ti u svojim postovima pretenciozno prezentiraš, no sama činjenica da do sada nisi odgovorio niti na jedan argument koji sam iznio govori dovoljno. Nisam bespogovorni zaštitnik odvjetnika. Ipak fascinira me mentalitet ljudi koji su u stanju zadužiti se do posljednje lipe ne bi li kupili novi auto, u stanju su za isti auto plaćati minimalno 1.500,00 kn redovitog servisa (uglavnom za pečat u knjižici), ali su istovremeno spremni prodati kuću koju su gradili 20 godina na obrazcu kupoprodajnog ugovora iz Narodnih novina koji košta 0,50 kn jer im je za najveću kupoprodaju života teško izdvojiti 1.220,00 kn sastava i provedbe ugovora od strane odvjetnika.
Takvima bi "besplatne" pravne pomoći došle savršeno.
Na koncu, u želji da budem a contrario tebi i logici "apsurdom na apsurd", ja predlažem sljedeće;
- da vlada pusti u proceduru ovaj zakon i maksimalno reducira nelegalnu pravnu pomoć i nadripisarstvo,
- da se pristupi izmjeni Zakona o odvjetništvu a posebice Tarife odvjetniče komore u smjeru u kojem bi se broj bodova povećao s minimalnih 25 na najmanje 50 , a smanjio s 1000 na najmanje 500, sve ovisno o vrijednosti predmeta spora
- da se promjeni Statut odvjetničke komore i omogući bolje kaznjavanje onih odvjetnika koji su se ogriješili o Statut i etiku
- da se javnom edukacijom potiče graðane da iskoriste svoju mogućnost besplatnog zastupanja od strane odvjetnika a koja do sada nije dovoljno iskorištena
i konačno, da se objektivnijim novinarskim izvještavanjem stekne ispravan dojam da je po postojećim propisima u RH moguće dobiti odvjetničko zastupanje za 250,00 kn po ročistu i svakoj radnji u najčešćim sporovima kod Općinskih sudova.
Vjerujem da bi ove mjere povećale pravnu sigurnost graðana u RH.
Ovime raspravu (barem s moje strane) smatram završenom.
Rečenicom "Glede financiranja NVO uopće nisi u pravu; stvar je svake države ponaosob i njezine vlade u kojoj će mjeri i hoće li uopće financirati NVO" prvo kažeš da nisam, a onda (u istoj rečenici) da jesam u pravu. Istina je da je to stvar države i njene Vlade, ali u eri postbrežnjevlje vskog eurointegracijs kog suptilnog ograničavanja suverineteta državama ostaje malo toga da bude njihova stvar. Pogotovo dok čuče pred vratima kao psi beskućnici.
A što se tiče svinjaca u RH, nevladin sektor nije ništa prljaviji od drugih sektora, sfera ili područja, pa bila to politika, vlast, vojska, Crkva, sudstvo ili kultura.
Tvoji prijedlozi mi se kao nepravniku čine prilično razumni, no tko sam ja da o tome sudim. Ostajem pri tvrdnji da je odvjetnička branša (a prije nje javnobilježničk a) stekla apsurdni monopol koji se novim zakonom još učvršćuje. Na to gledam kao potencijalna žrtva tog zahvata, a kao ilustraciju svoga mišljenja o odvjetnicima mogao bih ispričati koji vic.
No problem s vicevima o tom društvu je što odvjetnicima nisu smiješni, a njihovim žrtvama nisu vicevi nego gorka istina. Znaš li onaj - kako prepoznati da odvjetnik laže? Odgovor glasi: miče usnama.
Da li i uvijek pokušavaš impesionirati ljude teško razumljivim jezikom? A ono o "inozemnim pravnim ekspertima" i načinu njihovog angažiranja i plaćanja ti zbilja nije trebalo. Ni vicevi ti nisu baš neki....
A da vicevi o odvjetnicima nisu "neki" već sam upozorio, jer kao što rekoh ti vicevi odvjetnicima nisu smiješni, a ostalom svijetu nisu vicevi. Kažeš, nisu ti smiješni