Posvuda oko nas još uvijek postoje podjele na muške i ženske poslove, kao i dvostruka mjerila u pogledu moralnog i nemoralnog, visine plaće, mogućnosti napredovanja. Na srednje pozicioniranim upravljačkim mjestima ima dosta žena i tamo gdje se dobro koriste tradicionalne osobine kao samodisciplina, radišnost i poslušnost, ali ne i na top pozicijama koje omogućuju stvarnu autonomiju i puno novca, piše Ira Cupać Marković u otočnom dodatku Novog lista za ožujak 2012.
Dan žena je iza nas. A što je sa ženama i ženskim pravima svaki dan? E, to je tema o kojoj se može na dugo i na široko. Mnogima će se na temu ženskih prava u startu podignuti kosa na glavi i reći će: što biste još htjele, a kada im se žene požale kako su preopterećene, nerijetko ih se zaustavlja uz konstataciju: dobile ste što ste zaslužile, jeste li htjele ravnopravnost, pa sad je imate.
Kako stojimo s ravnopravnošću u poslovnom svijetu, ima li značajnih promjena po tom pitanju posljednjih godina, je li ženama danas lakše ili ipak nije, kakva su im iskustva u poslovnoj suradnji s drugim ženama, da li neke poslove radije raspoređuju kolegama, a neke kolegicama, pitali smo nekoliko žena iz lošinjskoga poslovnog svijeta, gdje je zamjetan velik udio žena na rukovodećim i odgovornim funkcijama kao i u civilnom sektoru.
Dogradonačelnica Grada Malog Lošinja, Ana Kučić, primjećuje da je posljednjih deset godina pozitivan trend zapošljavanja žena na rukovodećim radnim mjestima:
– To me izuzetno raduje, jer vjerujem da će žena svakoj muškoj radnoj sredini donijeti drugi pogled na situaciju, ženski pogled. Iako stereotipna razmišljanja ne smatram mjerodavnima i primjenjivima, istina je kako najčešće muškarci i žene ne rješavaju probleme i situacije na isti način, što se u poslovnom svijetu može iznimno dobro iskoristiti. Kao dogradonačelnica primijetila sam kako se najbolje izvrše oni projekti na kojima rade muški i ženski djelatnici zajedno. Ženska intuitivnost i temeljitost, s muškim samopouzdanjem, upornošću i analitičnošću postižu izvrsne rezultate, kaže dogradonačelnica Ana Kučić.
Top pozicija
Aktivistica i poduzetnica Bojana Genov, voditeljica lošinjskog Centra za zdravo odrastanje »Idem i ja«, ulogu žena u poslovnom svijetu propituje na drugačiji način:
– Postoji potreba da se definira što je to uistinu rukovodeća pozicija. Znamo da postoje formalni i neformalni centri moći, pa valja uvijek razmotriti jesu li sve te brojne žene stvarno u poziciji odlučivanja, odnosno potpuno autonomne u svojim odlukama. Kada dobro pogledamo kadrovske sheme, ne samo u našem gradu, vidjet ćemo veliki prirast žena na srednje pozicioniranim upravljačkim mjestima, tamo gdje se dobro koriste tradicionalne ženske osobine kao samodisciplina, radišnost i poslušnost, ali ne i na top pozicijama koje omogućuju stvarnu autonomiju i puno novca.
Konkretno, to što su žene na rukovodećim položajima u Malom Lošinju, osim što ih je dobro vidjeti na tim pozicijama, ne smatram da donosi ikakve značajne pomake za postizanje ravnopravnosti i pravedniju raspodjelu društvene moći između spolova. Ne bih rekla da je danas ženama lakše jer se pred njih postavljaju golema očekivanja koja mogu ispuniti samo superžene. Obaveze privatne sfere još su uvijek na leđima žene, koje kod kuće kuhaju, čiste, njeguju djecu i starce. Nisam još nikada vidjela razgovor s poznatim muškim likom u kojemu ga pitaju kako usklađuje osobne i profesionalne obaveze, zato što on to i ne mora.
Žene u pravilu na ta pitanja papagajski odgovaraju da sve stignu, valjda jer su tako super, jer niti jedna neće priznati da nema šanse da bi to uspjela bez pomoći baka, teta ili drugih žena koje plaća da je zamijene na području za koje ju je cijelo društvo uvjerilo da je njezina isključiva odgovornost. Istovremeno je natjecanje u profesionalnom životu sve žešće i za profesionalni uspjeh moraju biti još dodatno bolje jer su žene. Zato tvrdim da ženama nije lakše i da nitko niti ne vodi računa o tome da bi im trebalo olakšati. Jednostavno, od žena se očekuje da budu superžene, zaključuje Bojana Genov.
Doza poštovanja
Pročelnica Upravnog odjela za komunalni sustav, urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša, Tanja Jović, smatra da je biti žena u pretežito ženskoj radnoj sredini kakva je Grad Mali Lošinj, ali u muškom poslovnom svijetu, veliki izazov:
– U poslu se svakodnevno i najviše susrećem s kolegama, međutim u komunikaciji ne osjećam razliku koju bih povezivala činjenicom da sam ja žena, čak štoviše, osjećam određenu dozu poštovanja. Vjerojatno se to može pripisati i činjenici da su kolege svjesni obima i težine poslova koje obavljam. Međutim, ženi obaveze ne prestaju sa završetkom radnog vremena, jer se treba posvetiti i tradicionalnim kućanskim poslovima i obitelji. U svemu definitivno treba naći ravnotežu. Ne bih ulazila u teorije da li to od nas očekuje okolina ili mi same, međutim činjenica je da se žene u 24 sata susreću s brojnim obavezama uz one poslovnoga karaktera. Ne bih se usudila generalizirati jer sam se u svom životnom vijeku susrela i sa osobama muškog spola koje su savršeno dobro odrađivale ženski paket obaveza. Što se tiče raspodjele poslova na poslu, najmanje se služim kriterijima zasnovanim na spolnoj strukturi zaposlenika, već se više orijentiram na kvalitetu i lakoću s kojom izvršavaju zadatke, komentira pročelnica Jović.
Anonimne ankete
Pročelnica lošinjskog Upravnog odjela za financije, turizam i gospodarstvo, Mirta Lozančić, smatra da je muškarcima u poslovnom svijetu puno lakše nego ženama, prvenstveno stoga što im je lakše uskladiti posao s privatnim životom.
– U našem društvu žene snose najveći teret obitelji kojega moraju vješto usklađivati s poslovnim obvezama, a koje su strašno velike i ne prestaju dolaskom kući, ukoliko ste žena na rukovodećem položaju. Na sreću, žene imaju tu sposobnost da mogu istovremeno uspješno obavljati više poslova, što sigurno nije u stanju niti jedan muškarac.
Također, ženama je teže i zbog toga što ih se vrlo često ne doživljava ozbiljno, a najblaže rečeno, sigurno ne tako ozbiljno kao što bi se doživljavalo muškarca koji bi radio isti taj posao. Meni je jako drago što je u Malom Lošinju vrlo veliki broj žena na rukovodećim položajima jer smatram da su žene organiziranije i konkretnije u obavljanju posla. Nemamo previše vremena pa smo ga prisiljene što efikasnije iskoristiti. Iz osobnog iskustva znam da će ono što žene dogovore biti sigurno i realizirano tako da vrlo rado surađujem sa ženama i nadam se da će ih i ubuduće biti puno više na rukovodećim položajima, zaključuje Mirta Lozančić.
Ravnetljica Lječilišta Veli Lošinj, Renata Žugić, rukovođenje ustanovom preuzela u rujnu 2008. godine:
– Smatram da sam uspješna, ali ne samo zato jer smo vratili dugove, poslujemo pozitivno i redovno podmirujemo sve obveze prema zaposlenima, već najviše jer je Lječilište dobilo nagradu Najposlodavac za 2011. godinu u kategoriji firmi do 50 zaposlenih. Nagrada se dobiva na temelju anonimnih anketa kojima se ocjenjuje zadovoljstvo zaposlenika na radnom mjestu i zadovoljstvo svojim poslovodstvom. Kolege me podržavaju u nastojanjima da podignemo ustanovu i opet krenemo put zlatnih vremena. U mom mandatu sam tipično ženski uspjela »odraditi« i trudnoću, roditi, raditi praktički cijelo vrijeme, dočekati da mi sin krene u vrtić i biti i mama i žena s karijerom istovremeno. Može se sve ako imate podršku među svojim kolegama i ako volite ono što radite. Kao šefica prvo sam naučila da nisam uvijek u pravu, da se mora saslušati kolege, uzeti u obzir njihova iskustva, odmjeriti i na kraju odlučiti i stati iza te odluke. Odgovornost se ne smije prebacivati nikome, kritike treba preuzeti samo na sebe, a pohvale podijeliti sa svima. Tu treba tražiti najveću razliku između stila upravljanja muškaraca i žena. Žena će reći hvala i što je našim suradnicima sigurno najvažnije – reći će oprosti, ako vidi da je negdje pogriješila, navodi Renata Žugić.
Tolerancija okoline
– Imala sam sreću da sam živjela u sredini u kojoj nikad nisam imala priliku osjetiti bilo kakvu rodnu diskriminaciju. Odrasla sam i živim u obitelji u kojoj se nisu pravile razlike među spolovima, a tako je bilo i na mojim dosadašnjim radnim mjestima. Oduvijek sam bila okružena ljudima koji su mi pružali potporu u karijeri, jer svakoj je ženi pomalo izazov održavanje ravnoteže između obiteljskog i poslovnog života. I u jednom i u drugom važno je da postoji tolerancija i razumijevanje okoline, kaže voditeljica edukacijskih programa u velološinjskom Centru za istraživanje mora Plavi svijet, Jelena Basta.
– Kod raspodjele radnih zadataka ne pravim razlike i ne razmišljam o spolovima, već svakog suradnika gledam sasvim osobno i ovisno o situaciji. Međutim, činjenica jest da u pretežno ženskom okruženju »bolje prolaze« muškarci i obratno. Unatoč svojim dobrim iskustvima, svjesna sam da posvuda oko nas još uvijek postoje podjele na muške i ženske poslove, kao i dvostruka mjerila u pogledu moralnog i nemoralnog, visine plaće, mogućnosti napredovanja i slično i to me užasno rastužuje. Ipak, vjerujem da se barem kod nas, stvari polako mijenjaju na bolje. Iako, na žalost, za neke žene i suviše sporo, komentirala je Jelena Basta.
Direktorica razvojnih projekata u Jadranci d.d., Tatjana Braškić, prisjetila se kako je završila Srednju pomorsku školu, nautički smjer, a u razredu je bilo čak 7 učenica i 14 učenika:
– Bilo je jako zanimljivo, mi smo se uvijek izborile za naše pozicije, iako smo se morale truditi više. Početak rada u Jadranki je bio moj sljedeći izazov. Nakon malo više od godine dana rada u financijama i računovodstvu postavljena sam za direktoricu smještaja, pa onda direktoricu ugostiteljstva, a sa 34 godine sam rukovodila hotelima, kampovima, restoranima... Većina direktora/voditelja bila je starija od mene i bili su muškarci. Nije bilo lako, ali je uvijek bilo najvažnije uspostaviti odnos međusobnog poštovanja, prenositi svoje znanje, ali i prihvaćati dobre savjete i iskustva, pokušati uvijek naći u svakome nešto dobro, ići prije s pozitivnim.
Mogu pohvaliti kadrovsku politiku u Jadranki jer se uvijek vodilo računa o sposobnostima, prije nego o spolu, a mislim da se kao mala otočna sredina ne možemo razbacivati kadrovima i da možda tu žene prije i lakše dođu do izražaja. Kod biranja suradnika nisam nikada davala prednost spolu, međutim, moram priznati da su me kolegice rijetko razočarale u odnosu na kolege, žene su pouzdanije i točnije, kaže Braškić.
Bistrije glave
– Žena radom i upornošću može napredovati. Sjećam se da sam počela nakon studija slažući prospekte i uglavnom kuhajući kavu, a onda, dalje, korak po korak, uz dobru organizaciju posla, kaže direktorica Radija Lošinj – Radija Jadranka, Marta Fazlić.
– Organizacija posla sigurno je jedan od važnijih razloga zbog kojeg muške kolege biraju žene za suradnice. Žena organizira u većem dijelu obiteljske obaveze i kućanstvo, a danas često treba biti mađioničar da se uskladi obitelj i posao. Muškarci će se sigurno složiti kako smo mi žene osobe od veće odgovornosti i povjerenja, da će nešto biti na vrijeme učinjeno i da ćemo bolje skuhati ručak, kao što će se složiti da su oni neosporno bolji upravljači automobilom i ti koji bistrije glave odlučuju. Većina muškaraca bi vrlo teško prihvatila vođenje kućanstva i posla na način na koji to čine žene na rukovodećem radnom mjestu, kaže Fazlić. Možda ulazak u EU ubrza i taj proces jer kao što je odvajanje otpada u Njemačkoj prisutno već 30 godina, a kod nas kreće praktički od danas, tako će od sutra ulaskom u EU možda krenuti bržim korakom još veća prava žena. Brakovi su sve kraćeg vijeka, uz ostalo, i zbog toga jer se većina muškaraca ne može nositi sa samostalnom, obrazovanom, neovisnom, poslovnom ženom i majkom. Danas nije rijetko sresti samohranu majku ili oca, a da li tome kumuju veća prava žena, neka svak prosudi sam. Desetak godina radim na rukovodećem radnom mjestu s kolegama. Taj dugi staž u muškom okruženju govori sam za sebe, znači da se da izdržati. Dogodi se da mi je više puta lakše samoj odraditi posao nego delegirati kolegama, ali muške kolege imaju svojih vrlina što će zasigurno i oni reći za žene kao kolegice, komentira Marta Fazlić.
Đurđica Šimičić direktorica ureda Turističke zajednice smatra da je danas ženama lakše u poslovnom svijetu:
Karakterne osobine
– Mislim da kao žene imamo prednosti. Imamo nešto viši nivo kompromisa koji je često potreban, razumjevanje i blaže pristupamo rješavanju problema. Osobno sam vedrog i pozitivnog karaktera, a samim time lakše rješavam probleme i donosim odluke. U poslovnom svijetu važno je imati znanje, stav i biti dosljedan. Tada nije presudno jesmo li žena ili muškarac, iako u pravilu muškarci problem pojednostavljuju i rješavaju, a žene ih temeljito razlučuju i rješavaju. Zato često ovisi o kojem se projektu radi i koja je osoba odgovorna za provedbu. Najčešće nije važan spol, nego kompetencija, želja za rezultatom i poštovanjem rokova, odgovornost, kolegijalnost. Uvijek poštujem kolegice i kolege na jednak način, ukoliko su odgovorni, profesionalni i poštuju pravila struke. Važno je da su kvalitetni kao osobe, da imaju dobre karakterne osobine i imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju. Kao supruga i majka troje djece mogu reći da mi je olakšavajuća okolnost što mi obitelj pomaže u svakodnevnim obvezama, ali veliki dio ipak čeka mamu. Obitelj je ta koja mi uz izuzetno odgovoran posao stvara pozitivnu energiju i snagu za nove izazove, kaže Đurđica Šimičić.
Pročelnica Ureda Grada i upravljanja gradskom imovinom, Ružica Baumgarten smatra da je jedan od odgovora na izazove vremena u kojem živimo i radimo, uzlazni trend aktualizacije potrebe promjena u menadžerskom stilu:
– Rukovođenje danas, gotovo na svim poslovnim razinama traži sve više »ženski pristup« kojeg definiraju osnovni prepoznatljivi elementi, a to su emocionalna otvorenost, manji stupanj agresivnosti, kvalitetnije delegiranje zadataka, decidirani zaključci i stvaranje preduvjeta za njihovu realizaciju, akcentiranje važnosti suradnje. No, stvarnost ukazuje, odnosno prepoznaje neadekvatnu percepciju spolnih razlika u poslovnom svijetu. Možda baš zahvaljujući toj činjenici žene su visoko motivirane i angažirane na svojim rukovodećim pozicijama dokazujući suprotno kroz primjenu »ženskog pristupa«, kaže Ružica Baumgarten.
POZICIJE ODLUČIVANJA
Znamo da svi međunarodnopravni dokumenti ističu potrebu veće zastupljenosti žena na pozicijama odlučivanja, jer se smatra da će postizanjem kritične mase od oko 30 posto žena biti promijenjen način i sadržaj donošenja odluka. Jasno je da to mora biti praćeno i socijalizacijom i obrazovanjem žena za ravnopravnost, jer samo povećanje broja patrijarhalno formiranih žena ne donosi ništa značajnije za žene, kao posebnu interesnu skupinu, niti za unapređenje društva općenito, ukazuje Bojana Genov.
SVE ŽENE LOŠINJA U Malom Lošinju mnogo je žena na rukovodećim položajima, među ostalim, Lošinj ima dogradonačelnicu, u gradskoj upravi sva pročelnička mjesta su u rukama žena, a žena i glasno govori u ime Grada. Od petnaest vijećničkih mjesta u Gradskom vijeću, pet su zauzele žene. Žene upravljaju i rukovode u lošinjskoj Osnovnoj školi, Turističkoj zajednici, Centru za socijalnu skrb, Lječilištu, Dječjem vrtiću, Pučkom otvorenom učilištu, Lošinjskom muzeju, žena je na čelu Osorskih glazbenih večeri, Općinskom sudu, Prekršajnom sudu, županijskoj ispostavi za graditeljstvo i zaštitu okoliša, na poslovima građevinske inspekcije, a žene uspješno vode i privatne tvrtke i obrte.
SVIJET BI BIO BOLJI
Žene se moraju više potruditi da bi uspjele – od škole, fakulteta pa do posla, a one koje uspiju, sigurno su vrlo sposobne, dok muškarci ipak lakše prođu pa na odgovorna mjesta dođu i oni koji nisu naročito sposobni. Žene nisu sklone rizicima, ako se pogledaju svjetske krize, propale banke koje su urušile svjetsku ekonomiju, na čelu su im bili muškarci, žene to nikada ne bi napravile. I na kraju, kada bi svijetom vladalo više žena sigurno bi bolje živjeli, bilo bi manje ratova, više ljubavi, manje onečišćenja okoliša i svima bi bilo bolje, zaključuje Tatjana Braškić.
DANAS JE TEŽE
Mislim da je ženama danas teže jer veća prava nose i veće obveze prema radnom mjestu, domaćinstvu, obitelji. Traži se bolja organiziranost i bolja usklađenost dnevnih obveza koje se gomilaju iz dana u dan, a koje danas narušavaju visoki troškovi života. Mlađe generacije imaju još puno posla da niveliraju prevlasti u kuhinji i na poslu. Za nas još uvijek vrijede stihovi Buldožera iz 1980. godine: »Žene su snene, žene su ukras prirode, žene su ženstvene .....muškarci su pravi muškarci, one ih mole da ih vole, da ih vole... U našoj sredini glavnu, završnu riječ, u velikoj većini i u poslovnom odlučivanju i obiteljskom, kao direktori, kao očevi, kao djedovi, još uvijek drže muškarci, komentirala je Marta Fazlić.
Komentari:
sve je to status tipa žena od ovoga ,kćerka od onoga,prsten,ca peli,hdz,uvalji vanje u državnu službu,ili paradržavnu ,svejedno uglavnom sateliti svojih muških gazda
no dobro ,ako se to reklamira kao "ženski"uspjeh. ..prigodno
Prevedeno na konkretnu situaciju, intuitivna Ana Kučić i analitični Gari Capeli su dream team koji se nadopunjuje svojim osobinama. Bilo bi zanimljivo doznati kako Ana Kučić, koja podcjenjuje svoju analitičnost, upornost i samopouzdanje, na svome radnom mjestu koristi svoju intuitivnost. I kakvoj je korelaciji ta intuitivnost sa njezinim obrazovanjem, stečenim akademskim stupnjem i možebitnim korištenjem ovih osobina na radnom mjestu.
Od jedne školovane žene nisam očekivao da će izvaliti ovakvo što. Priča o ženskoj intuiciji služi samo tome da se na fin način kaže kako muškarci koriste mozak i misle, a da žene ne misle jer ga nemaju. Zar muškarci nemaju intuiciju ili je ženska bolja
Ove su žene odlične, daju sve od sebe i govore ono što su naučile da treba govoriti. Tako su odgojene, za to su nagraðivane i za to su dobile lijepe poslove na kojima dobivaju lijepe plaće. Uvijek su prosuðivane kao žene.
Da je novinarka isto upitala muškarce, bilo bi divota vidjeti koliko su analitičnosti i trijezne glave unijeli u svoje mudroslove lošinjski kapitalci Šolić, Mužić, Ivković, Nedić, Cappelli, Sarić ....
Sljedeća generacija žena bit će bolje naučene da štite svoje - ženske interese. Vjerovali ili ne, ove će im žene biti uzori, koji će im probuditi ambicije da obavljaju ovakve poslove. Radit će to sa više samopouzdanja i bit će manje čudo za selo.
A kada rodi, neka ide raditi, a ja cu dojiti dijete?
a žene su zakon,dobro,ne sve,pogotovo ne sve iz novog lista
i matrijahat je zakon,i ako ćemo pravo sve što muškarci u svom životu rade,rade radi žena i nastavka vrste(svoje),do bro,na svoj muški način što uključuje ponekad poneki rat
Citat: Pionirka:
Citat:Citat: Administrator je omaškom postavio datum i vrijeme prestanka objavljivanja članka, te se ovime ispričava.
Uspješan poduzetnik je onaj koji ostvari uspjeh na tržištu, tj. uspije prodati svoj proizvod ili uslugu za veću cijenu nego što su mu troškovi. Uspjeh u životu je nešto sasvim drugo. Uspješan poduzetnik nije nužno uspješan općenito u životu. Poduzetnik ne mora imati završenu školu, jer ima uspješnih poduzetnika bez škole, kao i neuspješnih sa završenim fakultetima i doktoratima.
E sad jedno teško pitanje: je li uspješan poduzetnik koji dobro proda svoje proizvode, a nije platio radnicima pa zato ima velik profit?
Menadzerska bolest (klubzdravozivo.com/.../...)
Muskarcima je ocito kronicni umor zapisan u genima, pa su shvatili da je vrijeme da lopticu lagano prebace na drugu stranu.
Istina je da su ove žene uhljebljene i bez brige, znaju da će dobiti svoju plaću. Da osjećaju i malu strepnju, već bi naučile kako se pišu europski projekti i donijeli još kakva sredstva u grad. Mislim da je jedna od njih baš zato i zaposlena, ne znam više koja.
Druga je stvar visina njihovih plaća i koliko one stvarno imaju znanje, radnu etiku i inovativnost za obavljanje ovih poslova.
A nama, stadu lošinjskom, ide na dušu što je visina njihovih plaća - isplaćenih iz proračuna! - najstrože čuvana tajna, pa ovdje možemo samo nagaðati, ali ne i odgovorno tvrditi primaju li te osobe primjerenu plaću svome doprinosu javnom dobru Lošinja i Lošinjana.
sporni su kriteriji po kojima je većina tih žena došla na te polu pozicije
sporni su kriteriji članka,radi se o apologetskom,uv lakivačkom novinarstvu iz motiva poznatih samo novinarki,u njenom poznatom stilu "ne talasaj" izvještavanja iz otočke vukojebine,sa primjesama "kako je drugarica Milka P. rekla da treba izgledati emancipirano žensko čeljade"
Je su li ova radna mjesta(izdatci) potrebna i zašto su djelatnice koje obavljaju te poslove zaslužne. Što su postigle?
Pročelnica Ureda Grada i upravljanja gradskom imovinom
Pročelnica lošinjskog Upravnog odjela za financije, turizam i gospodarstvo
Dogradnačelnica Grada Malog Lošinja
Pročelnica Upravnog odjela za komunalni sustav, urbanizam,
prostorno planiranje i zaštitu okoliša
ovdje je Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (zakon.hr/.../...)
Link Text (www.mali-losinj.hr/)
Link Text (mali-losinj.hr/.../...)
Npr.
Navod 1: "ispitivanje interesa i vrste poduzetničkih aktivnosti i aktivnosti vezanih uz razvitak gospodarstva i turizma"
Navod 2 :Grada Malog Lošinja potpisali su ugovor sa Institutom za turizam o izradi projekta Održivi razvoj turizma Lošinja. U svrhu što kvalitetnije pripreme projekta, u prosincu 2011. godine provedeno je anketiranje stanovnika Grada Malog Lošinja kako bi se doznali stavovi o važnosti i koristi turizma, te se ocijenila kvaliteta postojeće ponude.
Obadva navoda su sa gradske stranice , plaćaju razne institute i druge firme da rade ono što je je njima u opisu posla .Teško je izaći iz ureda i raditi svoj posao osim kada treba cijelo prijepodne piti kavu po gostionicama. Ali za taj posao je naravno potrebna i stručnost a to je zadnji kriterij pri zapošljavanju kadrova u gradskoj upravi.
A kako ti znaš da cijelo prije podne piju kavi po gostionicama? Sigurno cijeli dan sjediš pa tamo ih vidiš
Iako svima dobro poznat plakat, neke osnovne informacije o njemu mnogima su nepoznate. Dakle, za početak recimo da je žena s crvenom maramom na bijele točkice na glavi, koja podiže rukave da bi pokazala snagu mišića poznata kao Rosie the Riveter, odnosno Rosie zakovničarka, a da je zapravo riječ o Geraldine Doyle koja je u trenutku snimanja plakata imala tek 17 godina.
Plakat je izradio umjetnik Howard Miller, a poruka »We can do it!« (Mi to možemo učiniti!) značila je podršku svim ženama da s voljom prionu teškom radu kakav se tražio od Amerikanaca u vojnoj industriji potrebnoj za pobjedu u Drugom svjetskom ratu.
Ipak, prema riječima njezine kćeri Stephanie Gregg, Geraldine Doyle nije imala nikakvu snagu, već samo prelijepo lice i jedva je izdržala težak ritam u metalnoj industriji Ann Harbor u Michiganu, gdje je uspjela raditi svega dva tjedna, ali dovoljno da fotograf United Pressa učini nekoliko zanimljivih fotografija koje su poslužile crtaču Milleru.
Poster je naručen od Westinghouse War Production Coordinating Committee naručen 1942. godine kako bi služio kao moralni booster tvorničkim ženama budući da ih je čak šest milijuna u to vrijeme počelo raditi u tvornicama.
Budući da se cijela priča oko postera odigravala u Pittsburghu, tamošnji povijesni centar postavio je u voštanu figuru Rosie u prirodnoj veličini na izložbi »Pittsburgh: A Tradition of Innovation«.
reći ću samo da ni za spikericu nije dovoljno samo lijepo lice
Poznajem žene koje su sklone rizicima više no muškarci a tvrdnja da žene ne bi urušile svjetsku ekonomiju je glupost jer ne možemo to znati kad nisu bile na tim vodećim mjestima! Povremeno vladaju i žene, istina ne puno ali ono malo što vlada ne pokazuje više ljubavi manje ratova mira i onečišćenja! Madeleine Albright, Margaret Thatcher, Jadranka Kosor, primjeri su žena koje su bile na vodećim položajima a nisu se pokazale miroljubivima!
u hrvatskoj se uopće ne zna broj ljudi koji rade u državi,odnosno javnom sektoru
u 10 god samo je jedan službenik u hrvatskoj dobio otkaz radi zloupotrebe položaja(45 sudskih postupaka je pokrenuto)
u zadnje dve godine vlade j.kosor je primljeno 60 000 ljudi na proračun
u predzadnjoj godini njene vlade u privatnom sektoru je otpušteno 70 000 ljudi
to su činjenice
nepodnošljiva lakoća ostavke.... i odgovornosti za svoja djela..
to je moja definicija neovisne žene,čovjeka..
(ovo ima samo posrednu vezu sa člankom,bez ikakvih namjera da se povlače paralele)
mislim država,to smo svi mi
Hodali su goli i bosi?
"Ove su žene odlične, daju sve od sebe i govore ono što su naučile da treba govoriti. Tako su odgojene, za to su nagraðivane i za to su dobile lijepe poslove na kojima dobivaju lijepe plaće. Uvijek su prosuðivane kao žene.
Da je novinarka isto upitala muškarce, bilo bi divota vidjeti koliko su analitičnosti i trijezne glave unijeli u svoje mudroslove lošinjski kapitalci Šolić, Mužić, Ivković, Nedić, Cappelli, Sarić .... " Hvala bartolu što je podsjetio na članak.
Kapital uvijek ostavlja trag za sobom, čuveni Eliot Nes je govorio: "just follow the money"