Gotovo sva najavljena velika turistička ulaganja u stvarnosti su prikrivena gradnja i prodaja stanova i vila za odmor strancima, pri čemu se domišljato zlorabe zakoni i koristi nefunkcioniranje pravnog sustava. Ovakvom politikom prostornog planiranja rasprodaje se obala, pogoduje građevinskom lobiju koji jednokratno želi iskoristiti obalni prostor i dugoročno uništiti turističku djelatnost, a popratna pojava je politička i institucionalna korupcija na svim nivoima.
Od davnina je poznato da vladajući položaj iskrivljuje percepciju stvarnosti jer promatra svijet u zrcalu svoje taštine. Malo je onih hrabrih i mudrih koji se odupru gruboj kapitalističkoj logici videći dalje od političke karijere i osobnih interesa.
Mediji su ovih dana prenijeli neke izjave premijera Sanadera, državnog tajnika za turizam Zdenka Mičića i još nekih stručnjaka o turističkom razvoju Jadrana. Danima smo slušali o dolascima turista u ogromnom broju, gužvama i enormnim zaradama od turizma kao da se u hrvatskoj ništa drugo ne događa.
Turizam je postao mantra koja bi nas trebala izbaviti iz svih nevolja. Nažalost, stvarnost je malo drugačija. Stvarna ekonomska korist od turizma (ma kako ga definirali) je višekratno manja od onoga što nam serviraju medijski maheri (o tome je analitički pisao Ivo Jakovljević u Novom listu) u što su se na svojoj koži mogli uvjeriti mnogi turistički privrednici.
Franco Palma, predsjednik udruge hrvatskih hotelijera i restoratera, iznosi zabrinjavajuće podatke: U 2005. imali smo neto dobit 1,3 posto, u 2006. profitabilnost je smanjena, a u 2007. očekujemo profit manji od jedan posto. Među hotelskim tvrtkama njih 35 posto je u gubitku, dok 40 posto nema profit. Istovremeno ljudi u vlasti odgovorni za turizam najavljuju pojavu investitora koji će uložiti dvije milijarde eura u hotelske kapacitete u dvije godine (državni tajnik za turizam Mičić).
Svakodnevno preko medija pokušavaju kojekakvi turistički investitori fascinirati narod sa fantomskim milijunskim turističkim projektima, koji ce nam donijeti blagostanje. Ali, nelogično je da će veliki ulagači uložiti u posao koji nosi par posto zarade. U čemu je kvaka? Odgovor se zna, ali nitko od odgovornih ne želi reći istinu.
Naime, gotovo sva najavljena velika turistička ulaganja su u stvarnosti prikrivena gradnja i prodaja stanova i vila za odmor strancima, pri čemu se vrlo domišljato zlorabe zakoni i koristi nefunkcioniranje pravnog sustava. Ne treba ponavljati da se ovakvom politikom prostornog planiranja direktno rasprodaje obala, pogoduje građevinskom lobiju koji jednokratno želi iskoristiti obalni prostor i dugoročno uništava turistička djelatnost, a popratna pojava je nevjerovatna politička i institucionalna korupcija na svim nivoima.
Najveća pljačka Jadranskog prostora u povijesti
Neke velike investicije najavljene kao turističke već se unaprijed reklamiraju i primaju rezervacije za kupnju stanova i vikendica (npr. Punta Skala), neke su otvoreno antiturističke (španizacija-izgradnja naselja za strance –namjere izgradnje desetke naselja unutar budućih golf terena, naselje Zablaće kraj Šibenika, tvrtka Trigranit želi graditi naselje na Čiovu, itd) ili prikrivene (apartmani i vile u sastavu Brijuni-Riviere prema planovima efikasno bi se prodavalo). Tvrtka Duboko plavetnilo koja se javila na natječaj za izgradnju turističkih naselja u Muzilu (Brijuni-Riviera) i velikog turističkog naselja na otoku Ugljanu ne skriva da će prodavati vile i da im je to jedini interes.
Na Šolti u uvali Livka je UPU-om od 39 hektara samo 5 hektara predviđeno za hotel,a ostalo su apartmani i vile, usprkos iskustvu s turističkim naseljem Nečujam koje je pretvoreno u vikend-stambenu zonu. Valja primijetiti da su sve tvrtke zainteresirane za ulaganje u turizam građevinske što unaprijed ukazuje da se ne radi o turizmu. Molimo gospodina Mičića i ministricu Dropulić da građanima objasne kakve veze sve ovo ima s turizmom? Da li su ovo ekonomsko i društveno korisne turističke investicije ili mešetarsko-stambeni projekti građevinskog lobija?
Ako se na ovaj način ostvare turističke investicije biti će to najveća pljačka Jadranskog prostora u povijesti, ovaj put za sva vremena, bez mogućnosti povratka nacionalizacijom ili ratom.
Da velikim mešetarima pogoduje i država dokaz je novi Zakon o prostornom planiranju i gradnji u koji je ministrica Matulović-Dropulić zaboravila ozakoniti normative i kriterije prostornog planiranja i ubaciti članke iz Uredbe o ZOP-u kojima se zabranjuje otvaranje novih turističkih zona prije nego se stare izgrade preko 80% i zabranjuje prodaju apartmana u turističkim zonama kao stanove za odmor, iako je većina ostalih članaka Uredbe prepisano.
Na naše primjedbe i upozorenja prilikom javne rasprave nije niti odgovoreno iako smo o tome još prije dvije godine raspravljali u ministarstvu. Očita je namjera zakonodavca da političkoj proizvoljnosti omogući da i dalje dominira nad strukom i općim dobrom u neograničenoj i neopravdanoj potrošnji prostora.
Zlorabljenje turističkih zona
Gospodo političari i turistički stručnjaci, želje su jedno a stvarnost zapisana u prostornim planovima i događaji na terenu nešto drugo. Na Jadranu trenutno živi oko 1.400.000 stalnih stanovnika i 300.000 povremenih. Budući da su mješovite građevinske zone predimenzionirane, poštujući planiranu gustoću po hektaru građevinskog područja, na Jadranu se može smjestiti još novih 3.000.000 ljudi, što je već poprimilo i značajnog zamaha.
Uzimajući u obzir nepostojanje efikasnih prostorno-planskih mehanizama za kontrolu potrošnje prostora, tendencije nekontrolirane izgradnje i spori razvitak selektivnih oblika turizma prema sadašnjem scenariju proizlazi da će na Jadranu za manje od petnaestak godina ljetovati oko dva miliona novih vikendaša u iz Evrope u svojim neoporezovanim stanovima koje će usputno posuđivati i prijateljima. Ovome treba pribrojiti i oko milion postojećih turističkih kreveta i 800.000 novo-planiranih turistička kreveta, zamišljenih kao potencijalno gospodarstvo priobalja.
Međutim više od tri četvrtine tih kapaciteta nalazi se u zonama T2 koja se zlorabe za stanogradnju (apartmanizacija), dok za zonama T1 nema većeg interesa zbog kratkoće sezone, sporog povrata ulaganja i neracionalnosti masovnog turizma, pa je upitno koliko ćemo kvalitetnih hotela dobiti jer će u međuvremenu naša obala biti preopterećena i izgubiti atraktivnost.
Jedina svijetla točka su mali obiteljski hoteli selektivne ponude i veliki napori koji ulažu pojedine tvrtke i pojedinci u podizanju kvalitete i proširenju kapaciteta. Nažalost taj napor nije vidljiv u zakonima i planovima jer su najvredniji prostori u zonama T1 i T2 rezervirani za mešetare i profitere.
Zar ćemo nastaviti tako sve dok ne budemo obezvrijedili prostor i sposobnost naših građana i snagu njihovog kapitala? Nadamo se da hrvatska javnost nakon ovoga ima bolji uvid u kaotično stanje koje je izazvano nedostatkom mehanizama za kontrolu trošenja najvrednijeg hrvatskog prostora, odnosno neprovođenjem strateških dokumenata i nepoštivanjem slova zakona i ustavnih odrednica.
Udruge okupljene u Odboru i Plavom forumu su prije devet mjeseci podnijele niz zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima RH nekih prostornih planova u dijelovima koji se tiču turističke izgradnje. Zadnji je čas da obranimo obalu od barbarizma, a to će biti moguće samo ako profunkcionira pravna država i podupre naše opravdane zahtjeve.
Za Odbor i Plavi forum:
prof. Damir Franolić, Malinska
arh. Bruno Poropat, Rovinj
kap. Đana Fio, Hvar
dipl. ing. Zlatko Burić, Šolta