Danas smo imali priliku vidjeti novo lice gradonačelnice. Umjesto širokog osmjeha, ležernog i uhu ugodnog blebetanja, te ljupkog lamatanja rukama vidjeli smo ljutitu gradonačelnicu. Gnjevno se obračunavala s dnevnim redom, s predlagateljima, s građanima. Kad smo već pomislili da nas više nema čime iznenaditi gradonačelnica i njena poslušna sljedba u Gradskom vijeću priredili su nam uz asistenciju, njoj uvijek na usluzi, predsjednika Gradskog vijeća današnju sjednicu - koje nije bilo. Sjednica koja nije ni održana trajala je gotovo dva sata, a glavna zvijezda neodržane sjednice bila je gradonačelnica uz statiranje servilnog predsjednika Gradskog vijeća ⮞
Na današnjoj sjednici - ne sjednici oboje su iz sebe otpustili demone koji ih opsjedaju. Tako je predsjednik GV ustvrdio da je zakazana sjednica zakonita, da se ne radi ni o kakvom inatu kako se priča zadnjih dana, iako ga o tome nitko nije pitao. Da bi opravdao „elektroničku sjednicu" koja to nije pozvao se na Uputu Ministarstva uprave od 13.ožujka 2020. g. koju je potisao sam ministar. Isti ministar je dana 27. 4. 2020. na zahtjev predsjednika Skupštine Grada Zagreba na pitanje o načinu održavanja sjednice odgovorio da Uputa na koju se pozivao naš servilni predsjednik Gradskog vijeća, citiram: „ ... nije akt koji bi stupio na snagu, niti je tom Uputom dovedeno u pitanje održavanje sjednica predstavničkih tijela na način kako su se održavale sjednice prije davanja Upute, odnosno na način utvrđen Zakonom i poslovnikom predstavničkog tijela".
Nakon toga monitor je zauzela gnjevna gradonačelnica i u maniri Fidela Kastra održala dugi govor kojim se obračunala s dnevnim redom, s predlagateljima, s građanima. Na kraju dugog obračuna s dnevnim redom poentirala je na način da se tek ovlaš dotakla materijala koje je popljuvala. Što li bi tek bilo da je bila temeljita! Trajalo bi valjda barem osam sati. U žestokom obračunu koristila je pridjeve nezakonito, neovlašteno, nenadležno, a tonom vrhunskog neupitnog pravnog autoriteta odrekla je pravo gradskim vijećnicima da budu ovlašteni predlagači. Gradonačelnica je očito uvjerena da samo ona može biti predlagatelj, a da vijećnici imaju samo dizati ruke po njenoj želji.
U napadu bijesa predsjednik i gradonačelnica su prekršili Poslovnik. Tako je nakon usvajanja zapisnika sa prethodnih sjednica ljutiti i nastrpljivi dvojac preskočio Poslovnikom i Zakonom predviđeni aktualni sat i prešao na utvrđivanje dnevnog reda. Nakon uvoda predlagača riječ je uzela gradonačelnica. Njen nesuvisli ostraščeni, optužujući i po dužini kastrovski osvrt duži od jednog sata zaslužuje poseban članak, pa ovom prilikom osvrt na to čudo političkog praznorječja preskačem. Uglavnom, nakon dugog, osvrta gradonačelnica je zatražila da se predložene odluke ISKLJUČE s dnevnog reda. Poslušni i njoj uvijek na usluzi predsjednik Gradskog vijeća dozvolio je gradonačelnici da zahtjeva isključenje svih predloženih točaka dnevnog reda. Ljutita gradonačelnica Ana Kučić si je dala pravo da de facto zabrani raspravu o predloženim materijalima nakon što je samo o njima raspravljala duže od sata.
Medicinski podpomognuta diktatura
Očito joj se dikatorski nerv toliko oslobodio da misli kako je ona iznad Gradskog vijeća. Opijena dvostrukom moći gradonačelnice i načelnice stožera temeljenom na strahu od virusa, uz podršku poslušne vijećničke sljedbe uvela je na mala vrata diktaturu. Kako to slikovito kaže V. Ivančič to je „medicinski potpomugnuta diktatura". Koliko sebe doživljava moćnom i važnom govori i njena usputna opaska da se poslovničko ograničenje od pet minuta za raspravu odnosi na vijećnike - "a ja nisam vijećnik".
Nakon što je vijećnicima zapovjedila neprihvaćanje dnevnog reda, poslušni vijećnici su uredno i bez pogovora s gnušanjem odbili predloženi dnevni red. A na dnevnom redu su bile mjere pomoći građanima i poduzetnicima. Iako se u dugom a samo usputnim obračunom s dnevnim redom svako mala brecala na nezakonitost predloženih materijala, svojim prijedlogom o isključivanju s dnevnog reda pokazala je svoje nepoznavanje suštine demokracije, nerazumijevanja koncepta lokalne samuprave, nepoznavanje elementarnog prava, a i priličnu nesposobnost.
Neprihvaćanjem dnevnog reda po prijedlogu gradonačelnice prekršen je Ustav, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statut i Poslovnik Grada Malog Lošinja.
Pravnim ekspertima koji su je savjetovali kako opstruirati legitimne zahtjeve opozicije je promakla i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2678/2006 od 4. travnja 2007. Ustavni sud Republike Hrvatske je neizglasavanje dnevnog reda koji predloži najmanje jedna trećina smatra povredom ustavnog prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčenu člankom 132. Ustava.
Na stranci Ministarstva uprave, na čije se Upute vole pozivati u Gradu Malom Lošinju, se nalazi i slijedeće obrazloženje upravo na našu temu:
„Ovdje treba napomenuti da, u slučaju podnošenja zahtjeva najmanje jedne trećine vijećnika, za sazivanje sjednice općinskog vijeća, predsjednik općinskog vijeća treba sazvati sjednicu, te omogućiti raspravu i odlučivanje upravo o prijedlogu dnevnog reda zbog kojeg su zakonom ovlašteni predlagatelji tražili sazivanje sjednice općinskog vijeća. Ukoliko se ne bi omogućila rasprava o predloženom dnevnom redu iz zahtjeva vijećnika, time bi se onemogućilo ostvarivanje prava manjine u predstavničkom tijelu da se o njihovom prijedlogu raspravlja i odlučuje, a koje pravo se štiti citiranim odredbama članka 34. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
Naime, svrha i cilj navedene odredbe članka 34. stavak 4. Zakona, je sazivanje sjednice, ali isto tako i odlučivanje o podnijetom prijedlogu, jer samo na takav način 1/3 vijećnika, koja je obično manjina u predstavničkom tijelu, može ostvariti pravo da se o njenom prijedlogu raspravlja, a zakonom propisana većina vijećnika donijeti će nakon provedene rasprave odluku u formalno i materijalno pravnom smislu."
Epilog tog slučaja o kojem je raspravljao Ustavni sud bilo je raspuštanje gradskog vijeća koje nije prihvatilo predloženi dnevni red. Formalističkom tumačenju mjerodavnih zakonskih i poslovničkih odredbi, ignorirajući zakonsku svrhu zbog koje je ustanovljen institut sazivanja sjednica predstavničkog tijela na zahtjev trećine njegovih članova (zaštita višestranačkog demokratskog sustava i zaštita predstavničke manjine) gradonačelnica se stavila iznad zakona, a većina gradskih vijećnika koji su je u tome poslušno podržali pokazuju da ovo Gradsko vijeće ne zastupa građane već da pojedini vijećnici zastupaju samo vlasite interese, a usput i nejasne, neobrazložene i nedokučive interese gradonačelnice.
S obzirom da je gradonačelnica uspjela šarmirati dvoje vijećnika koji su potpisali zahtjev za sazivanje ove sjednica pokazala je izuzetnu nesposobnost kao i nesposobost svojih savjetnika i pravnika. Naime da ima i malo znanja o proceduri mogla je elegantno izbjeći sazivanje sjednice koju ne želi. Da predsjednik Gradskog vijeća nije sazvao neželjenu sjednicu, a sad je i svima znano da ne postoji trećina oporbenih vijećnika, Devčić bi morao isti zahtjev predati gradonačelnici koja u roku o 8 dana mora zakazati sjednicu. Kako očito Devčić nema potrebnih pet vijećnika tako ne bi bilo ni uvjeta za sazivanje sjednice. Ali bijes gradonačelnice i njena nesposobnost donošenja racionalnih odluka i njeno razumijevanje prava koje se svodi na fotografsko pamćenje i mahanje navodnim mišljenjima proizveli su današnju pravnu burlesku na (ne)održanoj elektroničkoj sjednici Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja.
Komentari:
Impotentnost i vađenje kralježnice su uzeli svoj danak, a diktatura se nesmetano nastavlja.
Polagano se modeliraju u novog Elvisa i Luigija.
www.index.hr/.../2180593.aspx
Majke mi njoj nisu svi na broju.