Hrvatska uskoro dobiva novi zakon o otocima, koji će omogućiti vođenje otočne razvojne politike. No aktivisti na otocima upozoravaju da sadašnja razvojna politika koristi investitorima, a ne stanovnicima otoka. Bojana Genov, lošinjska aktivistica i pokretačica inicijative "Čovjek po mjeri otoka" - koja smatra da se čovjek mora prilagoditi otoku, a ne obratno - skeptična je kada je riječ o učincima zakona o otocima, kako sadašnjeg, tako i budućeg. Problem je, po njezinim riječima, u tome što legislativu ne prate odgovarajuće provedbene mjere. I prema sadašnjem zakonu, primjerice, postoje povjerenstva za nadzor upravljanja otočnim razvitkom, ali nitko ne zna što ona rade, navodi portal Deutsche Welle ►
Hrvatska sa 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi i grebena (prema podacima hrvatske vlade) ima jednu od najrazvedenijih morskih obala u Europi, ali je uz Finsku i jedina europska zemlja koja ima poseban zakon o otocima, koji je na snazi od 1999. godine. Već početkom sljedeće godine Hrvatska bi trebala dobiti novi zakon o otocima, a njegov nacrt bit će sljedeći tjedan pušten u javnu raspravu. Iako su otoci desetljećima sinonim za iseljavanje i depopulaciju, taj je trend ipak zaustavljen. Ukupan broj otočkog stanovništva povećao se za 2,4 posto od 2011. do 2014., no depopulacija je i dalje jasno uočljiva na malim i udaljenim otocima. U posljednjem vladinom izvješću o provedbi zakona o otocima ocjenjuje se da su za zaustavljanje trenda depopulacije svakako zaslužne i brojne razvojne i revitalizacijske mjere te ulaganja države u otoke, koje zato i dalje treba provoditi. I novi zakon, vjeruju u Zagrebu, jedna je od takvih mjera.
Otočni indeks razvijenosti
Nenad Starc, zaslužni znanstvenik zagrebačkog Ekonomskog instituta, koji je značajan dio svoje znanstvene karijere posvetio otočnim studijima, a član je i radne skupine za izradu novog zakona o otocima, otkriva da je jedna od najvećih novosti novog zakona uvođenje otočnog indeksa razvijenosti. Taj indeks, po njegovim riječima, omogućit će rangiranje otoka po razvijenosti, ali po otočnim kriterijima, što će biti temelj za kvalitetno vođenje otočne politike. Hrvatski indeks razvijenosti, naime, kada se primijeni na otoke, ne uvažava u dovoljnoj mjeri otočne posebnosti i daje pogrešnu sliku razvijenosti hrvatskih otoka. Veliki se otoci, osobito oni koji su povezani s kopnom ili su bliže kopnu, brže razvijaju i dobivaju stanovništvo, dok manji uglavnom stagniraju i gube stanovništvo.
Službeni indeks razvijenosti koji se izračunava za svih 556 općina i gradova Hrvatske redovno svrstava veće otoke među razvijenije i bogatije, ne registrirajući pritom slabu naseljenost, ugroženost ekološkog sustava, nedostatak infrastrukture ili širokopojasnog interneta, što je jedan od velikih problema na otocima.
"Lastovo po popisu stanovništva ima 800 stanovnika, iako ih je stvarno oko 600. Imaju jednog liječnika, a kako je standard jedan liječnik na 2.000 stanovnika, ispada da Lastovo uživa liječnički nadstandard, što, naravno, nije točno, jer osim jednog liječnika nemaju ništa drugo što medicinski sustav pruža na kopnu. O školama da i ne govorimo. Sve ih je manje zbog odlaska ljudi, a nemoguće je organizirati dobro školovanje za samo 20 učenika u svih osam razreda i jednom učiteljicom, koja podučava sve predmete, i engleski i hrvatski i matematiku. To svakako znači nižu kvalitetu obrazovanja", ilustrira Starc.
Politika 'smart' otoka
Novi zakon, po njegovim riječima, pruža instrumente i ovlaštenja koji nadležnom ministarstvu omogućavaju vođenje nove otočne politike, za koju kaže da je "bolje osmišljena" i "europski prilagođena". "Novi će zakon omogućiti vođenje otočne razvojne politike prema modelu održivog razvoja, što je u slučaju otoka samorazumljivo, a zakon omogućava i potiče europsku politiku 'smart' otoka. Riječ je o otocima koji forsiraju cirkularno gospodarstvo i koji idu prema samodostatnosti u vodi, energiji i hrani", objašnjava Starc navodeći Krk kao primjer uspješnog i održivog razvoja, na čemu tom otoku mogu pozavidjeti i mnogi na kopnu. Očekuje i da će novi zakon odrediti pa i naložiti suradnju državne uprave s otočnom samoupravom i civilnim društvom. Ta suradnja je nužna želi li se ostvariti koncept "pametnog" otoka.
Starc posebno naglašava i europsku dimenziju novog zakona, s obzirom na to da je Europska unija donedavno smatrala da su otoci toliko raznoliki i posebni da zemlje koje ih imaju trebaju same voditi svoju otočnu politiku, a u međuvremenu je promijenila mišljenje. Nedavno donesena Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka uočava problem i nalaže Europskoj komisiji da pripremi odgovarajući razvojni dokument, organizira službu koja će ga provoditi i odvoji za to dovoljno sredstava. To znači da će se uskoro u europskom proračunu pojaviti stavka namijenjena otocima. "Prisustvujemo nastanku europske otočne politike, što nam snažno ide u prilog i važno je za razvoj hrvatskih otoka, a novi zakon to prepoznaje", optimističan je Starc.
Bojana Genov, lošinjska aktivistica i pokretačica inicijative "Čovjek po mjeri otoka" - koja smatra da se čovjek mora prilagoditi otoku, a ne obratno - puno je skeptičnija kada je riječ o učincima zakona o otocima, kako sadašnjeg, tako i budućeg. Problem je, po njezinim riječima, u činjenici što legislativu u pravilu ne prate odgovarajuće provedbene mjere. I prema sadašnjem zakonu, primjerice, postoje povjerenstva za nadzor upravljanja otočnim razvitkom, ali nitko ne zna što ona rade.
Otoci - kulisa za investitore
Naša sugovornica smatra da otoci itekako trebaju metodologiju praćenja socioekonomskih učinaka ne samo zakona, nego i razvojnih politika koje su odgovorne za ono što se događa na otocima. "Ovdje na Lošinju puno se govori o investicijama, o tome kako će otok pretvoriti u hrvatsku Palma de Mallorcu. Nitko, međutim, ne prati što s tim dobiva lokalna zajednica i stanovnici otoka. Je li im zbog toga porastao standard? Jesu li im porasle plaće? Jesu li im dostupniji javni sadržaji i socijalni servisi? Takvih analiza uopće nemamo, a vlasti ničice padaju pred investitorima", upozorava Genov, koja je uvjerena da će ono što se posljednjih godina događa na otocima – urbanizacija i povećanje građevinskih zona, izgradnja turističkih kompleksa, povećanja broja marina, koncesioniranje plaža... – povećati iseljavanje s otoka.
Otoci, kritična je Genov, postaju kulisa za velike investitore. "Jer ako sve postane jako komercijalno, jako skupo i elitno, tko će onda ostati na otocima?" - pita ova aktivistica, inače rođena Bjelovarčanka koja je ostala živjeti na Lošinju nakon što je 1983. prvi put došla na taj otok zaljubivši se u njegove ljepote.
"Ono što se naziva ubrzanim razvojem otoka zapravo je nasrtaj na otočne prostore koji su vrlo atraktivni, uz razaranje postojećih otočnih zajednica, i to u interesu kapitala koji dolazi na otoke i koji se ondje oplođuje relativno brzo i jednostavno. Ne vjerujem da je taj problem moguće riješiti bilo kojim zakonom. Ako to novom zakonu uspije, pozdravit ćemo ga", poručuje Genov.
DW - Čovjek po mjeri otoka ili otoci po mjeri investitora?
Komentari:
Pri tome je ministar Cappelli istaknuo kako svaki grad ili županija, ukoliko žele razvijati turizam na svom području te biti održivi i dugoročno konkurentni moraju imati vlastitu razvojnu strategiju, u kojoj će se okrenuti održivom razvoju, ali i modernim tehnologijama koje omogućuju još veću orijentiranost na svakog posjetitelja pojedinačno te otkrivaju njegove navike i želje. „Građani, gradovi, gradska vijeća moraju odlučiti kakav turizam žele, a država je tu da im pomogne u podizanju kvalitete, očuvanju prirode, sufinanciranju projekata, sigurnosti turista i slično“; zaključio je ministar Cappelli nadodavši da turizam danas mijenja i pokreće svijet.
hrturizam.hr/cappelli-gradovi-zupanije-moraju-imati-vlastitu-razvojnu-strategiju-turizma/
A što nam to sve vrijedi kada Grad Mali Lošinj uopće nema strategiju, nego koristi tajni Master plan Jadranke d.d. koji je nedostupan javnosti.
Transparentno u 3pm.
Za Lošinj to ne vrijedi, tu odlučuje samo GV a zna se ko dirigira gradskim vijećem.
volim-losinj.org/.../...
Udio hotela u ukupnim smještajnim kapacitetima u Hrvatskoj iznosi tek 17% i trebat će više od 20 godina da se ostvari cilj iz strategije razvoja turizma 2014.-2020..
Hotelski smještaj u Hrvatskoj gubi bitku protiv ostalog smještaja koji raste sve brže, a po udjelu hotela u ukupnom smještaju značajno zaostajemo za prosjekom Europe. Najbolje performanse o zadnjih petnaest gopdina imaju Dalmacija i Zadar, a Crikvenica je pokazala najveći napredak, pokazala je analiza performansi hrvatskog hotelijerskog sektora od 2001. do 2016. godine, koju je napravila konzultantska kuća Horwath Zagreb.
Istraživanje predstavljeno prvog dana konferencije Dani hrvatskog turizma koji se održavaju u Malom Lošinju pokazala je da broj hotelskih soba usporeno raste, u prosjeku je to tek oko 800 soba godišnje, pa će dinamikom od zadnjih pet godina trebati više od 20 godina da se ostvari cilj iz Strategije razvoja turizma 2014.-2020., ustvrdili su u Horwathu. Udio hotela u ukupnim smještajnim kapacitetima u Hrvatskoj iznosi tek 17 posto, po čemu smo tri puta lošiji od prosjeka EU destinacija, a u proteklih 15 godina rasli smo pet puta sporije od europskih destinacija.
800 novootvorenih
soba u hrvatskim hotelima godišnje
Za usporedbu, udjel hotela u Grčkoj je 64 posto, Španjolska ima 54 posto udjel hotelskog smještaja, a susjedna Mađarska 41 posto. Španjolska je u tih 15 godina imala prosječan rast hotelskog smještaja za 44 posto, Italija 21 posto, a Hrvatska pet posto. U Hrvatskoj dominiraju hoteli s četiri zvjezdice s udjelom od 43 posto, i njihov je broj u petnaest godina porastao 22 puta. Od 2005. godine broj hotelskih kreveta u Dalmaciji povećan je preko 30 posto, a udio hotelskog smještaja najviše je pao na kontinentu i u Zagrebu, gdje je pao s 54 posto na 44 posto ukupnih smještajnih kapaciteta.
Udjel hotelskog smještaja u zadnjih 11 godina za 10 posto pao je i u Istri te u Južnoj Dalma ciji, a ostao je jednak samo na Kvarneru. U Horwathu rast prihoda po sobi (RevPAR) svrstavaju u tri perioda, prvo je hotelsko sazrijevanje do 2008. godine, potom je slijedio oporavak od krize koja je pogodila sve tipove smještaja (do 2013. godine) te razdoblje prosperiteta u kojem se bilježi najbrži rast prihoda po sobi od prosječnih 12 posto u tri godine. Rast prihoda predvode hoteli s 4 i 5 zvjezdica.
Iako zbog niže polazišne točke imamo višu prosječnu godišnju stopu rasta prihoda po sobi od 7 posto u zadnjih pet godina (prosjek Europe je 3,2 posto), RevPar u hrvatskim hotelima i dalje je 26 posto ispod europskog prosjeka, s RevPar-om od 57 eura, dok Europa i Južna Europa ostvaruju prosječno 77 eura po sobi. U Horwathu pojašnjavaju kako je osnovni razlog slabija popunjenost koja je rezultat poznate sezonalnosti, čime je smanjen prostor za ostvarivanje veće prosječne cijene u određenom periodu po sobi (ADR). Hrvatska je u 2011. imala prosječnu popunjenost od 43 posto, što je bilo za 32 posto manje od naših mediteranskih konkurenata, a u prošloj godini popunjenost nam je bila manja za 25 posto od Južne Europe, i iznosila je 51 posto. Prosječna popunjenost hotela u Europi je 70 posto.
poslovni.hr/.../...
BB je obični kumordinar, poslušnik koji ponizno i ulizički čini usluge i služi moćnijima i višima u hijerarhiji.
Pravi vladar u sjeni se uvijek nalazi u zadnjim redovima, gotovo nezapažen...